Kad priroda pokaže svoj bijes

0

Kad priroda pokaže svoj bijes

Ovaj put su se valovi bacali ne samo preko cijelog Penatura (stijene u Pilama), te na Brsalje, već i preko Vješala na Dančama; razbilo je i nekoliko cakala na prozorima nautičke škole, a baška što su ostale kuće u Pilama bile poplavljene. Kako je more bijesnilo dosta je da napomenemo, da je bacalo i preko gradskih zidina na obližnje kuće u Karmenu, gdje je takogjer porazbijalo nekoliko stakala, a to je kod nas prava rijetkost

Najčešće vremenske nepogode, kako su izvješćivale lokalne tiskovine prije 100-

njak godina, bio jak vjetar i tuča (krupa, grad) koje su težaku uništvale urod, o čemu sam opširnije pisao prije 8-9 godina. Bila je i jedna velika poplava u Župi 1916. godine. U međuvremenu, otprilike od 70-ih godina XX. stoljeća vremenske sile su se razgoropadile i „bijes“ prirode sve je češći i žešći. Britanski prirodoslovac Charles Darwin (1809-1882) rekao je sljedeću misao: „Priroda se ne osvećuje ljudima, ali im podnosi svoje račune“. Kako se mi odnosimo prema prirodi tako nam ona vraća veoma skupo s velikim kamatama. Prije opisa jednog sretnog ishoda tijekom oluje u Jadranu malo o današnjim raznovrsnim vremenskim nepogodama koje povremeno uzrokuju katastrofe s velikim brojem ljudskih žrtava i velikom materijalnom štetom.

U srednjovjekovnom razdoblju „jahala“ su četiri jahača Apokalipse: bolest, rat, glad i smrt. (Od 1347. do 1353. od kuge je u Europi umrlo između 25 i 40 milijuna ljudi!) Mislim, da su im se pridružili i „prirodni elementi“, ne toliko po broju mrtvih, nego zbog golemih materijalnih razaranja. Istina, potresi su ubijali na stotine tisuća ljudi, ali uspoređujući sa „crnom smrti“ od potresa je ukupno, ipak poginulo znatno manje ljudi.

Snažne vremenske nepogode nisu ništa neobično i one se događaju skoro na cijeloj površini našeg planeta. Negdje su manje, a negdje su više izražajne, pogotovo na mjestima gdje se susreću ili sudaraju topli i hladni zrak, odnosno kad dolazi do velike razlike u atmosferskom tlaku na jednom ograničenom području. Kad priroda „poludi“ oslobađaju se sile nevjerojatnih razmjera od kojih nitko nije siguran. Sofisticirana moderna tehnologija može nas samo djelomično zaštiti i to upozorenjem o nadolazećoj vremenskoj nepogodi. Pokatkad jačina nepogode može iznenaditi i same meteorologe. Zastrašujuće moći prirode ne prave razliku između ljudi, pa su one prisutne na svim kontinetima. Danas je naša mogućnost njezine kontrole još uvijek daleko od sigurne, pogotovo kod potresa. (Stari narodi promatrali su različite znakove u prirodi, npr. kad odjednom presuši bunar ili neobično ponašanje domaćih i divljih životinja, riba, ptica, itd. – Vidi „Predznaci potresa“, nakladnici: VPA i IKRO – Zagreb, 1979. Evo jednog domaćeg primjera kako životinje mogu predosjetiti svojim čulima potres. „Narodna Svijest“ od 19.1.1938. god; broj 3. Lokalna tiskovina donosi izvješće o potresu u Hercegovini. Na drugom mjestu objavljeno je sljedeće: „Veliko mnoštvo poginulih (uginulih) zmija od studeni nagjeno je u Hercegovini. Tako su seljaci u Popovom polju našli na čitave hrpe smrznutih zmija“. U svojim podzemnim skloništima bez obzira što su zmije bile u stanju hibernacije, njihovi „senzori“ predosjetili su potres i izišle su iz svojih rupa, te su se smrzle na površini zemlje od studeni. Sličnih primjera iz različitih razdoblja – na osnovu sačuvanih zapisa – iz čitavog svijeta ima bezbroj u navedenoj knjizi.) Dobro je poznato da se Dubrovnik nalazi na izrazito trusnom području. Teško je razumjeti zašto Dubrovnik danas ne raspolaže sa seizmografskim uređajem kojeg je imao od lipnja 1927. godine i bio je postavljen kod bivše Pomorske vojne akademije u Gružu!

