Intervju tjedna: Olga Muratti, predsjednica gradske organizacije Hrvatske Stranke Umirovljenika Dubrovnik – Jesam penzionerka, ali umirovljenica baš i ne

0

Na Izbornoj skupštini Gradske organizacije Hrvatske stranke umirovljenika Dubrovnik za novu predsjednicu izabrana je Olga Muratti. Od nedavno je umirovljenica koja je nastavila svoj radni put bez mirovanja. Imenovana je savjetnicom gradonačelnika Grada Dubrovnika za pitanja umirovljenika, ali i članicom Povjerenstva za verifikaciju Programa za provedbu državnog, javnog, otvorenog za realizaciju u jednom stupnju i anonimnog natječaja krajobrazne arhitekture za park Gradac. Kako komentira nova imenovanja i suradnju s novim poličkim opcijama doznajemo u razgovoru s Olgom Muratti

Razgovara: Katarina Milat Kralj

Izabrani ste za predsjednicu Gradske organizacije hrvatske stranke umirovljenika, je li očekivano stigao izbor i imenovanje?

Na Izbornoj Skupštini Hrvatske stranke umirovljenika Dubrovnik sam izabrana za predsjednicu, a je li očekivano ili ne ovisi koga se to pita?! Članstvo mi je dalo  podršku, a prije te podrške su očekivali od mene da se kandidiram pa sam ta očekivanja ispunila. Uvijek ima onih koji to i nisu očekivali ali, na svu sreću, znatno ih je manje od onih koji su to svesrdno podržali. Zato se i jesam kandidirala i, kao što sam rekla, potrudit ću se svojim iskustvom pomoći HSU da bude nezaobilazni sudionik političke scene, kako u Dubrovniku tako i u  Županiji i šire.

Koji su planovi za daljnji rad stranke?

Prvi i osnovni cilj je okupljanje umirovljenika bez obzira na njihova ideološka opredjeljenja. Bit će to teško, ali ako ne pokušamo nemamo šanse ni uspijeti. Umirovljenici moraju shvatiti da samo jedinstveni mogu biti korektiv i aktivni sudionik društvenih događanja i samo tako ujedinjeni kreirati svoju sudbinu i budućnost svoje djece i unuka. Pokušat ću poraditi na zajedničkim akcijama i aktivnostima kako stranke tako i Sindikata, ali i Matice umirovljenika. Sa Sindikatom već imam vrlo korektne odnose, pripremamo zajedničke aktivnosti, a s Maticom nam to predstoji. Moramo što prije sjesti za zajednički stol kako bismo  usuglasili stavove i zajednički radili na jačanju umirovljeničke populacije. Ozbiljan preduvjet tomu su ljudi koji moraju shvatit ozbiljnost trenutka u kojem živimo, a još više svi moramo shvatiti kako je jedinstvo jedini put k realizaciji ciljeva i zadataka koji su uvijek zajednički. Svakodnevno susrećem umirovljenike koji ne razlikuju Sindikat, Maticu i Stranku, što pokazuje da im to nije ni bitno. Zato to moramo shvatiti i mi koji smo čelne osobe tih umirovljeničkih asocijacija i na tome ozbiljno i što prije poraditi. Inicirat ću te razgovore i očekujem suradnju svih.

Jesu li dubrovački umirovljenici zadovoljni dosadašnjim odnosom prema njima?

Sigurna sam da dubrovački umirovljenici mogu biti znatno zadovoljniji od kolega u ostalim dijelovima Hrvatske, jer je Program za umirovljenike u Gradu Dubrovniku oduvijek bio primjer kako se treba odnositi prema ljudima koji su stvarali i stvorili društvo u kojem živimo. Sigurna sam da  nijedno  stečeno umirovljeničko pravo neće biti ukinuto u Proračunima grada Dubrovnika i u narednom  razdoblju. Ono čime umirovljenici nisu zadovoljni nije najčešće u nadležnosti lokalne samouprave nego u nadležnosti Države. Zato i jest potrebno da se za umirovljenička prava borimo s razine Sabora gdje se Zakoni donose. Moramo postati svjesni da, ma koliko god su mjere koje su sadržane u Proračunima Grada dobre, ne mogu nadoknaditi ono čime su umirovljenici zakinuti lošim Zakonima. Zato je prava šteta što na parlamentarnim izborima dovoljno ne prepoznajemo  svoje predstavnike i preferncijalnim glasovima im omogućimo da nas predstavljaju, zastupaju i bore se za naša prava u Hrvatskom saboru – jedinom mjesto s kojeg se može  na to utjecati.

