Dubrovačko – bosanske veze

0

Ovo je prikaz samo djelića raznovrsnih veza između Dubrovnika i Bosne, koje su davno uspostavljene i koje su se odvijale na različitim područjima, a toga svakako ima još mnogo za objaviti

Evo još jedne povijesne zanimljivosti, ali najprije kratki uvod u temu koja povezuje dubrovačko-bosanske veze, a to je poštanska služba.

Pošta, to je organizacija za primanje, prevoženje i isporučivanje raznovrsnih  (uobičajnih) poštanskih pošiljaka. Bavi se još obavljanjem platnog prometa i štednjom. (Posljednjih godina u dubrovačkim poštama se prodaju raznovrsni artikli, pa su postale i knjižare, suvenirnice… i što-šta drugo može se naći u poštama. – kom. D.R.) Organizirani prijenos vijesti postojao je već u Egiptu oko 2300 g. PNE.

„Dubrovački vjesnik“ od 25.6.1954. godine, broj 196.

DUBROVČANIN OSNIVAČ PRVE POŠTE U BOSNI

Iz historijskih dokumenata je poznato, da su mnogi Dubrovčani još u vrijeme stare bosanske države, a i kasnije pod turskom upravom, vršili povremeno razne dužnosti u Bosni i Hercegovini. Uz važnu ulogu, koju su Dubrovčani imali u bosanskim rudnicima, oni su se isticali i kao stručnjaci na raznim dužnostima i u raznim javnim funkcijama. Njihova je vidna uloga bila i u graditeljstvu. Brojni građevinski spomenici, do danas sačuvani širom Bosne i Hercegovine, služe kao vidna svjedočanstva dubrovačkih graditelja i arhitekata. Dok su nam te stvari prilično poznate, slabo je poznata činjenica, da je jedan Dubrovčanin sredinom XIX. stoljeća bio osnivač prve privatne pošte, te prema tome u pravom smislu pionir ovog važnog saobraćajnog sredstva, bez kojega danas ne možemo ni zamisliti kulturno čovječanstvo.

U vrijeme turske vladavine bosansko-hercegovački trgovci održavali su dosta žive veze sa trgovačkim krugovima izvan ondašnjeg turskog državnog teritorija. Naročito su te veze bile jake sa Dubrovnikom i drugim primorskim gradovima na Jadranu. Trgovačke veze nametale su potrebu uspostavljanja međusobnog pismenog saobraćaja. Kako se je i trgovački promet, zbog pomanjkanja dobrih komunikacionih veza odvijao dosta teško i saobraćaj pisama bio je veoma primitivan. Poslovna trgovačka pisma, kao i čitavu privatnu prepisku između Bosne i Hercegovine s jedne i primorskih gradova s druge strane, prenosili su putnici, pretežno bosansko-hercegovački trgovci, koji su putovali izvan granica svoje zemlje. Taj, predfilatelistički poštanski saobraćaj zavisio je u mnogo slučajeva o sreći, jer za opremljena pisma pošiljaoci nisu bili nikada sigurni da će dospjeti u određene ruke.

Nesigurnost u saobraćaju pisama vladala je i u prvoj polovici XIX. stoljeća. Najvećim neprilikama bili su izvrgnuti nosioci pisama, koja su sadržavala izvještaje za novine, odnosno izvještaje o političkim, kulturnim i ekonomskim prilikama. O tome nalazimo brojne potvrde u popratnim pismima, koja su dolazila redakcijama zagrebačkih novina iz Sarajeva.

Zagrebački list „Narodne novine“ u broju od 3. veljače 1847. godine objavio je jedan izvještaj iz Sarajeva sa slijedećom napomenom dopisnika. „Iako niko, ja bi Vaš dopisnik bio, ali okolnosti ne dopuštaju. Lako je knjigu napisati, ali mučno je knjizi knjigonošu naći. U nas pošte nema. Drugi uzrok što na ovoga, koji se novinama bavi, gledaju njegovi kao na bijelu vranu i na prvo rječkanje u oči mu kažu, da nastoji Bosnu Racima prodati. Ko da Bosna leži na peru kukavnoga jednog dopisnika“.