Vremenske nepogode postaju sve učestalije i ekstremnije, a to su: oluje (vjetrovi uraganske snage s kišom ili snijegom), poplave, suše, jake zime, ogromni oceanski valovi (ne, kao posljedica tsunamija ili oluje!), lavine, tuča, ledena kiša, odroni zemlje i blata, pješćane oluje (na sjeveru Kine), blatne bujice, grmljavine i morski virovi. Iako nisu izravno povezani s meteorološkim uvjetima, ovim prirodnim silama treba još pridodati erupcije vulkana i potrese. Ni to nije sve, ali ovom posljednjem „jahaču“ Apokalipse isključivo je kriv čovjek, a to je – smog. (skraćeno od engl. „smoke“ – dim i „fog“ – magla). Kina u industriji koristi velike količine fosilnih goriva (naročito ugljena), i uz veliku količinu ispušnih plinova iz automobila česta su zagađenja zraka u kineskim gradovima opasna za zdravlje ljudi. Nažalost, sličan je slučaj s prekomjernim onečišćenjem zraka i u Slavonskom Brodu zbog rafinerije nafte u susjednoj državi.

Kod znanstvenika određenih specijalnosti još je podijeljeno mišljenje u svezi uticaja globalnog zatopljenja koji utiču na klimatske promjene, odnosno na njihove posljedice. Međutim, ekolozi ne dvoje, jer sve češća i teža sušna razdoblja (posljedica toga je velika glad u nekim afričkim zemljama) povezuju s globalnim zagrijavanjem i promjenama u načinu uporabe tla i krčenjem šuma. Ledenjaci naročito na Artiku i na Antartiku sve se brže otapaju, što će imati za posljedicu podizanje razine oceana te potapanje obalnih naselja i gradova. Također nestaju i ledene „kape“ na planinama. Predviđa se, da bi ledeni vrh Kilimandžara (5890 m) mogao potpuno nestati do 2020. godine.

A, sad se vratimo jednoj „domaćoj“ oluji koja je bijesnila dva dana na južnom Jadranu prije skoro 110. godina. Najvjerojatnije, radilo se je o olujnom šiloku. Šteta, što opis jakog nevremena nije detaljnije opisan, jer ništa nije rečeno, npr. o trabakulama usidrenim u gradskoj luci i vjerojatnim oštećenjima na njima kao i drugim posljedicama orkanskog nevremena.

„Crvena Hrvatska“ od 19.12.1908. godine, broj 200

OLUJA I ZAPOVJEDNICI PAROBRODA „HOHENLOHE“

Svakome je još pred očima strašna oluja, koja je bijesnila dne 11. i 12. ovog mjeseca, a bila je takova da se od nazad dvaestak godina slične ne sjećamo. Ovaj put su se valovi bacali ne samo preko cijelog Penatura (stijene u Pilama), te na Brsalje, već i preko Vješala na Dančama; razbilo je i nekoliko cakala na prozorima nautičke škole, a baška što su ostale kuće u Pilama bile poplavljene. Kako je more bijesnilo dosta je da napomenemo, da je bacalo i preko gradskih zidina na obližnje kuće u Karmenu, gdje je takogjer porazbijalo nekoliko stakala, a to je kod nas prava rijetkost.

