Gordana Buljan Flander, psiholog i psihoterapeut – Nasilje putem Interneta za djecu i mlade može biti pogubnije od nasilja „licem u lice“

0

Kroz Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba svake godine prolazi preko 1500 djece i njihovih obitelji te smo svjedoci toga da suvremene tehnologije mijenjaju njihove živote. Potaknuti tim opservacijama i velikim brojem inozemnih istraživanja, Poliklinika je u suradnji s udrugom Hrabri Telefon 2013. godine provela nacionalno istraživanje o navikama korištenja Interneta djece i mladih, a 2016./2017. godine nacionalno istraživanje o navikama korištenja malih ekrana djece predškolske dobi.

Rezultati pokazuju da djeca vrlo rano počinju koristiti suvremene tehnologije, odnosno sva predškolska djeca koriste barem jedan elektronički uređaj. Iako smjernice relevantnih svjetskih organizacija (WHO, APA) upozoravaju da djeca prije druge godine života uopće ne bi trebala koristiti male ekrane, a do školske dobi maksimalno dva sata dnevno, rezultati ukazuju na znatno intenzivniju upotrebu. Navedeno se može negativno odraziti na kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj djece, o čemu su roditelji slabije upoznati. Čak polovina roditelja ne zna procijeniti jesu li elektronički uređaji korisni ili štetni za njihovu djecu. Djeca, dakle, odrastaju uz suvremene tehnologije od najranije dobi. Rizici se njihovim odrastanjem mijenjaju, a mnogi bi se složili, postaju čak i izraženiji. Najčešće se govori o cyberbullying-u, odnosno nasilju putem Interneta.

Nalazi naših istraživanja pokazuju da 99% djece i mladih (11-18 godina) ima pristup Internetu, njih 84% pristupa mu putem mobitela. Ovaj posljednji podatak posebno je važan zbog toga što, kako odrasli, tako i djeca mobitele imaju uz sebe gotovo stalno i uvijek. Ako se događa nasilje putem Interneta, a dijete ima pristup Internetu putem mobilnog telefona, postoji izvjesna mogućnost da bude izloženo nasilju 24 sata dnevno, što žrtvu stavlja u posebno ranjiv položaj.

Postoje razni oblici elektroničkog nasilja. Može se dogoditi da netko širi neugodne informacije (istinite ili lažne) o djetetu, njegovoj obitelji i prijateljima. Također, neka djeca povjeravaju se svojim prijateljima koji potom putem suvremenih tehnologija mogu brzo i lako podijeliti te informacije s većim brojem ljudi. Isto vrijedi za povjerljive fotografije i video-zapise. Posebna vrsta elektroničkog nasilja je socijalno isključivanje djeteta, što se može provoditi na način da ga skupina vršnjaka namjerno i sustavno isključuje iz zajedničkih grupa na društvenim mrežama ili aplikacijama za dopisivanje. Neka djeca organiziraju i grupe mržnje usmjerene na pojedince te okupljaju sve one koji imaju nešto protiv tog djeteta. Prema istraživanju Poliklinike i Hrabrog Telefona, 20% djece doživjelo je objavu sadržaja koji su štetili njihovom ugledu. Svako peto dijete više puta je bilo izloženo uvredljivim porukama i komentarima putem Facebooka, a u više od polovine slučajeva poruke su se nastavila nakon što su djeca zamolila pošaljioca da ih prestane slati.

Nasilje putem Interneta za djecu i mlade može biti pogubnije od nasilja „licem u lice“ jer počinitelj ne vidi žrtvu, ekran stvara dojam anonimnosti i distance, pa je teže razviti empatiju i zaustaviti nasilje. Nadalje, sadržaj koji je jednom postao javan, vrlo je teško potpuno ukloniti s Interneta te je dostupan velikom broju ljudi u kratkom vremenskom roku. Žrtva često ne zna tko je počinitelj, što stvara dojam nepredvidivosti i ojačava sumnje u prijatelje, a nasilje je, kako je već spomenuto, prisutno onoliko koliko je dijete na Internetu – ponekad i 24 sata dnevno.

Postavlja se pitanje što učiniti i kako djelovati. Ne možemo zabraniti djeci i mladima korištenje suvremenih tehnologija – one su prisutne i mogu pružiti brojne mogućnosti, poput učenja, zabave, igranja, razgovora s prijateljima, obitelji, istraživanja hobija i interesa, kupovine ulaznica za kino-predstavu i slično. Važno je kako odrasli, prije svega roditelji, koriste suvremene tehnologije, kako podučavaju djecu o njima te kako im postavljaju granice i pravila. Primjerice, prema našim rezultatima, gotovo 80% djece i mladih nema nikakva pravila oko korištenja Facebooka. Važno je kako kao sustav i društvo u cjelini percipiramo nasilje, svaljujemo li krivnju na žrtvu, nastojimo li i kako pomoći žrtvi, ali i počinitelju, kako preventivno djelujemo, educiramo li roditelje, nudimo li djeci i mladima druge načine rješavanja problema i osuđujemo li nasilje ili ga veličamo (primjerice u medijima).

Svim odraslima uključenima u brigu i skrb o djeci jasno bih poručila da su suvremene tehnologije važan dio života naših najmlađih te da imamo odgovornost brinuti o tome da ih koriste kao vrijedan alat, a ne kao opasno oružje. Iako djeca i mladi znaju više o tehnologiji mi odrasli znamo više o životu te svakako moramo biti uključeni u njihove online živote.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.