Što biste izdvojili kao najveći problem s kojim se danas umirovljenici susreću?

Najveći problem su male mirovine, a odmah iza toga nedovoljan broj mjesta u Domovima umirovljenika. Jedan od ozbiljnih problema koji utječe na kvalitetu života umirovljenika je kvalitetno i organizirano korištenje slobodnog vremena. Zaboravlja se da su umirovljenici  još „jučer“ bili vrlo aktivni sudionici javnog, političkog, društvenog i inog života svoje sredine s bogatim iskustvom i da s danom odlaska u mirovinu nisu zaboravili ono što su znali i vrlo uspješno radili i davali društvu. Zato je prava šteta odlaskom u mirovinu „umiroviti„ i njihova znanja i iskustva. Odlazak u mirovinu treba promatrati kao stanje u kojem umirovljenik može sve to koristiti i znatno više i bolje jer jednostavno ima više slobodnog vremena i može se tome bolje i cjelovitije posvetiti. Ovo govorim i iz vlastitog iskustva jer sam „mlada“ umirovljenica i postajem svjesna da upravo sad mogu puno ležernije ali i s puno više volje i entuzijazma raditi stvari za koje imam znanja ali i interesa i na taj način osjetiti se i nadalje korisnim članom društvene zajednice. Zato, umjesto da umirovljenike isključujemo, pokušajmo ih što više i što češće uključivati jer oni traže malo, a mogu dati jako puno.

U kojoj je fazi Dom umirovljenika u Gružu i koliko će isti pomoći u zbrinjavanju starijih osoba s obzirom da nema veliki kapacitet?

Dom umirovljenika u Gružu je konačno u fazi kad su otklonjene sve prepreke za početak realizacije ovog projekta, odnosno sad već postaje jasniji i početak izgradnje. Žao mi je što se izgubilo puno vremena na sređivanju imovinsko pravnih pitanja, vodili smo duge i nepotrebe sudske postupke za koje smo znali da su nepotrebni ali se procedura koju su pojedini susjedi nametnuli morala ispoštivati. Činjenica da se postojeća projektna dokumentacija pokazala vrlo površnom je  također stvorila dodatne poteškoće. Vjerujem kako su sve poteškoće iza nas i da su sve prepreke otklonjene. Zato sam sve sigurnija da će Dom umirovljenika u Gružu vrlo brzo otvoriti svoja vrata dubrovačkim korisnicima.

Tijekom nedavne predizborne kampanje gotovo su se svi kandidati dotaknuli provedbe tzv. dnevnog boravka za starije i nemoćne osobe. Kakva su Vaša saznanja o tom projektu?

Lista HSU na lokalnim izborima je bila jedina lista koja je u svom programu imala i projekt Dnevnog boravka koji projekt su svi prihvatili, a gradonačlenik Franković je dao svoju punu podršku takvom projektu. Rekla bih kako je to vrlo važan projekt koji podrazumijeva brigu za osobe treće životne dobi za vrijeme dok njihovi članovi obitelji obavljaju svoje redovne poslove i radne zadatke. Ja znam reći kako je to nešto kao vrtić za djecu. Svi oni koji to žele imat će mogućnost koristiti usluge organiziranog Dnevnog boravka u za to posebno uređenom prostoru. Kako u Dubrovniku nemamo raspoloživih prostora započet ćemo projekt i postojećim Domovima umirovljenika. U tijeku je razrada cijelog projekta kojeg ćemo javno prezentirati. Cilj projekta je briga o ljudima treće životne dobi na način da im se osigura prehrana i da im svaki dan bude ispunjen nekom aktivnošću. Raduje me da je ovo dobro prihvaćeno i podržano od strane gradonačelnika Frankovića i da će Grad Dubrovnik u svom Proračunu izdvojiti potrebna sredstva za subvencioniranje ovog projekta.

Vezano za navedenu temu imenovani ste savjetnicom gradonačelnika Grada Dubrovnika upravo za projekt dnevnog boravka osoba treće životne, što uloga savjetnice podrazumijeva?