Lloydov parobrod „Prinz Hohenlohe“ nalazio se je taj dan usred te strašne oluje, i svak se je čudio hrabrosti i valjanosti zapovjednika g. Danekera, jer osim bijesnila valova bila je i magla, uslijed koje nije mogao opaziti svijetionike na Grebenima niti na otoku sv. Andrije, pak ni kopno na desno, ali po sreći opazi vrhunac brijega Petke, i tako dovede parobrod u Grušku luku, na začugjenje svih gragjana. Vrijedni i neustrašivi komadant g. Daneker bio je sa svojim oficirima kroz cijelo vrijeme strašnog bijesnila valova na zapovijedajućem mostu, od „Ponte od Oštre“ do Gruške luke, i kažu nam, da nije po sreći opazio vrhunac Petke, bio je odlučio dati se u veliko more, pak što Bog da i sreća junačka.

Ovo nam pripovijedaju putnici, koji su se na parobrodu nalazili, te (sa) harnošću spominju g. Danekera kao i ostale oficire i vojsku, koji izlažući svoj život znali su spasiti parobrod i putnike, koji će ih se sa odanošću sjećati. Zaista se Lloyd može ponositi ovakovim svojim osobljem, koji zaslužuju svaku hvalu i priznanje. Evala im!

Je li zapovjednik parobroda „Prinz Hohenlohe“ bio naknadno upoznat s tradicijom dubrovačkih kapetana koji bi s posadom jedrenjaka posjetili crkvu Gospe od Milosđa, u znak zahvalnosti što su spasili svoje živote iz olujnog mora, nije ostalo zabilježeno u lokalnoj tiskovini. Međutim, postoji relativno dosta novinskih izvješća o ekstremnim vremenskim nepogodama u vidu olujnog vjetra, jake kiše ili tuče koji su pogodili Dubrovnik i/ili njegovu okolicu. Navesti ću više desetaka novinskih naslova o jakim nevremenima koja su zadesila dubrovačko područje krajem XIX. i u prvim desetljećima XX. stoljeća.

Navesti ću datume, radi vremenske „orijentacije“ iz novinskih izvješća, objavljeni u lokalnoj tiskovini „Crvena Hrvatska“ otkad je počela izlaziti u Dubrovniku, o jakim olujama koje su zadesile naš grad ili Župu dubrovačku. Neka sam izvješća o nevremenu naveo samo navodeći novinski naslov ili eventualno pridodao još dva-tri retka iz vijesti.

„C.H.“ od 21.2.1891. g. broj 3. „Jaka bura i studen ne pamti se od 1851.“;

Ove sedmice nijesmo (više) željni bure. Počela je subotom u večer, pa je po noći užegla tako da u jutro nijesi mogao ostati od studeni i vjetra. Lomilo je drveće, kupe s kuća podizalo, više dimnjaka obalilo i kako govoru, dvojicu u more bilo svalilo. Led se je na sve strane pojavio; smrzli točki od vode, a na vodoskoku(!) se okupio led da je bilo lijepo vidjeti. Po gradu nema druge nego kako je onoga slomilo, kako je murve polomilo, topolu itd. Općina ima velikih zasluga, što je dala posjeći murve na Pilama jer da su ostale bili bi platili konji i kočije, a možda i kočijaši i prolazeći svijet. Eto: nova komuna ako i nije izvršila sve ono što je obećavala, ako Župljani još nemaju babe (primalje), liječnika ni spičarije, ni Postranjani „strada karocabile“, imadu Gružani trupova od murve da grade barke, a kočijaši se grču (od zime?) na Pilama, ali bez straha da im se što na glavu ne surva.

Bila je prestala pa opet još i gora. Voda se opet smrzla, stabla se opet kršu (lome), a po Poljani odnijelo u četvrtak sve košiće Župkama i Puljizima tamo-amo. Svak se straši da ne uhvati jednu dobru tiradu u prsi kad izigje iz vruća, a tim više što su mnogi dobili polmomeuo jali (ili) ponturu. Ovake bure nije bilo od godine 1851. u januaru kad je stabla kršila, kuće otkrivala i jarbole brodova lomila. Nego se u svemu ovomu toliko po gradu govori, da bi najbolje bilo kad bi je mi pustili da puha koliko hoće, a bavili se o čemu drugomu kad nam je Bog dao.

