Bani i Stravča na udaru kuge

0

Pored svih dojava o kugi i smrti, među denuncijacijama je i dojava Vlaha Radonjića iz Vitaljine koji javlja vladi kako je od dvojice Morlaka iz Dračevice čuo da je jedna mlinica u blizini Herceg Novog, a koju koriste i Dubrovčani i Venecijanci, opasna po zdravlje

Godine 1784. godine kuga se preko osmanskog teritorija prenijela u Konavle prema samome Gradu, a brijači su cijepljenjem nastojali spasiti oboljele.[1] No, o ovoj pošasti nema sačuvanih denuncijacija. U mjestu Bani te su godine od kuge umrle tri osobe, dječak, djevojčica i domaćin kuće, a sljedeće, 1785., godine u dvije kuće u Stravči umrlo je deset osoba.[2] Sljedeća kuga u blizini dubrovačkih granica, a spominje se u denuncijacijama, dogodila se dvije godine kasnije. Tada se pojavila sumnja da je kuga zahvatila Zupce pored Trebinja. No, prva informacija, koja je došla od kapetana Pera Kristića koji je bio u Perastu i Kotoru i razgovarao s mletačkim časnikom za zdravlje Vicenzom Burovićem, govorila je kako su Zupci u dobrom zdravstvenom stanju. Kristića su uvjeravali kako ništa nije problematično i da nema kuge.[3] Konavoski knez Vlaho Menze šalje informaciju kako se ipak sumnja na kugu u Zupcima,[4] a Morlak Aleksa Klinč javlja dubrovačkoj vladi kako su u Zupcima jedan Osmanlija i jedan Morlak oboljeli od kuge.[5] Poklisari harača Nikola Gradi i Bernard Zamagna pri povratku iz Carigrada govore o kugi u srcu Imperija, ali i da su u Trebinju doznali za dvojicu mrtvih od kuge na Zupcima.[6] Republika je nekoliko mjeseci kasnije provjeravala stanje sa zdravljem u zoni oko Zubaca pa je tamo poslala čak tri vojnika, Pava Šarila, Boža Brboru i Boška Vragolova. Oni su obišli sva sela oko Zubaca i izvijestili da se stanovništvo svih sela miješa i da su svi zdravi. No, navode da i u Zupcima i u Trebinju ima “šešava malijeh“, zarazne bolesti, ali dodaju da se od te bolesti ne umire.[7]

Posljednja kuga koja se spominje u dubrovačkom zaleđu, a navodi se u denuncijacijama, potječe iz 1795. godine. Đivo Karač išao je u Trebinje i putem sreo dva Morlaka koja je pitao ima li kuge u Ljubinju. Oni su mu odgovorili potvrdno. U Trebinju je od prijatelja Osmanlije tražio odgovor na pitanje ima li kuge u tom gradu i dobio negativan odgovor. Od prijatelja je doznao da su neki Arnauti putovali iz Sarajeva preko Konjica za Nevesinje i da je tamo umro jedan od njih. Nastavili su prema Ljubinju pa je i tamo netko od njih preminuo. Preživjeli su nastavili put prema Nikšiću gdje je u blizini grada umro još jedan od njih. Nikšićani ih nisu htjeli pustiti u grad, već su ih potjerali u brda. U Nikšiću tada nije bilo nikakve zaraze. Karač prepričava i da je sumnju među stanovništvom zbog tih priča u Trebinju izazvao jedan drugi Arnaut koji je bio gost u Ibraim-age. Za njega navodi da nije putovao s ovima koji su donijeli kugu iz Sarajeva, već da je došao iz Dalmacije.[8]

Dubrovačka vlada ponovo je na put uputila Boža Brboru. Otišao je u Ljubinje kuda su prošli Arnauti koji su kugom zarazili kuće Ćuka i Topalovića. Brborin prijatelj iz Ljubinja Ahmet-aga Hadžić pričao mu je kako su u gradu bila četvorica Arnauta koji su došli iz Bosne. Bili su u ove dvije kuće pa su sutradan pošli prema Nevesinju. Dva dana po odlasku Arnauta u Topalovića je umrlo jedno dijete, a u Ćuka dvoje djece. Dan kasnije oboljelo je troje djece i supruga od Topalovića. Sve je četvero umrlo tri dana kasnije. Potom su oboljeli i umrli Ćuk i njegova žena. Kao izvor kuge navodi se novac koji su Arnauti kao “bakšiš“ dali djeci od Ćuka i Topalovića. Mještani su pričali kako su nakon smrti prvo dvoje djece svi pomislili da je uzrok neko goveđe meso, ali nakon pojave oteklina i prišteva kod drugih postalo im je jasno da je riječ o kugi. Neki su ukućani iz ove dvije kuće pobjegli u brdo pa je Brbora Ćukovu kuću zatekao praznu, a u drugoj je kući, nakon što je sam pokopao svoje mrtve, bolestan ležao Topalović. Iz Brborinog izvještaja dobivamo korekcije broja Arnauta u odnosu na Karačevu informaciju. Tako doznajemo da su prema Nikšiću krenula samo tri Arnauta pa da je jedan od njih preminuo u polju pored grada. Tako da su pred vratima od grada bili i potom protjerani dvojica Arnauta.[9]

U Ljubinju je nakon Brbore bio i Nikola Kurtović koji je naveo kako je u dvije kuće ukupno umrlo jedanaest osoba. U odnosu na Brborinu brojku, to je dodatak od dvije osobe. Jedna je Topalović, a druga jedno dijete koje je došlo do oca iz brda, zarazilo se i umrlo. Još je četvero ostalo u brdima. Oni su bili zdravi.[10]