Iako je gotovo sve do kraja turske okupacije (1878) vladao veoma primitivan poštanski i putnički saobraćaj, godinu 1846. treba smatrati prekretnicom u poštanskoj službi na području Bosne. Te je godine trgovac Špiro Rajković, Dubrovčanin, osnovao prvu privatnu poštu između Sarajeva i Bosanskog Broda. Pisma otpremana Rajkovićevom poštom nosila su oznaku dana polaska i žig „Seraglio“. A koliko je brzina te pošte bila, možemo najbolje predočiti ako kažemo, da je dobro osigurana karavana putovala punih 7 dana između Sarajeva i Broda. Poslije ovog našeg zemljaka 1851. godine i bivši austrijski konzulat u Sarajevu osnovao je također privatnu poštu, ali za razliku od Rajkovićeve, ova posljednja nije imala žig za svoju oznaku. Prva turska državna pošta otvorena je u glavnom gradu Sarajevu tek petnaestak godina nakon pošte Dubrovčanina Rajkovića.

„Narodna Svijest“ od 5.4.1927. godine, broj 14.

UTRKE AUTA SARAJEVO-DUBROVNIK

Auto-klub sekcija Sarajevo odlučilo je da za Uskrs upriliči izlet u Dubrovnik, a tom prilikom održat će se i probne utrke (na relaciji) Dubrovnik-Sarajevo (t.j. Sarajevo-Dubrovnik, ako je auto-klub iz Sarajeva – nap. D.R.). Za ovaj izlet već se je do sada prijavilo šest auta, a ima nade da će ih biti i više.

„Narodna Svijest“ od 14.4.1927. godine, broj 15.

IZLET AUTIMA IZ SARAJEVA U DUBROVNIK

(Vožnja) preko Jablanice i Mostara polazi u subotu 16. o.mj. Boravak u Dubrovniku 17. eventualno i 18. Za to će se vrijeme upriličiti razni izleti u (dubrovačku) okolicu.

O utrci (izletu) u sljedećim brojevima „N.S.“ više nema informacija – nap. D.R. Jesu li automobilisti stigli na odredište bez problema nije poznato, ali je zanimljivo jedno novinsko izvješće objavljeno dvije godine kasnije.

„Narodna Svijest“ od 25.4.1929. godine, broj 17.

„NAJLJEPŠI DANI, A NAJGORI PUTEVI“

Članovi njemačkog auto-kluba A.D.A.C. izrazili su se najlaskavije o našem gradu, kao i to, da su kod nas imali najljepše dane pune sunca kao da je već ljeto, ali su primijetili, da su kod nas naišli na najgore ceste. Put do Gruža tako je razrovan, da auto leti kao po uzburkanom moru. I naši se automobilisti (također) tuže, kako od toga trpe ne samo kola i gume, nego je bilo slučajeva, da su nekim autima pukle čak i osovine. Potrebit je radikalan popravak ovog puta, jer samo šljunkom zatrpat rupe nije dovoljno. Doznajemo pak, da su već stigle općini dvije ponude za asfaltiranje puteva. Do toga mora čim prije da dogje, da se uloni i prašina i kaljuža. O tomu smo više puta pisali i treba uzeti u obzir, da je sad put do Gruža jedna gradska ulica, a ne kakova seoska cesta. Zašto se pak ne dadu već jednom popločati oni kanali sa strane puta u samoj blizini grada, ne znamo ni sami.

(U istom broju objavljen je još jedan tekst u svezi dolaska njemačkih automobilista pod naslovom: Svečani doček njemačkih automobilista“ – nap. D.R.)

O jahačkoj distančanoj (etapnoj) utrci od Dubrovnika do Sarajeva održanoj 1911. godine, Dubrovnik-Dražin-do (kod Trebinja)-Ljubinje-Stolac-Mostar-Konjic-Sarajevo objavio sam napis u „GG“ prije nekoliko godina.

„Dubrava“ od 15.9.1934. godine, broj 16.

BUKOVČEVA SKICA ZA ZASTOR SARAJEVSKOG KAZALIŠTA

U arhivu književnog časopisa „Nada“, koja je od 1903. pohranjena u sarajevskom muzeju, našao je tajnik muzeja g. R. Zaplata, u bojama izgrađenu skicu za prvi zastor današnjeg „sarajevskog kazališta, tadanjeg“ Vereinshaus-a. Sudeći po načinu rada i kompozicije ova skica , koja nije potpisana, pa auktoru mogla bi potjecati od našeg Vlaha Bukovca. Ispod skice stoji ovaj tekst: „Skica za zastor u Vereinshausu. Kulin ban sa banicom na prijestolju okružen dostojanstvenicima, štitonoše, tjelesna straža. Narod peše kolo – donosi darove: voće, žito grožđe. Desno pjesni domaći.2 (Guslar).

Ovo je prikaz samo djelića raznovrsnih veza između Dubrovnika i Bosne, koje su davno uspostavljene i koje su se odvijale na različitim područjima, a toga svakako ima još mnogo za objaviti.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.