„C.H.“ od 31.10.1891. g. broj 39. „Jaki vjetar bacio jednu sluškinju u more na Ribarnici“;

„C.H.“ od 22.7.1893. g. broj 29. „Silni grad hametice porazi veliki dio Župe“. Oko grada na mjestima nije ni zrba palo, a na mjestima je sve porazbijao. Na Lokrumu u samostanu porazbijao je preko 30 prozora, da ne govorimo o šteti na polju. Mnoga čeljad bijahu ozljegjena;

„C.H.“ od 28.4.1894. g. broj 17. „Cijeli dan bijesnila je strahovita oluja“;

„C.H.“ od 8.12.1894. g. broj 49. „Oluja trajala dva sata. Na Lokrumu polomila preko 50 borova i maslina“;

„C.H.“ od 23.2.1895. g. broj 8. „Vrijeme: snijeg, led, grad vjetar, studen koja je doprla do -4 stupnja C.“;

„C.H.“ od 11.1.1896. g. broj 2. „Vrijeme ove sedmice baš vučje“. Do juče bura i studen, a juče osvanula susnježica s velikim vjetrom“. Dosta nemoći (bolesnih) po gradu, osobito po djeci;

„C.H.“ od 20.6.1896. g. broj 25. „U četvrtak cijelo jutro padala je takova poplava da su po svim putima i ulicama derali veliki potoci“;

„C.H.“ od 23.1.1897. g. broj 4. „Kiša je padala kao iz kabla, potom žestoki šilok“;

„C.H.“ od 23.10.1897. g. broj 42. „Velika grmljavina (jedna osoba poginula dvije ozlijeđene na putu put Brgata)“;

„C.H.“ od 11.12.1897. g. broj 49. „Ove sedmice imali smo užasnih olujina“;

„C.H.“ od 7.5.1898. g. broj 19. „Zrna tuče bila su vanredne veličine, od 12-15 dkg“;

„C.H.“ od 26.11.1898. g. broj 48. „Bijesnila je veličanstvena oluja šiloka“;

„C.H.“ od 24.12.1898. g. broj 52. „Zima (snijeg, jak vjetar polomilo čeljadi po ulicama)“;

„C.H.“ od 23.2.1901. g. broj. 8. „Panulo je puno grada“;

„C.H.“ od 16.3.1901. g. broj 11. „Crvena kiša“;

„C.H.“ od 23.3.1901. g. broj 12. „Crvena kiša opet je padala u srijedu“;

„C.H.“ od 20.4.1901. g. broj. 16. „Otukao grad Župu“;

„C.H.“ od 31.8.1901. g. broj 35. „Župi je grad nanio priličnu štetu“;

„C.H.“ od 21.6.1902. g. broj 24. Grad. U srijedu je u jutro tri puta pao grad u Dubrovniku i okolici. (…) Korist od pucanja na oblake prikazuje se sasvim problematična (neučinkovita). Štacije su za pucanje u Župi postavljene sasvim nisko (u polju? – kom. D.R.), a opet kad bi se stavile na vrh glavica, grad bi već svoju izvršio, prije nego bi ljudi mogli do štacija doći. (…)

„C.H.“ od 26.7.1902. g. broj 29-30. „Žestoka bura neobična u ovo doba učinila puno štete u Župi dubrovačkoj na stablima voća, usjevima i vinogradima“;

„C.H.“ od 4.10.1902. g. broj 40. „Orkan. U nedjelju večer osta grad i predgragja u potpunoj tami. More razrovalo zemlju i izbacilo odvogjače struja (kabele)“;

„C.H.“ od 25.4.1903. g. broj 17. „Na 20. t. mj. bio je taki led u Župi…“;

„C.H.“ od 5.12.1903. g. broj 49. „Oluje u Sredozemnom moru i u Jadranu. (…) U gradskoj luci bijesnilo je more tako, da je odnjelo mnogo bačava sa vinarskih lagja i razbilo i do desetak lagjica. (…) Valovi su udarali takvom žestinom da se je pjena dizala do vojničke bolnice (na zidinama – nap. D.R.), do Lovrjenca i par puta je samostan na Dančama (bio) pod vodom (vjerojatno se misli da su ga valovi poljevali, a ne bukvalno „pod vodom“ – kom. D.R.);