Kapetana Stijepa Senčića vlada je poslala u Drač kako bi doznao točne informacije o kugi koja je pogodila Albaniju. Razgovarao je s brojnim kapetanima, stanovnicima i bivšim mletačkim konzulom. Kuga je, izvještava, zaposjela četiri kuće u Skadru, a u gradiću Cavaglia, 15-ak kilometara od Drača, trideset je osoba umrlo od kuge. Bivši mletački konzul rekao mu je da se kuga proširila iz Tirane gdje je, kaže, umrlo 30-ak tisuća ljudi. Zatim je zahvatila Kroju, gdje je bivši konzul nabrojao sedam tisuća mrtvih, a potom se proširila i na Cavagliu.[11]

Dubrovnik je dobivao informacije o kugi i raznim zarazama u drugim dijelovima Mediterana. Dubrovački konzul iz Livorna slao je redovito vijesti Pomorskom uredu u Dubrovniku o stanju s bolestima u mediteranskim lukama, kako bi se Republika mogla na vrijeme pripremiti za moguće probleme. U to su doba, u vrijeme koje pokrivaju denuncijacije, u Livornu postojali veliki lazareti i organizirana zdravstvena služba. Lazareti i odlična zdravstvena briga spominju se još i u drugim lukama Mediterana, u Gibraltaru, Marseilleu, Malti i Genovi.[12] U denuncijacijama ovakve vijesti Republika dobiva najčešće od svojih pomorskih kapetana. Tako kapetan Ivan Vodopić javlja vladi da je u Smirni s kapetanom Tomom Mitrovićem razgovarao o kugi koja je pogodila taj grad. Donio je i informaciju iz Soluna gdje od kuge dnevno umiru tri osobe.[13] Kapetan Tasović iz grčke Cisone javlja kako u tom gradu tri do četiri kuće dnevno zahvati kuga,[14] Ivan Falkonetti javlja o kugi u Zanteu, Kefaloniji i na Peloponezu,[15] a patrun Kapetanić u zdravstvenoj službi u Splitu čuo je o brodu koji je usidren deset nautičkih milja od Zadra, a na kojemu su mornari oboljeli.[16] O istom tom brodu javlja i patrun Đuro Petrović. On navodi da mletačke vlasti u Dalmaciji dvoje je li teret koji su mornari iskrcali uzrok zaraze kuge ili je bolest uzrokovala oprema i osobne stvari mornara. Dominira mišljenje kako je među stvarima od mornara izvor kuge.[17]

Republika sa svojih brodova dobiva i informacije o bolestima i smrti među posadom ili putnicima. Kapetan Ivan Papi javlja da je plovio iz Albanije u Aleksandriju i da mu je pri povratku jedan od putnika Albanaca na brodu obolio i umro. Sumnja se na kugu, a kao izvor se navodi Aleksandrija.[18] Boravak u Aleksandriji života je koštao i dubrovačke mornare Đura Bagovića i Đura Radića. Oni su prevozili osmanske putnike u Albaniju. Odmah po isplovljavanju iz Aleksandrije Bagović je obolio. Mornar Antun Batelić, koji je događaj pričao dubrovačkoj vladi, naveo je da je Bagović ispod obraza imao oteklinu i da je četiri dana kasnije umro. Od kuge je na istom brodu zatim umrlo još nekoliko ljudi; najprije trgovac Bosanac, a potom i trgovac Arnaut. Obojica su umrli tri dana nakon što su oboljeli. Iza njih umro je i kapetan broda Bonfiolo, a na kraju i mornar Radić.[19]

Na brodu kapetana Boža Mitrovića od groznice je obolio mornar Luka Drašković pa je umro trideset dana kasnije. Od iste su bolesti oboljeli pisar, noštromo i još tri mornara. Ne navodi se što je bilo s njima.[20] Brod kapetana Adama Vulovića s deset mornara krenuo je iz Carigrada prema Veneciji prevozeći raznu trgovačku robu i sedam putnika. Mornar Ivan Baltić obolio je od kuge i umro, a nitko drugi od putnika nije zaražen. Događaj su posvjedočila i dva putnika iz Dalmacije.[21]Pored svih dojava o kugi i smrti, među denuncijacijama je i dojava Vlaha Radonjića iz Vitaljine koji javlja vladi kako je od dvojice Morlaka iz Dračevice čuo da je jedna mlinica u blizini Herceg Novog, a koju koriste i Dubrovčani i Venecijanci, opasna po zdravlje. Naveo je kako postoji prijetnja od zaraze kugom.[22]

(nastavlja se)

[1]              Z. B. Tomić, Kacamorti i kuga: Utemeljenje zdravstvene službe u Dubrovniku: 235.

[2]              V.Miović, Na razmeđu: 135.

[3]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 266; 8.12.1786.

[4]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 267; 9.12.1786.

[5]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 268; 14.12.1786.

[6]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 269; 22.12.1786.

[7]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 273; 13.5.1787.

[8]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 120; 11.3.1795.

[9]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 121; 13.3.1795.

[10]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 122; 16.3.1795.

[11]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 161; 6.4.1798.

[12]         I. Mitić, Konzulati i konzularna služba starog Dubrovnika: 79.

[13]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 353; 5.7.1788.

[14]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 364; 12.11.1788.

[15]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 34; 12.10.1791.

[16]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 33; 1.9.1791.

[17]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 22; 21.11.1791.

[18]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 35; 21.11.1791.

[19]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 48; 18.9.1792.

[20]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 50; 7.10.1792.

[21]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 92; 20.9.1793.

[22]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 334; 28.2.1774.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.