E jes’ nam dugo trajala

0

Hoće li se sad’ hrabri hrvatski branitelji pitat’, jesu li se oni borili za to, da INA bude mađarska a Agrokor ruski. Hoće li slavna ekipa branitelja iz Savske, iznova marširat’ s plinskim bocama i čekajući pad vlade, logorovat’ pod šatorima ispred Agrokora

Ima čeljadi što, onako, nekako posprdno govori o hrvatskoj neovisnosti. Kažu, e jes’ nam dugo trajala. Svako malo, mora nam ne’ko izvanka pomagat’ dovesti stvari u red. To dovođenje u red, stručnjaci zovu restrukturiranje, a nestručnjacima je to najgori oblik mesarenja; kirurgija bez anestezije, s prilično tupim skalpelima, koji više lome i otkidaju, nego sto spasonosno režu bolesno tkivo.

Hoće li se sad’ hrabri hrvatski branitelji pitat’, jesu li se oni borili za to, da INA bude mađarska a Agrokor ruski. Hoće li slavna ekipa branitelja iz Savske, iznova marširat’ s plinskim bocama i čekajući pad vlade, logorovat’ pod šatorima ispred Agrokora. Ili će se utješit’ uspjehom njihova vođe, koji je dobio utješnu masnu kost, koncesijom na Zrću.

A nije jedina briga samo to, što K-plus postaje K-Rus, nego što će sad’ srpske čokoladice zatrpat’ Konzumove butige. A baš su nedavno, neki srpski mediji, zlurado objavili navodne promjene u ponašanju dubrovačke dječice, koja se za riječ javljaju s tri prsta, još od kako im je hrvatska predsjednica, greškom uručila te slastice. Primijećeno je da se triput ljube, a i to, da tetama često govore “bre”, dok za marendu traže – ćevape.

U nas vazda ne’ko traži vraga. K’o da on i sam ne zna, kad’ treba doć’. Što ako nam jednoga dana i državu restrukturiraju isti stručnjaci, pa nam i vladu budu birali. Pa neka naš premijer opet dijeli lekcije o mirnoj reintegraciji u Ukrajini. Neka osnuje i eskadron za razbijanje ćiriličnih ploča. I neka spašava upropaštene firme. A, što se tiče propasti velikoga gazde Agrokora; da Bog da, da i ja propadnem tako – agrokorično. Pa da i moja kćer, baš k’o i njegova, nakon moje propasti, izgradi kuću poviše vatrogasaca na Pločama.

U Srbiji bili izbori. Novi srpski predsjednik je bivši srpski – premijer. Izabran od polovice, onih, pola izašlih birača, ostvario je apsolutnu pobjedu! Ipak, slabiju nego Lukašenko u Bjelorusiji i pogotovo, puno slabiju nego najdraži Kim u Sj.Koreji! Tamo izlaze svi na izbore i svi popunjavaju istu listu. U Azerbejdžanu, ne moraju ni izlazit’ na izbore, jer je njihovoga predsjednika izabr’o rođeni tata, kad’ mu je dosadilo vođenje države. A on je ovih dana ukazom imenov’o svoju ženu potpredsjednicom države.

Zato, treba priznat’, izbori u Srbiji su bili puno demokratskiji. Ma neke isto muči ono premijer, predsjednik, premijer, predsjednik, baš zbunjujuće, jer nalaze sličnosti sa ruskim demokratskim stečevinama. Svejedno im je draže, da je pobijedio on, a ne Šešelj. Mada je to, na kraju krajeva, svejedno; oba vojvode su nosili iste kape.

Na dan slavlja, novi je srpski predsjednik, odma’ najavio važan sastanak s našim premijerom u Mostaru. Bošnjaci u čudu. Što baš u Mostaru? Hercegovci, što baš s našim premijerom? K’o da je nešto pobrk’o. Jer, dok je bio premijer, susreo se je s našom predsjednicom. Sad’, kad’ je predsjednik, hoće susret s premijerom. S kim li će, kad’ se jednoga dana – okruni.

Bilo kako bilo, sastanak je završio prijateljski. Svečanom večerom. Srbi ne žele propast Agrokoru, ali žele u europske integracije, pa će im naš premijer pomoć’, jer on tamo ima veze. U svezi s idejom intelektualaca iz regije, kako svi govorimo istim jezikom, neki naši političari bi i tu rado pomogli; neka Srbi svoj jezik slobodno nazovu pravim imenom – Hrvatski jezik. Mogu koristit’ i našu latinicu, a istovremeno zadržat’ svoju ortodoksnost. Zašto ne?

Iako su stručnjaci za Ustavno pravo upozoravali na problematičnost zakona pisanog za jednog čovjeka, Ustavni sud neslužbeno misli, kako naš bivši gradonačelnik mirita svoj vlastiti zakon. Službeno, još ništa ne govore, a jedina vijest o njegovu mogućem natjecanju je ona od prvoga aprila, koja kaže, da se može natjecat’ jedino za – dogradonačelnika, jer za taj položaj ne treba potvrda o nekažnjavanju.

Nakon 14 godina, muška roda Klepetan, po prvi put nije doletio u gnijezdo svojoj Malenoj, u Brodski Varoš. Mnogi, uključujući i vlasnika gnijezda, koji se o Malenoj brine 25 godina, boji se, da je ljubavnoj priči doš’o kraj. Neki, koji prate ovu ljubavnu priču iz prirode tvrde, da je priča ove dvije rode, tijekom svih ovih godina, u moru političkih sranja, bila jedna od rijetkih pozitivnih stvari, koje se u ovom jadu od države događaju. Pa se još nadaju, da Klepetan samo malo kasni, jer u širokom luku obilazi uzavrelo nebo poviše Sirije, na svom povratku iz Afrike. A njegova ga Malena vjerno čeka i sa gnušanjem odbija druge udvarače, koji povremeno slete na njezinu verandu….. zna se i zašto.

Drugi su uvjereni, da mu je dodijala stalnim njorgetanjem, kad’ malo zakasni, u povratku iz toplijih krajeva, pa mu odmor prisjedne. Zato vjeruju, da je ocvali letač možda odletio, trbuhom za kruhom,  prema Irskoj, ili nekoj drugoj, normalnoj sredini, punoj kruha i mlađih roda – zdravijeh krila.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.