„C.H.“ od 19.11.1904. g. broj 47. „Bura i njene posljedice“;

„C.H.“ od 14.1.1905. g. broj 2. „Zadnjih dana učinila je studen u Župi kakova nije bila od nazad 25 godina“;

„C.H.“ od 18.2.1905. g. broj 7. „Opet zima i grad za čitavu nogu (stopu) visoko“;

„C.H.“ od 27.4.1905. g. broj 17. „Dana 22. o.m. posjetila nas je prva proljetna krupa“;

„C.H.“ od 24.5.1905. g. broj 21. „Dvije žrtve groma na Brgatu (stradali domobrani)“;

„C.H.“ od 18.10.1905. g. broj 42. „Oluja i grom. U noći od 15 na 16. jugovina se pretvorila u strašnu oluju praćenu od silnog sijevanja i grmljavine“;

„C.H.“ od 3.11.1905. g. broj 43. „Oluja: U Pilama utopio se jedan mladić, prilikom spašavanja (izvlačenja) čamca na kraj. U Kuparima more razbilo trabakulu o stijene“;

„C.H.“ od 16.11.1905. g. broj 46. „Oluja: U gradskoj luci trebalo je na brzinu vezivati veće lađe. Pet čamaca u Pilama olujno more (iz)bacilo na kraj;

„C.H.“ od 13.7.1907. g. broj 56. „Ogromna šteta od krupe;

„C.H.“ od 25.7.1908. g. broj 60. „Krupa u Konavlima“;

„C.H.“ od 12.12.1908. g. broj 100. „Oluja. Od prekojučer bijesni u južnoj Dalmaciji oluja šiloka. (…) O jačini oluje mogli su se osvjedočiti prolaznici, što su se jutro našli na 8,30 na Placi. Jedan udarac vjetra podigao je u vis jednu gospođicu pa je bacio na tle. To se dogodilo jednom djetetu i jednoj ženi.“

„C.H.“ od 6.1.1909. g. broj 2. „Bura“. Na poljani je jedan vihor povaljao i raznio koš(ar)e i izloge (štandove) prodavalica i zatjerao im strah u kosti, osobito kad su vidjele da je i persijane sa obližnjih kuća počeo dizati.“;

„C.H.“ od 3.3.1909. g. broj 18. „Jučer je bijesnila jaka oluja“ Valovi su prebacivali gradske zidine i more je teklo ulicama;

„C.H.“ od 21.7.1909. g. broj 58. „Žestoka krupa kod Visočana kraj Stona“;

„C.H.“ od 14.8.1909. g. broj. 65. „Nevrijeme. Žestoki vjetar polomio je dosta stabala. Kiša je lijevala k’o iz kabla a gromovi užasno grmili. Vijavica je otkrila jednu kuću. Većeg zla srećom nije bilo.“

„C.H.“ od 30.10.1909. g. broj 87. „Grad oštetio Trsteno“;

„C.H.“ od 5.1.1910. g. broj 2. „Bura je osobito bila snažna u Gružu“;

„C.H.“ od 26.1.1910. g. broj 8. „Nevrijeme. Valovi su prebacivali gradske zidine“;

„C.H.“ od 22.10.1910. g. broj 85. „Nevrijeme. Grmljavina, jak vjetar, kiša kao iz kabla“;

„C.H.“ od 9.11.1910. g. broj 90. „Oluja: Prizor na Brsaljama bio je veličanstven“;

„C.H.“ od 7.1.1911. g. broj 2. „Užasno nevrijeme. Pripovijedaju nam najstariji ljudi da onake silne kiše ne pamte od kada su se rodili“;

„C.H.“ od 11.2.1911. g. broj 12. „Neobično duga zima. Sva se sila čeljadi razboljela od hunjavice“;

„C.H.“ od 29.4.1911. g. broj 34. „Velika kiša, pravi povodanj“;

„C.H.“ od 20.5.1911. g. broj 40. „Užasno nevrijeme“;

„C.H.“ od 3.4.1912. g. broj 27. „Užasno nevrijeme: bjesnoća mora i silna kiša“;

„C.H.“ od 20.7.1912. g. broj 58. „Nevrijeme. Silna grmljavina i kiša kao usred zime“;

„C.H.“ od 12.7.1913. g., broj 28. Iz Župe: „Strašna krupa“;

„N.S.“ od 23.10.1919. g. broj 8 „Neobična bura“;

„N.S.“ od 11.2.1920. g. broj 7. „Jaka bura“.

