Dolores Lujić, područna povjerenica sindikata turizma i usluga hrvatske – Svinjske polovice vs kolektivni ugovori

0

„Što vi u Sindikatu radite?„ To je pitanje koje kad čujem, znam već nastavak razgovora. Nakon toga slijedi: „ Ranije je Sindikat dijelio svinjske polovice, naranče, patate, a sad nema ništa od toga. „ Potrudim se tad objasniti ulogu sindikata u 21. stoljeću te razliku u borbi za radnička prava u socijalizmu i kapitalizmu. Nekad je na snazi bilo radničko samoupravljanje, kolektivni viškovi radnika nisu postojali, ali je postojala plaća viška, tzv. Trinaesta plaća, a radnik je otkaz mogao dobiti tek izuzetnim trudom i zalaganjem da ishoduje isti. U takvom društvenom uređenju, uloga sindikata je bila potpuno populistička – dijeljenje zimnice i sindikalni izleti

Danas, posebno u post socijalističkim zemljama, gdje se prijelaz u kapitalizam dogodio preko noći, a društva su privatizirana raznoraznim malverzacijama, uloga sindikata je zaštita radničkih prava i poboljšanje materijalnih i socijalnih prava radnika kroz kolektivne ugovore. Naime, niti jedna Vlada, osim u predizborno vrijeme, se nije sjetila radnika te joj nikada nije palo na pamet mijenjati Zakon o radu u korist radnika. Sve izmjene Zakona o radu išle su isključivo u korist poslodavcima.

Danas sindikati u kolektivnim ugovorima, do kojih se dolazi kroz često iscrpljujuće i teške pregovore, ugovaraju plaće, dodatke na plaću, božićnice, regrese, solidarne pomoći, otpremnine odnosno sva ona prava koja Zakon o radu ne podrazumijeva i koja radnici imaju isključivo zahvaljujući sindikatima, a ne poslodavcima koji su iz nekog razloga bili široke ruke.

Od 1995.g. pa na ovamo, sve izmjene radnog zakonodavstva umanjivale su ili potpuno ukidale stečena prava radnika, a taj trend nastavio se i danas. Radnik se tretira kao trošak poslodavcu kojemu je cilj ostvariti što veći profit, ali ne nužno na tržištu, nego uštedom na radnoj snazi. Ponekad sindikati uspiju zaustaviti odnosno spriječiti donošenje po njih još nepovoljnijih zakonskih odredbi koje se nađu ili u saborskoj proceduri ili u najavi, a ponekad se bezuspješno prosvjeduje i upozorava na negativne posljedice pojedinih odredbi.

Sindikati su tako, umjesto socijalnih partnera, postali neprijatelji politike i poslodavaca , uz čestu potporu medija u stvaranju slike među radnicima da su za sve negativno krivi upravo sindikati, a nikako Vlade i poslodavci koji ih godinama izigravaju.

Dodatak na radni staž od 0.5 % po godini staža radnici imaju isključivo zahvaljujući sindikatima koji su to stečeno pravo obranili kroz kolektivne ugovore unatoč tome što takvog dodatka nema u Zakonu o radu i unatoč neprekidnim pritiscima poslodavaca da to pravo potpuno ukinu. Dodatke na plaću za rad nedjeljom, blagdanom, za noćni rad, za rad u drugoj smjeni, za prekovremeni rad te božićnice, regrese, darove djeci, jubilarne nagrade, solidarne pomoći, povoljnije otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu, radnici imaju isključivo zahvaljujući sindikatima. Naravno, kao i za sve druge stvari, ne valja generalizirati te treba spomenuti da postoje iznimke, tj. postoje oni poslodavci koji svojom dobrom voljom takve dodatke isplaćuju, ali to su iznimke.

I dok je razina prava radnika u RH tamo gdje nisu sindikalno organizirani i pokriveni kolektivnim ugovorom niska u odnosu na EU, samo 40% radnika je sindikalno organizirano u RH. Usporedbe radi, u Švedskoj i skandinavskim zemljama, koje prednjače po razini materijalnih i socijalnih prava radnika, sindikalna organiziranost je oko 90% te se sva prava uspješno reguliraju kroz kolektivne ugovore. Oni također svojim radnicima ne dijele svinjske polovice. Kod nas, nažalost, svinjske polovice imaju prednost i dobijaju bitku nad kolektivnim ugovorima. Grah za Praznik rada kojeg sindikati također ne dijele pa ga radnici dobiju od političkih stranaka svake četiri godine pred lokalne izbore, uz bok svinjskim polovicama dobija bitku u borbi s kolektivnim ugovorima.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.