Dan kada je Mljet plakao (42)

0

Poginuti od dušmanskog noža ili metka kao što su pali Pero, Antun i Niko, to je neljudski. I to treba pamtiti. Sve dok je mora, otoka, brodova i pomoraca – napisao je, uz ostalo, u Slobodnoj Dalmaciji Mato Jerinić
Sredinom mjeseca srpnja 1992., planirane su i vođene završne operacije hrvatskih oružanih snaga u dubrovačkom akvatoriju. 12.7.1992. (nedjelja), TVCG reprizira reportažu preuzetu od RTS (Radio-televizija Srbije), koja predstavlja ubilačku posadu s „Kosmaja“, broda JRM-e koji je terorizirao sva plovila u akvatoriju Dubrovnika, te gađao iz pramčanog i krmenog topa sve što se micalo u njihovom vidokrugu.
Razlog emitiranja takve reportaže je bio datum; 2. srpnja, „Dan opštine Sopot“, u Srbiji, u kraju podno planine Kosmaj, po kojoj je zloglasni brod dobio ime. Tamo je održavana svečanost („Julske svečanosti“ ), na kojoj je zapovjednik zloglasnog PČ-178 „Kosmaj“, tada poručnik fregate – Aca Ilić, kao dar opštini, uručio praznu topničku čahuru s „Kosmaja“, na kojoj je bilo ugravirano: PČ- 178 – Kosmaj. Inače, Aca Ilić pripada 31. klasi MVA ( mornarička vojna akademija) – 1976/77. god. Školovao se u Splitu, te je usprkos civilizacijskom okružju grada Splita ostao izrazito agresivan, destruktivan, i željan dokazivanja, naročito pred „inteligencijom zla“ – njegovim zapovjednikom, kap. fregate Sofronijem Jeremićem. Jeremić je sve posade ratnih brodova smještenih u Kumboru (Crna Gora), tijekom 1991/92. god., posebno huškao na ubijanje i uništavanje svega hrvatskog.
U prvim danima okupacije Slanog ( 4.-7. 10. 1991.), upravo je taj zloglasni „Kosmaj“ bio u slanskoj uvali i pucao po naredbi svog zapovjednika, Ace Ilića, na sve što se micalo uokolo Slanog. Po oslobađanju Slanog, kada se krajem mjeseca srpnja, 1992. god, situacija na bojišnici malo smirila, a samo Slano prestalo biti meta agresorskim dugometnim projektilima, počele su prve ekshumacije. Tako je prvo ekshumirano tijelo Ante Kalinića, branitelja-dragovoljaca iz stonske satnije, koji je mučki ubijen 4. 10. 1991. godine, kada su on i njegovi suborci upali u zasjedu. Nakon toga, obavljena je ekshumacija tijela pomoraca s m/b Perast (7.8.1992.). Njihova tijela su izvađena iz grobnice Antuna Ševelja, a ekshumaciju su učinili radnici pogrebnog poduzeća, u prisutnosti suca Bruna Karničića, krim-inspektora PU Dubrovnik Damira Poljanića, i krim-tehničara PU Dubrovnik Božidara Kecerina. Posmrtni ostaci su potom pohranjeni u plahte i prebačeni u Prosekturu Medicinskog centra u Dubrovniku.
Nakon ekshumacije poginulih pomoraca s „Perasta“, čovjek koji je najviše pretrpio, kap. Miljenko Sršen-Milo, jer je izgubio brata, prijatelje i dio posade s njima, te svoj brod, dao je inteligentnu izjavu o stradavanju svojih „Perastovaca“. Kapetan Sršen je bio zapovjednik m/b Perast do 30. rujna 1991., kada je predao zapovjedništvo Muhamedu Čerimagiću-Hamu, koji se tada vratio s godišnjeg odmora.
Uvečer, 30.9., tek po pristanku u luku Polače, izvršena je primopredaja zapovjedništva na „Perastu“. Napominjem kako ovo saznanje o uzrocima smrti „Perastovaca“, o Aci Iliću i njegovom zloglasnom patrolnom čamcu, kap. Sršen nije znao kada je davao izjavu: Evo kako je kap. Sršen opisao stradavanje pomoraca:
Sa svojim bratom sam se zadnji put čuo 1.10., oko uru popodne, kada me je Pero nazvo iz Slanoga i objasnio mi u kakvoj su situaciji. Savjetovo sam ga da se odmah izvuču od tamo i da ne čekaju više nikakav daljnji razvoj događaja. Što se tiče same pogibije, mislim da su ubijeni granatom ispaljenom s broda JRM-e., direktnim hicem. Moj brat je uvijek uza se, u špagu, imao lampadinu. Bila je ona za njega, brodskog strojara, dio života. Pretpostavljam da je on njome osvjetljavao put, te su ih uočili s ratnog broda, koji je potom na njih pucao topovskim granatama. Po nekim pričama, Pero je bio direktno pogođen i odmah je preminuo. Navodno je takav slučaj bio i s Antunom Matićem, dok je pretpostavka kako je Niko Nodilo bio teško ranjen, i da bi možda bio i preživio da je netko naišao i zaustavio mu krvarenje. Nažalost, nitko nije došao do njih. Razlog zbog čega na spomeniku piše da su njih trojica poginula 5. listopada je taj što je na tijelu Antuna Matića nađen ručni sat, marke „Seiko 5“, s tamno-plavom podlogom i bijelim kockastim poljem, te metalnom narukvicom srebrenkaste boje, koji sam mu ja dao, a koji je stao pokazujući u kućici datuma broj 5.
Nakon ovako potresnog svjedočanstva teško je shvatiti nečovjeka, poput zapovjednika „Kosmaja“, Acu Ilića, koji je ubijao iz zabave, i koji nije odgovarao za svoja nedjela, već je promaknut do čina kapetana bojnog broda, te je bio zapovjednik na ukradenom hrvatskom školskom brodu Jadran, od 1996.-1999., dok ga nisu umirovili. Taj brod još nije vraćen Hrvatskoj, iako su podneseni zahtjevi za to. Tijela trojice pomoraca prenesena su na Mljet, i 13. kolovoza 1992. konačno našla svoj vječni mir i pokoj u obiteljskim grobnicama. Posmrtni ostaci Antuna Matića i Pera Sršena tog su dana pokopani na mjesnom groblju Mirogoj, u Babinom Polju, a tijelo Nika Nodila na mjesnom groblju u Goveđarima. Da bi predočio turobnu sliku tog ljetnog dana kada je Mljet plakao, najbolje je pročitati dio članka književnika Mata Jerinića, objavljenog u „Slobodnoj Dalmaciji“:
…Brod koji su u slanskoj luci gađali i pogodili četnički dušmani. Ranili su ga u samo srce, u zapovjednički most i tako ubili. Kroz glavu mi promiču likovi divnih ljudi i pomoraca s kojima sam na “Perastu” toliko puta plovio prema Sobri, ili Polačama, i iz njih prema Gružu. Onih živih i onih koji više neće zaploviti morem. Onih koji danas plove po beskrajnim prostranstvima onkraj života. Sjetih se s tugom Pera Sršena, Antuna Matića i Nika Nodila koje dušmani ni mrtve ne dadoše da ih ljudski pokopamo. Odoše oni s mora u legendu Domovinskog rata. Odoše u svijet sanja s malo godišta, a puno nada. Ode i “Perast” – dođe “Postira”. Dođoše i novi članovi posade, jer, ploviti se mora. A živjeti? I živjeti sve dok čovjek ne umre, samo je to ljudski. Poginuti od dušmanskog noža ili metka kao što su pali Pero, Antun i Niko, to je neljudski. I to treba pamtiti. Sve dok je mora, otoka, brodova i pomoraca.
(nastavlja se)

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.