Tekst ću nadopuniti s dvjema najpoznatijim narodnim poslovica iz dubrovačkog kraja.

„Sveti Luka u arbole puha, za njim majčica u šačice kuka, sine Luka ne pomori puka“.

„Gospa Kandelora – zima fora. Za njom trči sveti Blaž i govori da je laž“.

Nemam namjeru navoditi prirodne katastrofe koje su zadesila pojedine gradove ili područja na zemljinoj površini u posljednjih 20-30 godina, jer bi taj popis bio podugačak, već samo manji izbor, i manje poznatih, ali zanimljivih podataka o vremenskim nepogodama.

Godine 1888. bilo je 246 ljudi ubijeno snažnom ledenom tučom u Moredabadu, u Indiji. 70-ih godina XX. stoljeća jaka tuča oštetila je vjerojatno 100-njak (a možda i više) karoserija (lim) automobila u Dubrovniku.

Svakog dana može se dići 44.000 oluja.

Svake minute u svijetu bljesne 6.000 munja. Najduže munje imaju do 32 km. Javljaju se u ravnim područjima s vrlo visokim oblacima.

Dvadeset i dvoje ljudi poginulo je kad je jedan jedini udar groma pogodio kolibu blizu Umtalija u Zimbabveu 23. prosinca 1975. godine.

Brzinski rekord vjetra iznosi 371 km/sat. Izmjeren je na vrhu Mt. Washingtonu, u New Hampshireu, SAD, 1934. godine. U prosjeku se registrira 730 tornada na godinu u SAD-u koji prouzrokuju više od 100 žrtava na godinu.

Valovi što se lome o obalu razvijaju strahovitu snagu. Težina mora koja udara u kopno može izazvati pritisak od 25 tona po četvornom metru.

Najviši seizmički morski val ikad izmjeren bio je visok 85 m. Pojavio se 24. travnja 1971. godine na otoku Ishigakiju u Japanu.

Potresni udarni valovi putuju kroz stijene približno 25.000 km/sat. U pijesku i blatu se uspore. Najbrži seizmički (morski) val putovao je brzinom od 900 km/sat.

Najveći broj žrtava jedne lavine popeo se na 5000 u Huarasu , u Peruu na dan 13. prosinca 1941. Katkad brzina lavine iznosi i do 320 km/sat.

Oko 10.000 ledenih brjegova u godini otkida se od ledenjaka na zapadnom Grenlandu.

U troposferi ima dovoljno vode da poplavi svijet vodenim slojem debelim 1 m.

I na kraju može se reći. Sve što zovemo vrijeme – sunce i kiša, snijeg i vjetrovi – javljaju se u nižem dijelu Zemljine atmosfere. Taj uzburkani sloj plina (u atmosferi) neprestano se grije i hladi suncem, vjetrom i vodom, prouzrokujući određene a katkad i nagle vremenske promjene koje mogu prerasti u velike prirodne katastrofe.

„Nigdje u prirodi nema posvemašnjeg mirovanja“. – Ruđer Bošković (1711-1787).

Ovaj tekst je napisan prije nedavnog velikog medijskog praćena kretanja uragana „Irme“ koja je opustošila Karibe i Floridu. Genovska ciklona je za Hrvatsku meteorološka „noćna mora“ a to se ovoga puta obistinilo za Nin i Zadar.

Još jedanput ponavljam misao Charesa Darwina kojom kazuje mnogo više nego bilo koje znanstveno objašnjenje što se događa s prirodom. „Priroda se ne osvećuje ljudima, ali im podnosi svoje račune“. Darwinova vizionarsko upozorenje ostvaruje se bez imalo sumnje.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.