Gost urednik: Triatlonka Made Žeravica pobjednica Dubrovnik 10k utrke

0

Triatlonci i trkači iz Dubrovnika i drugih zemalja briljirali su u utrci dugoj 10 kilometara, a ujedno  i finalu dubrovnik RUN lige održanoj na poluotoku Babin Kuk. Sa startom i ciljem u Uvali Lapad, a u organizaciji Triatlon kluba Dubrovnik, Dubrovačkog saveza športova i Du motiona.

Došao je dan finala! Nažalost, na prethodna kola Dubrovnik RUN lige nisam stizala redovito, a za ovo finale sam bila rasterećena s poslovne strane te sam ga željno priželjkivala. Osobno, to mi je bila jedna od najljepših istrčanih utrka i najbolje organiziranih na 10k. To je ujedno i dosta zahtjevna utrka, jer je bila dosta valovita. Na samom startu sam vidjela dosta novih lica iz Grada što me baš ugodno iznenadilo, a samu utrku je bilo nemoguće loše istrčati, jer su nam velika podrška bili volonteri i prijatelji iz Triatlon kluba Dubrovnik. Utrku sam završila u cilju, i to s vremenom i mojim novim osobnim rekordom od 45:18 min. Velika je to navala adrenalina koju je teško opisati u samom ulasku u cilj, ma bez obzira na sam rezultat, uvijek je to tako! Izuzetno mi je drago da se ovakva organizacija događa u mom Gradu, i to na jednom vrhunskom i profesionalnom nivou.  Iskreno se nadam da će sve više ljudi ubuduće pratiti ovakve događaje  i da će osjetiti ono što i ja osjećam i doživljavam na utrkama, jer i sami natjecatelji su potvrdili da smo vrh, i da će se rado vratiti na buduće događaje.

Sigurno je i ova utrka bila za neke natjecatelje prva, ona koju će pamtiti zauvijek. Moja prva utrka, dan kad sam odlučila napokon izaći na start i među ljude, bila je upravo utrka koja je dio ove Dubrovnik RUN lige. Sjećam se da je to bilo prije tri godine, da je kolo bilo u Šumetu, a utrka duga 8 kilometara. Završila sam utrku i dobila jedan bod.  Do tog dana sam trčala na svojim rutama u šumi, gdje mi je jedini partner bio moj pas Best s kojim sam sama i krenula trčati. Ne mogu opisati koliko sam bila sretna, i eto uz malo uputa ljudi koji su tada bili prisutni, nastavila sam do danas. Proširila sam krug ljudi zaljubljenika u trčanje na ostalim utrkama, a kasnije sam postepeno prešla u meni još draži sport, a to je triatlon 🙂 Lijepo se razvijati u nečemu što voliš, uz puno odricanja, jer ništa to nije lako, ali za ovaj sport nije toliko bitan talent, koliko je potrebno imati volju i veliko  strpljenje. Kad odlučiš kojim putem ići, i jednostavno se sve posloži onako kako treba, a oni padovi koje doživiš samo te ojačaju, nauče nečemu, dobiješ samopouzdanje da nastaviš još bolje i jače. Jako mi je drago da se naš Grad razvija u tom sportskom duhu, jer danas je ipak dosta lakše trčati po ulicama dok se prije i ne bih baš usudila, jer je to bilo za mnoge “nenormalno”. Lijepo je biti dio sportskog kluba koji je na početku prve godine te je od samog  nastanka ostvario jako dobre rezultate, i organizirao jako dobre utrke na koje se ljudi rado vraćaju.

Lijepo je biti dio te velike promjene za bolju i zdraviju budućnost usmjerenu prema sportu i osvješćivanju mladih za sportske aktivnosti koje su svima dostupne. Lijepo je čuti od drugih kako ih svojim primjerom motiviramo da se dignu iz kauča, da malo potrče za promjenu sa svojim psom, umjesto da samo  šetaju s njime stotinjak metara do prve kave. Drago mi je da motiviramo ostale da  se popnu na Srđ, pa nam šalju svoje rezultate vremena, i pišu nam koliko im je točno trebalo do tvrđave Imperijal. Lijepo je osjetiti da se svijest kod ljudi mijenja.  I upravo je to za mene najveći uspjeh! 🙂

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.