DOC. DR. SC. SANDA TEŠANOVIĆ Svaki kilogram viška može ugroziti zdravlje

0

Iako ljudi svoj višak kilograma tretiraju kao tek estetski problem, debljina je više od toga – predstavlja opasnost za zdravlje i povećava rizik od mnogih bolesti. Najveći problem je pretilost djece i povećan broj oboljelih od dijabetesa već od vrtićke dobi te sjedilački način života i manjak karaktera kad je hrana u pitanju. O tome smo ovaj tjedan porazgovarali s doc. dr. sc. Sandom Tešanović,  spec. interne medicine te subspecijalist endokrinologije i dijabetologije koja u svojoj privatnoj Poliklinici za internu medicinu, endokrinologiju, dijabetologiju, ginekologiju i opstetriciju Hygea od ove godine ima i programe liječenja debljine.

Debljina je postala pošast modernog doba. Kad ona prestaje biti estetski problem i postaje bolest, gdje je granica?

Svaki kilogram tjelesne težine viška od nekakve normalne ili standardne tjelesne težine predstavlja i povećava rizik od obolijevanja kod ljudi. To se odnosi na kardiovaskularne bolesti, utječe na funkciju zglobova, na reproduktivnu funkciju i kod žena i kod muškaraca, na raspoloženje, a osim toga pretilost smanjuje kvalitetu života općenito. Ne mora čovjek biti idealan i težiti samo svojoj ljepoti, ali bitno je da teži svome zdravlju i bitno je da održava tjelesnu težinu koja je približna njegovoj idealnoj težini, da jede zdravu hranu i da se kreće što više. Mislim da je danas najveći problem tempo života kojeg ljudi imaju, a koji se odnosi na svih nas, uključujući i mene. I tada povremeno jedemo nezdravu hranu, brzu hranu koja uključuje puno ugljikohidrata i masti i uz to naravno manje kretanja. To je problem koji muči posebno ljude u razvijenim dijelovima svijeta.

Nemoguće je ne primijetiti da i djeca još od vrtićke dobi imaju problema s viškom kilograma. U čemu roditelji griješe te imaju li takva djeca već predispozicije za dijabetes?

Veliki je porast pretile djece, statistike govore da je više od 40-tak posto djece pretilo, od vrtićke dobi do osnovne škole. Djeca se ponašaju slično svojim roditeljima. Vezani su, kao što i sami znate, više za igrice, ekrane i telefone, a manje za sport, igru s drugom djecom ispred kuće. S druge strane i roditelji, kako bi stigli ispuniti sve svoje obveze, prisiljeni su i njima davati brzo pripremljenu hranu ili kupi nekakav burek, sendvič i uz to gazirani napitak… Ljudi često pitaju – pa što bi ja to trebao jesti, na koju dijetu ići? Danas su jako popularne dijete i one kratkoročno nisu loše, ali definitivno je najbolji mediteranski način prehrane jer nam takav način prehrane na duge staze osigurava zdrav život, dovoljno vitamina i minerala i svih prehrambenih sastojaka – ugljikohidrata, masti i bjelančevina i osigurava stabilnu tjelesnu težinu bez porasta. Nije normalno da čovjek jede samo bjelančevine, međutim na duge staze je mediteranski način prehrane najbolji za sve, pa za i oboljele od dijabetesa, s tim sigurno nećete pogriješiti. Što se tiče samog dijabetesa, sve više je djece danas u osnovnoj školi koja imaju već tip II dijabetesa, a to je onaj tip dijabetesa koji nastaje zbog otpornosti na inzulin, a što je uvjetovano upravo viškom tjelesne težine. Prije su djeca više obolijevala od dijabetesa tipa I, znači nedostatka inzulina, ali sad nažalost ne, što je ogroman problem.

O gestacijskom dijabetesu malo se govori, je li i ta bolest uzrokovana viškom kilograma u trudnoći, s obzirom da kruži uvriježeno mišljenje kako trudnica treba „jesti za dvoje”, ili je neki drugi faktor posrijedi?

