Gradnja puta „Iza Grada“ krajem XIX. stoljeća Napokon godine 1896. u aprilu počelo je probijanje tog puta, koji je bio gotov godine 1900. a gradio ga je inž. Meneghello

0

U novinskom izvješću spominje se ulica sv. Nikole, koja danas ne postoji, ali s velikom vjerojatnošću može se navesti gdje je ista jedno vrijeme postojala. U blizini današnje crkve sv. Nikole, tj. poviše nje nalazio se je magazin za vrijeme Dubrovačke Republike koji je služio 1521. god. za pohranu streljiva i artiljerije, kako se navodi u knjizi Lukše Beritića „Utvrđenja grada Dubrovnika“ (str. 127). U kasnijim stoljećima magazin je izgubio prvobitnu namjenu te je izgrađena ulica koja je dobila naziv po crkvi koja se nalazi u njenoj neposrednoj blizini. Kroz tu ulicu moglo se je izići na Peline. Grad nije imao sjeverni izlaz kroz zidine sve do 1908. godine kad je izgrađena „Buža“ u produžetku Boškovićeve ulice. Prije izgradnje „Buže“ Dum Marin Beusan predlagao je sjeverni otvor u zidinama i predziđu te spajanje Pelina sa putem iza grada drvenim mostom. Međutim, dubrovačka općina opredijelila se je za Boškovićevu ulicu. Ulica sv. Nikole, (kako sam dobio usmenu informaciju) postojala je sve do početka II. svjetskog rata, kad je na vrhu izgrađena kuća i time zatvoren izlaz na Peline. Donji dio ulice zatvoren je velikim vratima ispred kojih se nalaze dva visoka skalina. Danas taj prostor služi privatnom ugostitelju također kao magazin za njegov inventar.

Crvena Hrvatska“ od 7.12.1907. godine, broj 98.

VRATA NA PELINAMA

Nazad nekoliko mjeseca bila je općina zamolila vojničku vlast, da joj dozvole probiti vrata u gradskim bedemima na Pelinama. Dozvola je – kako čujemo – stigla.

Misao je ova dosta stara. Nju je nadasve zagovarao dum Marin Beusan, ali je onda bilo poteškoća zbog Posata (jarak iza Grada – nap. D.R.) koji je trebalo premostiti. Sada je lakše, jer se je zbog gradnje puta (Iza Grada), Posat barem do pola napunio.

Peline su možda najzapušteniji dio grada zbog toga što su teško pristupačne. Trebalo se je (us)peti na njih uz ulice koja su dosta slikovite, ali za stanovnike nezgodne. Sada kada bi se vrata probila, na Peline bi se moglo doći (pristupiti) da tako rečemo u kočiji (koristeći novoizgrađeni put Iza Grada – kom. D.R.). S novim vratima dobile bi mnogo i kuće (na vrijednosti) „iza grada“ koje su sada bile odijeljene bedemom, te je stanovnicima trebalo obilaziti da dođu na „Placu“. (Ovdje se misli na stanovnike koji su stanovali Iza Grada – kom. D.R.).

Crvena Hrvatska“ od 26.8.1908. godine, broj 69.

OTVORENA „BUŽA“ (naslov D.R.)

Nova gradska vrata na Pelinama otvorena su javnom prometu. Time je doskočeno prijekoj potrebi stanara onog gradskog predjela, a i zaleđe grada puno je dobilo. (Probijeno je predziđe i zidine. Smatram, da nisu trebala biti takvih velikih dimenzija, osobito visine! – kom. D.R.)

GRADNJA PUTA „IZA GRADA“ PRED 40 GODINA

(„Dubrava“ na Badnji dan 1935. god; broj 43)

Put „Iza Grada“. – Prvi povod gradnji ovog puta dala je okolnost, što austrijski general baron St. Jovanović vodeći godine 1878. kroz Dubrovnik vojsku iz Bosne, nije mogao da uvede topove kroz gradska vrata. Dugo je iza toga prošlo vremena, dok se je put iza grada počeo izrađivati. Karavane kola, krcatih robom (a cijeli je onda promet Dubrovnika s istokom išao (zaprežnim) kolima) jedva su prolazile kroz grad, jer je iza grada bila visoka strmen, te je stoga češće zapinjao promet. Prolaz kola kroz grad otešćavao (otežavalo) je dosta uzdržavanje čistoće grada. Brojne su molbe bile upućene austrijskog vladi, da napravi put iza grada, i da tako doskoči vitalnoj potrebi Dubrovnika. Napokon godine 1896. u aprilu počelo je probijanje tog puta, koji je bio gotov godine 1900. a gradio ga je inž. Meneghello. Gradnja je bila preventivirana (novčano osigurana na) 80.000 forinti, a zapala je na koncu (na iznos od) 120.000. Godine 1908. dubrovačka je općina probila vrata na vrh Prijekoga, (tj.) u produljenju Ulice Boškovićeve („Buža“), i tako ostvarila direktan spoj Prijekoga sa putem iza grada. Već se je odavno osjećala u Dubrovniku potreba i ovog spoja. Tako je pokojni svećenik Dum Marin Beusan zagovarao izgradnju drvenog mosta do puta iza grada počinjujući od vrata, koja su se imala probit na vrh ulice sv. Nikole.

To nije jedina ulica u Gradu koja je zbog nečije privatne građevinske intervencije tijekom XIX. i u prvoj polovini XX. stoljeća zatvoren prolaz cijelom njenom dužinom. Zbog toga je Dubrovnik izgubio, kad se sve građevinske intervencije uzmu u obzir, mnogo od svoje izvornosti unutar zidina. U lokalnoj tiskovini „Crvena Hrvatska“ s kraja XIX. stoljeća mogu se naći detaljnija novinska izvješća o početku i napredovanju radova na izgradnji „puta iza grada“. Prije izgradnje „puta iza grada“ cjelokupni kolski promet odvijao se kroz grad, tj. glavnom ulicom. Bilo je i povremenih nezgoda konja koji bi se popuzli na pločniku, ali to je posebna gradska tema o našem Gradu na kraju XIX. stoljeća.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.