Zanimljivo je kako u našoj metropoli neki od najljepših javnih okupljališta u njihovim imenima odaju počast povijesnim velesilama i znamenitim ličnostima. Tako u samom centru Zagreba postoji Britanski trg, Trg Francuske republike, Ulica Republike Austrije, Trg dr. Franje Tuđmana. U posljednje vrijeme svoj trg dobila je i relativno mlada Republika Hrvatska. Ipak, usred ideja o izmjeni naziva trgova nitko se do sada nije domislio da jedna značajna republika u čitavoj Hrvatskoj još uvijek nije zasluženo dobila svoj trg. Ta republika stara je gotovo pet stoljeća i nadaleko je znana, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Riječ je o Dubrovačkoj republici
Dubrovačka republika poznata je po tome što svoju samostalnost, sve do dolaska Napoleona početkom 19.st., nije očuvala ratovima kao nastavkom politike drugim sredstvima, već diplomacijom i izgradnjom dobrosusjedskih odnosa s ondašnjim svjetskim silama. Međutim, takvu samostalnost nije bilo jednostavno očuvati. Dubrovačka republika nalazila se je na jednom specifičnom rascjepu. S jedne strane duhovno, politički i kulturološki ona je pripadala tadašnjem zapadnom, europskom usudu i struji mišljenja. Dubrovački diplomati, pjesnici, književnici, fizičari i filozofi školovali su se na prestižnim europskim sveučilištima postižući karijere svjetskog glasa i donoseći u Republiku europski duh. S druge strane njezin rubni geografski položaj na samoj granici s Osmanskim carstvom izlagao je Dubrovačku republiku konstantnoj opasnosti osvajanja i jednoj potpuno drugačijoj istočnjačkoj kulturi koja bi za čas asimilirala proeuropski dubrovački duh. To što se je Dubrovačka republika stoljećima uspjela održati na takvom rascjepu svjedoči onom što bi se danas moglo nazvati državničkom sposobnosti ili državničkim umijećem. Politički mislilac tog vremena Machiavelli u savjetu vladaru kaže kako se republikom može upravljati tako da podanici vladara vole ili da ga se boje, s tim što Machiavelli zaključuje da je osjećaj straha za vladara ipak povoljniji od osjećaja ljubavi. Međutim, Dubrovačka republika svojom diplomatskom politikom – politikom dijaloga i izgradnje odnosa osporava Machiavellija inače zagovornika uporabe sile na unutarnjem i vanjskom političkom planu.
Ono što Dubrovačka republika danas simbolizira jest, prije svega, državničku sposobnost i diplomatsko umijeće. Ona je dokaz (a i poučak) da jedna mala republika može, ne samo načelno nego i praktično, parirati onim silama koje kreiraju političku mapu svijeta. Njezin primjer svjedoči i tome da je politička suradnja Zapada i Istoka zaista moguća.
S pravom je za reći kako Dubrovačka republika zaslužuje svoj trg dobiti upravo na biseru Mediterana, svjetski poznatom Dubrovniku. Trg Dubrovačke republike bio bi na ponos dubrovačkom puku i dubrovačkim braniteljima koji su životom obranili neovisnost Dubrovnika u vremenima kada rješenje nije bilo moguće čak niti famoznom dubrovačkom diplomacijom. Istovremeno Trg Dubrovačke republike bio bi podsjetnik malim i mladim državama o tome kako se državna moć ne mjeri veličinom države ili oružanim snagama kojima raspolaže nego njezinom sposobnosti da stvara dobrosusjedske odnose, pri tome pazeći na svoje interese. Ali, isto tako u svjetskom kontekstu, Trg Dubrovačke republike simbolizirao bi sposobnost da se konflikti umjesto ratom riješe dijalogom.