Trudnoća je sama po sebi dijabetogeno stanje. Naime, posteljica luči takve hormone koji podižu razinu glukoze u krvi, tako da je svaka trudnoća jedno stanje bliže blagom dijabetesu. Što se tiče same trudnoće, tu vodimo brigu o dva života – majke i djeteta. Jako je važno da majka ima normalne vrijednosti šećera u krvi, a i da dijete kroz pupkovinu od majke dobiva krv koja ima normalnu vrijednost glukoze. I najmanji porast šećera kod majke prelazi u dijete, izaziva hipertrofiju gušterače, znači pretjerano lučene inzulina i dijete pati. Djeca koju rodi majka s gestacijskim dijabetesom su pod rizikom od početka. Takvo dijete je u hiperinzulinemiji, znači ima ogromne količine inzulina, rađa se veliko, pretilo, komplikacije na porodu su uvijek veće ako je dijete debelo i ako je majka debela. Znači, nije uvijek uzrok gestacijskog dijabetesa debljina. Svaka trudnica bi trebala napraviti tzv. OGTT test i jako je bitno da se trudnice educiraju o načinu prehrane, o tjelovježbi ukoliko ginekološki status to dozvoljava i o pravodobnom uključenju inzulinske terapije kad to treba. Žene se često boje da ne dođu do inzulina. Ne trebaju se bojati – one će dobiti inzulin, a nakon poroda će se, nadamo se, skinuti s inzulina. S tim da one imaju nešto veću šansu oboliti od šećerne bolesti od žena koje nisu imale gestacijski dijabetes. Napomenula bih i kako se mnoge žene s gestacijskim dijabetesom hospitaliziraju da bi se odredila razina šećera u nekoliko točaka. Mi ovdje imamo profesionalni aparat gdje imamo jedan mali senzor koji se prikopča na nadlaktici i tako se narednih sedam dana mjeri šećer i na taj način možemo perfektno pozicionirati terapiju za mlade buduće mame.

Ljudi s viškom kilograma često za svoje stanje krive gene, loš metabolizam, hormone, teške kosti… a najmanje prehranu i prejedanje.

Ja tu uvijek volim citirati prof. dr. Mirka Koršića, uglednog endokrinologa i dijabetologa koji se dugo bavio debljinom – „95 posto ljudi koji su debeli, sve su to natukli njihovi zubići”. Uglavnom mi moramo znati da je to hrana. Postoje bolesti tipa pojačana funkcija nadbubrežnih žlijezda koje mogu dovesti do toga da je osoba deblja. Međutim, mi ne možemo sve pripisivati hormonskim poremećajima. Prvo napravimo sve što mi možemo za naše zdravlje i naš izgled i tjelesnu težinu, a onda za to krivimo štitnjaču. Treba biti karakter i mislim da je upravo problem u nedostatku istog. Navečer vam ne treba puno hrane, dovoljno je pojesti jogurt, jabuku, prošetati i leći u krevet. U trenucima velike gladi najbolje je pojesti povrće.

S druge strane imamo i ljude koji se prejedaju, a i dalje su mršavi…

Istina. Postoje danas testovi kojima se određuje brzina metaboliziranja u svakoj stanici. Postoje ljudi koji imaju nešto brži metabolizam, a ovisi to i o dobi čovjeka, što smo mlađi, brži nam je metabolizam, što smo stariji – sporiji je. Genetika igra ulogu kao i tijek odrastanja jer ako je dijete u djetinjstvu bilo debelo, imat će problema s viškom kilograma i kasnije. Ima ljudi koji zbilja puno jedu i jesu mršavi, a postoje ljudi koji neće puno pojesti, a više im se „prima”. Genetici se moramo jednostavno prilagoditi i poštivati je.

Kako se nositi s trendovima i smjernicama u prehrani koje se stalno mijenjaju – donedavno su žitarice bile zdrave, danas prednjače masti, ljudi se doslovce predoziraju kokosovim uljem?

Ljudi pokušavaju na različite načine doći do nekakvog željenog izgleda i težine. Mislim da, kad sve to zbrojite i oduzmete, jako vam je bitna jedna ravnoteža u unosu namirnica. Nije istina da su žitarice nezdrave, zašto bi bile? Naš organizam je programiran tako da su baš ugljikohidrati, koji se nalaze u žitaricama, naš izvor energije, snage, mišljenja, rada… Nije dobro pretjerano favoriziranje u jednu ili drugu stranu. Svaka dijeta je individualna, naravno da pretiloj osobi nećemo reći da jede ugljikohidrate, ali ćemo im dati mali dio ugljikohidrata kao bi održali metaboličku homeostazu u organizmu, jer uključujući samo proteine dovodimo ga u stanje poremećenog PH u organizmu i to nije zdravo na duge staze. A na kratko vrijeme, par tjedana, sve je moguće.

