Izolirati Grad i dovest ga pred kapitulaciju (33)

0

Izolirati Grad i dovest ga pred kapitulaciju

Na tu ponudu JNA čak se u Dubrovniku pojavila i određena skupina ljudi koji su to na neki način prihvaćali. No, tada je „zagrmio Zagreb“ i takva mameća, pogubna ponuda je odbijena

Pred sam period najtežeg granatiranja Dubrovnika ( od 8. do 14. 11. 1991.), po nalogu zapovjednika HRM-e ( admirala Sveta Letice ), u grad podno Srđa stiže kap.fregate Petar Matana-Periša. Od dvije mogućnosti koje su kapetanu Matani ponuđene ( mjesto u glavnom stožeru obrane RH, i mjesto zapovjednika HRM-e za južni Jadran), kapetan bira borbeni sektor južnog Jadrana. Upućen 4.11. iz zapovjedništva HRM-e Split, stiže u Ston, i to u civilnoj odjeći, te iduće jutro ispred postrojbe Stonske satnije govori dragovoljcima. Sa zapovjednikom „Stonjana“, Božom Šarom, sagledava činjenično stanje na bojišnici i zapovijeda miniranje glavne i sporedne prilazne ceste prema Stonu. To se u potpunosti provodi, pa „miniranje kuneta“, kako je to nazvao kap. Matana, daje očekivane rezultate za daljnju uspješnu obranu Stona i Pelješca.

Na Šipanu, koji je do tada bio glavna vanjska točka obrane samog Dubrovnika, vrhunsko vojno znanje kap. fregate Petra Matane dolazi posebno do izražaja. Misleći onako kako razmišlja neprijateljska vojska, a ne obrana, organizira zajedno sa zapovjednikom obrane otoka Šipana ( Zoranom Šimićem ), cjelokupno miniranje šipanskog polja, koje se proteže od Šipanske luke na zapadu, do Suđurđa na istoku. Naime, neprijatelj je vrlo vjerojatno želio izvršiti helikopterski desant sa dvije letjelice tipa Mi-8, iskrcati 50 dobro naoružanih vojnika i blokirati potpuno pomorsku vezu Stona i Dubrovnika, odnosno izolirati Grad i dovest ga pred kapitulaciju.

Osim pažljivo provedenog miniranja šipanskog polja, usporedno se rade i osiguravajuće crte oko polja ( rovovi, kanali, mitraljeska gnijezda…), a sve zbog potpune prevencije i uništenja žive sile nakon mogućeg desanta. Također se na obalnoj topničkoj bitnici Šipana osposobljavaju četiri topa kalibra 88 mm, koje je jugo vojska onesposobila pri povlačenju sa otoka u rujnu 1991. Povlačeći se, izvukli su i odnijeli zatvarače, nišane, te su ispustili hidraulično ulje iz mehanizama topova. Zamjenske zatvarače topovskih cijevi uspješno su izradili u pulskom brodogradilištu, ulilo se hidraulično ulje u sistem mehanizama topova, nišani su se namjestili, a granate za topove ovog kalibra se većinom vadilo iz mora, i to opet u Puli. Tamo je JRM-a prilikom napuštanja cijelog kompleksa vojarni veliki dio „nepotrebnog“ tereta pobacala u more.

Nakon vađenja i čišćenja tih topničkih granata, dio njih je dopremljen i na Šipan. Tako su 4 topa šipanske bitnice bila spremna, okrenutih cijevi prema otvorenom moru, a po potrebi mogli su djelovati i po kasarni „Gruj“ na najistočnijoj točki Mljeta. Na Lopudu pak, postavlja se top Bofors kalibra 40 mm, dok se na Koločepu ukopavaju minobacači. Dolaskom u Dubrovnik, kap. fregate Matana preuzima zapovjedništvo nad HRM-om, te se smješta u staru zgradu „Nautike“ na Pilama. Ozlojeđeni takvom situacijom oko Šipana i nemogućnošću prilaska samom otoku s pučinske strane, JNA osmišljava novu taktiku koju razrađuju do pojedinosti, uključujući u to i Dubrovnik koji je po njima neočekivano preživio prvu polovicu studenog 1991. Tako JNA pribjegava ratnoj taktici tzv. loma, koju osmišljava inteligencijom zla kap.fregate Sofronije Jeremić.

Da bi navodno pokazali čovjekoljublje, iz Orašca i Zatona puštaju nekoliko ljudi da se barkama prebace na Koločep i Lopud. No, preko njih šalju i ultimativno pismo braniteljima i stanovništvu slobodnih Koločepa i Lopuda:

Šaljemo dobrom voljom jugoslovenskih oružanih snaga četvericu meštana iz mesta Orašac na ostrvo Koločep, te trojicu meštana naselja Zaton na ostrvo Lopud. Ovim činom želimo da vas obavestimo kako hoćemo mirno rešenje nametnutog sukoba, te vam predlažemo da oružane formacije na ovim ostrvima predaju svoje naoružanje i da se zajedno sa svim stanovništvom povuku nesmetano prema Dubrovniku. Ukoliko se ova zapovest ne izvrši, nećemo moći garantovati sigurnost nikom na spomenutim ostrvima.

Do 3. prosinca iz Zatona su na Koločep i Lopud upućena čak tri ultimatuma za predaju oružja, odn., za kapitulaciju. Istovremeno je iz Brsečina žestoko bombardiran otok Šipan, za JNA već tada neosvojivi bastion. Kako im nije uspjelo izolirati Dubrovnik preko Šipana, a nakon toga ni preko Lopuda i Koločepa, još jedan scenarij prikrivenog slamanja obrane nude Dubrovčanima.

Tako JNA nudi evakuaciju svih žena i djece iz opkoljenog Grada, i to brodom po vlastitom izboru Dubrovčana, s dodatkom da branitelji polože oružje, predaju se, a za uzvrat će JNA garantirati uspostavu civilnog života i opskrbu hranom, lijekovima, strujom… Čak se u Dubrovniku pojavila na tu ponudu određena skupina ljudi koji su to na neki način prihvaćali. No, tada je „zagrmio Zagreb“ i takva mameća, pogubna ponuda je odbijena.

Nakon stravičnog pada Vukovara ( 18.11.1991.), i užasa koji je uslijedio nakon toga od strane JNA i paravojnih formacija, na televiziji Crne Gore puštaju se prilozi tome u čast, te se slavi brutalnog i bešćutnog majora Veselina Šljivančanina, kao „osloboditelja“ Vukovara, rodom iz Crne Gore ( Palež – Žabljak; rođ. 13.6.1953.), kojeg sada čekaju i na dubrovačkom ratištu da „oslobodi“ i Dubrovnik.

Uz to, JNA posebno prati svaki pokret i aktivnost branitelja u Dubovniku, te na otocima. Tako najavljenu i odrađenu vježbu Hrvatske vojske ( 14.11.1991., između 10 i 12 sati), „ispitivanje vatrenih sistema prema otvorenom moru“, bez opasnosti za bilo koga, JNA izvrće, laže, te priopćuje sljedeću obavijest za javnost na svim televizijama pod njihovom kontrolom:

  1. novembra 1991., KVPSB ustvrdila da je raketom s ostrva Olipe u 14.10 časova gađan granični brod JRM. Sa svetionika Sveti Andrija istog dana gađan je havarisani brod, također JRM, umesto da mu se pruži pomoć. JRM će zbog toga da izabere objekte na obali i ostrvima koje će da uništi. Bile su to zapravo pripreme za potpuno blokiranje Dubrovnika prije sveopćeg napada planiranog za 6. 12. 1991.

(nastavlja se)

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.