Hvala gradonačelniku na ukazanom povjerenju i trudit ću se to povjerenje opravdati. Uvijek, pa i ovom prilikom, ističem da svatko onaj tko prepoznaje potrebe ljudi koji nas okružuju i svatko onaj tko ima razumijevanje za društvo i zajednicu imat će moju podršku. Spremna sam cijelo svoje znanje i iskustvo staviti u službu i za dobrobit ljudi koji me okružuju. Cijeli svoj radni i životni vijek sam radila s ljudima i za ljude i raduje me da je to prepoznato. Imam vremena, imam volje ali nadasve imam potrebu pomagati i pomoći onima kojima je to potrebno. To je moj način življenja i samo tako se osjećam sretnom i ispunjenom. Takve savjete ću udijeliti svakomu onomu koji misli da mu to u njegovom radu i djelovanju može pomoći. I kad me pitate što uloga savjetnice podrazumijeva rekla bi da podrazumijeva savjetovati ali i dodala bih da savjetovati može netko tko ima iskustva i tko želi to iskustvo podijeliti radi postizanja zajedničkih ciljeva, a  ono što je možda i važnije morate imati osobu koja želi primiti savjet. Sve sam sigurnija da su u mom slučaju oba preduvjeta ispunjena i da će to rezultirati  zadovoljstvom  naših sugrađana što gradonačelniku i meni i jest cilj.

Gradsko vijeće je imenovalo Povjerenstvo za verifikaciju Programa za provedbu državnog, javnog, otvorenog za realizaciju u jednom stupnju i anonimnog natječaja krajobrazne arhitekture za park Gradac u Dubrovniku. Riječ je o Povjerenstvu u kojem ćete i Vi biti, a odluka je izazvala ina negodovanja na Gradskom vijeću?

Haha.. znala sam da će doći na red i ovo pitanje. Već se malo stišala ta priča ali mi je drago da to prokomentiram. Ponajprije oni koji govore o stručnosti trebali bi dobro promisliti znaju li uopće o čemu govore. Jesu li oni stručni da sjede u gradskoj vijećnici gdje se raspravlja i odlučuje o temama o kojima pojma nemaju. Pa ne samo što pojma nemaju nego se ne potrude ni naučiti. U gradskoj vijećnici slušamo njihove osobne stavove, mišljenja, razmišljanja umjesto da slušaju glas onih koji su im omogućili da ih predstavljaju. Tako su u slučaju imenovanja Povjerenstva za park Gradac trebali bar pročitati da se radi o Povjerenstvu za verificiranje Programa za provedbu natječaja. Program će sačiniti struka, a Povjerenstvo će prije verificiranja Programa provesti javnu raspravu na kojoj će se iznijeti i obraditi primjedbe i prijedlozi stručne i zainteresirane javnosti. Ne treba biti previše pametan i zaključiti da Povjerenstvo treba odraditi postupak koji zahtijeva bar nekakvo iskustvo na sličnim poslovima. Takvog iskustva imam i previše i mislim da sam svojim dosadašnjim radom u sličnim povjerenstvima pokazala da mogu biti od koristi. Svi oni koji misle drugačije  morat će se potruditi i uvjeriti u to one koji o tome odlučuju. Nisam sebe predlagala, a još manje se smatram stručnom osobom iz područja krajobrazne arhitekture, ali se itekako smatram sposobnom pomoći i doprinijeti ispravnosti utvrđenih postupaka koji su preduvjet realizacije projekta.

I za kraj, kako je biti umirovljenik?

Ja još uvijek ne shvaćam da sam umirovljenica. Ne znam je li se skrivam od sebe same, ali jednostavno nikako da dođem do onog slobodnog vremena o kojem mnogi pričaju. Ono čega sam se bojala da će mi nedostajati kad pođem u mirovinu je radno mjesto tajnice u školi. Vrlo često svratim u školu i još uvijek mi srce zatreperi kad mi se jave djeca i pogledom kao da me pitaju jesam li se vratila?! Dugo sam radila taj posao i to će mi dugo i nedostajati. Ja jesam penzionerka, ali umirovljenica baš i ne jer ne mirujem i nemam to namjeru. U svakom slučaju velika promjena koju baš i nisam u stanju bolje opisati.

 

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.