U svakodnevnoj radijskoj emisiji Hrvatskog radija Govorimo hrvatski emitira se, s jezičnog stajališta zanimljiv jezični savjet. Jedan od njih je i ovaj koji kao transkript donosimo u nastavku. U uvodnoj riječi urednica prenosi pitanje slušatelja kada i kako moramo upotrijebiti puni naziv pojedine države na što joj savjetom objašnjava dr.Domagoj Vidović iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ovako:
"Poznavanje točnoga imena pojedine države stvar je temeljne pristojnosti. U javnosti se u posljednje vrijeme često nameće stav da se, ako je u optjecaju više imena i države trebaju nazivati prema liku koji je sličan ili istovjetan izvornomu. On je djelomično uvjetovan i činjenicom da postoje države čija diplomatska predstavništva nastoje propisati kako će ih nazivati govornici drugih jezika. Štoviše, lik se sličan ili istovjetan izvornomu nastoje nametnuti i u općejezičnoj uporabi tako da se u posljednje vrijem sve češće čuju imena država kao što su: Belarus, El Salvador, Timor Leste, Cabo Verde ili Cote d' Ivoire (Kot d'Ivoar), iako postoje hrvatska imena za sve te države: Bjelorusija, Salvador, Istočni Timor, Zelenortska republika i Bjelokosna Obala.
Nadalje, postoje države čija diplomatska predstavništva zahtijevaju da ih se u međunarodnoj komunikaciji naziva njihovim punim imenom, primjerice Češka Republika ili Ruska Federacija pa se govornici hrvatskog jezika često pitaju znači li to da su imena Češka i Rusija zastarjela. Odgovor je na to pitanje jednoznačan. U općejezičnoj uporabi treba rabiti ustaljena hrvatska imena država i kad su ona posve različita od izvornih npr. Istočni Timor, Zelenortska Republika, Bjelokosna Obala pa i kada diplomatska predstavništva pojedinih država zahtijevaju da ih se naziva punim imenom npr. Češka, Rusija. Dakle, ne učimo se tuđim imenima dok nismo naučili hrvatska. U međunarodnoj se pak komunikaciji i diplomaciji ustrajanje na izvornim imenima uvijek može opravdati zakonom jačega ili težnjom za snažnijom gospodarskom suradnjom".
T.K.