Na vratima poliklinike stoji slogan Neka hrana bude vaš lijek, a lijek vaša hrana. Mogu li se zaista određene bolesti tipa dijabetes izliječiti odgovarajućom prehranom te jesu li pacijenti disciplinirani što se toga tiče?

Izliječiti je malo preteška riječ, ali svakako discipliniranom prehranom možemo donijeti vrijednosti šećera u jednu normalnu razinu koja nam osigurava smanjeni rizik od svih komplikacija koje šećerna bolest donosi. Što se pacijenata tiče, jako se čovjek iznenadi koliko ima divnih ljudi koji hoće surađivati, a s druge strane, s godinama koliko ovo radim mogu reći da je bit ovoga posla neprestana reedukacija jer ljudi se prepadnu, počnu se držati dijete, vrijednosti se poprave, pa onda malo popuste, oslobode se, ili dođu životni problemi, sve se zaboravi, onda se opet nakon nekoliko mjeseci ili godinu dana vrate s velikim vrijednostima šećera u krvi. To je jedna kronična bolest i bitno je stalno pridržavati se uputa i tražiti pomoć od obiteljskog liječnika, dijabetologa, koga god – da vas stalno drži u kontroli. Veliki problem je u tome što danas ljudi imaju malo vremena i što svi pribjegavamo nekim brzim načinima života – samo da se najedemo i idemo dalje.

Jesu li nam rafinirani bijeli šećer i bijelo brašno uopće potrebni u prehrani?

Umjerenost je u svemu najbitnija, a šećer u takvom obliku nam nije potreban, kao ni druge rafinirane namirnice.

Ljudi s viškom kilograma gotovo identično izgledaju, zašto se to salo uvijek prikuplja upravo na području trbuha i struka?

To je androidni tip pretilosti, takozvani muški tip. Puno sjedimo i svi smo pod stresom, a kortizol koji se luči iz nadbubrežnih žlijezda reagira tako da jednostavno deponira sve masti u pojasastom obliku oko struka. Nažalost, to se može dignuti samo tjelovježbom, odnosno trbušnjacima. Inače se danas smatra upravo taj dio masnog tkiva endokrinim organom, jer luči toliko citokina, hormona poznatih, a nama još i nepoznatih, koji patološki djeluju na cijelu tu osovinu debljine i povećanja jedne upale u organizmu koja je nezdrava. Kad je žena putena, odnosno s izraženim oblinama, onda je to „dobra debljina”, ali debljina oko struka ni za muškarce ni žene nije dobra.

Bliži nam se svjetski dan dijabetesa, dosad ste uvijek organizirali preventivne akcije, što pripremate za ovu godinu?

Ove godine je Međunarodna dijabetička federacija temu posvetila obitelji. Znači, bolesnik sa šećernom bolesti ne smije biti sam, obitelj mora biti educirana i svi se zajedno pridržavati uputa. Ja uvijek kažem obitelji – ako volite čokoladu, nemojte je ni kupovati, nemojte je ni vi jesti. Solidalizirajte se s bolesnikom. Tako će cijela situacija biti bolja. Ove godine planiramo jedan gratis pregled tijekom listopada i studenog te uz to i mikroalbuminuriju, znači to je pregled kad iz nekoliko kapi urina možemo odrediti albumine u urinu. Dokazano je da su ti albumini pokazatelji disfunkcije unutrašnje površine svih krvnih žila u organizmu i pokazatelji oštećenja bubrega. Također, planiramo preglede dijabetičkog stopala, izgled kože i strukturu stopala te prokrvljenost. Želimo vidjeti tko je u većem riziku da ga držimo u nekoj striktnijoj regulaciji šećera. Još nismo dogovorili sve detalje, ali sigurno će biti jako zanimljivo!

Dajana Brzica, FOTO: Dubrovniknet.hr

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.