Kako to da u Republici nema ni kapi vina?

0

Na Debelom brijegu, predjelu na samoj granici, napravili su zasjedu vrebajući moguće preprodavače na putu prema Novom Pazaru. Čekanje im se isplatilo jer su naišla braća Antun i Niko Bratoš koji su sa sobom vodili šest konja nakrcanih vinom. Kada su ih Trtoman i njegovi prijatelji upitali zašto krijumčare vino kad je vlada to zabranila, oni su im odgovorili protupitanjem – otkad su ih “gospoda postavili za špijune“

Denuncijacije koje nisu svrstane u neku od prethodno analiziranih tema odnose se na niz različitih stvari, ali gotovo nijedna od njih ne spada pod političke denuncijacije. Tako se među denuncijacijama koje su označavane jer su pisma, izjave ili spisi pronađeni unutar istog materijala koji je dominantno međunarodno obavještajne prirode, mogu naći ispričnice senatora jer nisu bili u mogućnosti sudjelovati na sjednicama, mogu se pronaći prijave provala u trgovine, apoteke, krađe u kafeterijama, mogu se pronaći prijave uvreda, procjene radova na cestama, procjene vrijednosti kuća, zamolbe za pomoć, prijava kupnje životinja ili hrane u inozemstvu, kirurška vještačenja i niz zaista raznolikih tema.

Prijavljuje se Malom vijeću tako i informacija kako nema vina na Brgatu,[1] u Poljicama,[2] u Orašcu,[3] na Lopudu,[4] u Gružu i Ombli.[5] Vjerojatno je dubrovačka vlast nastojala, osim pokrivati vinom cjelokupne potrebe na svom teritoriju, nadzirati moguću preprodaju vina. Tako će Vuko Trtoman po povratku iz Novog Pazara reći vlastima kako su ga u tom gradu pitali kako to da u Republici nema ni kapi vina “a vaši ljudi svaki dan dogonu vino“. Trtoman i njegova dva prijatelja Konavljana zaintrigirani su tom informacijom pa su na Debelom brijegu, predjelu na samoj granici, napravili zasjedu vrebajući moguće preprodavače na putu prema Novom Pazaru. Čekanje im se isplatilo jer su naišla braća Antun i Niko Bratoš koji su sa sobom vodili šest konja nakrcanih vinom. Kada su ih Trtoman i njegovi prijatelji upitali zašto krijumčare vino kad je vlada to zabranila, oni su im odgovorili protupitanjem – otkad su ih “gospoda postavili za špijune“. Došlo je i do natezanja između Konavljana, prosulo se ponešto vina, a cijela je priča završila pred malovijećnicima.[6] U isto je doba i gestald Omble Butijerić dojavio kako se vino u tom području prodaje skuplje nego je to uobičajeno,[7] a kancelar Župe javlja da se svi proizvodi, od mesa i kruha do vina u Župi, prodaju skuplje nego u Gradu. Pritom kancelar navodi imena svih osoba koje su prodavale prehrambene proizvode iznad cijene.[8]

Prijavljuju se i provale u radnje ondašnjih poduzetnika: od trgovine Mitrovića,[9] Agnelija,[10] Madića,[11] kod krojača Coste[12] te u radnjama Calichio[13] i Pečenjak.[14]

Denuncijacije u tri slučaja govore i o problematičnim osobama. Tako Đuro Vlahušin iz Petrače zajedno s nekoliko sumještana vladi govori o događajima s Vlahušom Kelezom za kojega navode kako se “skitao po gorama i obnoć izlazio gol“. Župljani su čuli od Morlaka i potom proširili priču kako je Kelez tijekom jednog od svojih lutanja završio u Trebinju i da je prešao na islam. Nakon deset dana Kelez se vratio i govorio kako to nije istina, ali je onda svoje dvoje djece, Anicu i Ivana, odveo preko granice u Slivnicu u kuću Vlaha Tripkova. Župljani su to doznali pa je nekolicina njih otišla u to naselje i dovela djecu natrag u Župu. Keleza su uhvatili, ali im je on pobjegao i to u Herceg Novi. Ipak, nakon nekoliko se dana ponovo vratio u Župu. Tu su ga na prijevaru ponovo uhvatili i pretukli pa sproveli u Grad. Putem prema Gradu Đuro je razgovarao sa suprugom Keleza i ona mu je govorila kako nije istina da je prešao na islam. Govorila je: “Vas puk po Župi govori da se poturčio, ma ja ne znam gospodo je li se i s kojijem fundamentom je to puk govorio“. Sumještani su imali drugačija saznanja. Tako je jedan od njih kazao kako je prilikom uhićenja Kelez “viko ko pas“ i govorio “uhitili ste Salih-bašu“ aludirajući time da mu je to ime koje je uzeo nakon prelaska na islam. Govorio je Kelez i kako ne želi da ga se uhvati. Bojao se za život i govorio: “Ja tamo neću er će me Gospoda stavit u vreću i metnut u more“. Drugome je susjedu ipak priznao da je prešao na islam, ali mu je kazao kako se nije sunetio. Čak mu je, naveo je taj susjed Marin Vlahušin, to i dokazao – pokazavši mu unutrašnjost gaća.[15]

Zapovjednik Porta Luko Stulli vladi govori o neuravnoteženom mentalnom zdravlju Židova Davida Parda. Rekao je kako ima “zapetljan um“, a njegov brat Ivan Stulli to je potvrdio rekavši kako je u više navrata imao priliku s njime razgovarati i uvidjeti probleme. Isto je naveo i učitelj škole u Getu u Gradu Jakob Pardo.[16] U trećoj denuncijaciji radi se o Korčulaninu Antunu Bastijanu kojega je prijavio njegov susjed kapetan Antun Mimbeli iz Orebića. Mimbeli, član poznate pomorske obitelji iz tog naselja, naveo je kako Bastian udara sumještane svime i svačim. Tako je pričao da je i njega jednom prilikom udario i ozlijedio pa pobjegao u brdo. Nakon toga spustio se na obalu i ukrao barku pa pobjegao na Korčulu. Kada se vratio, prema njegovoj kući s namjerom da ga uhvate krenulo je trinaest naoružanih Pelješčana, ali su došli u sukob s Korčulanima koji su branili svog otočanina.[17]

Žene dominiraju zanimljivijim denuncijacijama. Najprije Girolamo Vranjincan s Brača, koji služi u jednog Dubrovčanina, prijavljuje dubrovačkim vlastima kako je mletački liječnik Sartori, porijeklom iz Milana, oteo ženu Pera Licinija i pobjegao s njome s otoka. No, Sartori se sam javio vlastima i rekao kako je nije oteo, već da je napustio otok na dva dana i čekao je da dođe kako bi zajedno pobjegli. Dakle, priznao je ljubovanje s tuđom suprugom i zajedničke planove o bijegu (očito na dubrovački teritorij), ali ne i otmicu.[18] Jedan svećenik javlja informacije o ženi Ilije Obradovića iz Dubrave pored Mostara. Obradović je bio katolik pa je prešao na islam i otišao u rat. Kada se vratio, otkrio je da mu se žena, razočarana njegovim prelaskom na islam, vratila u Visočane u kuću Luja koji je seljak na posjedu Luke Bona.[19] S druge strane, kapetan Vicko Karabuća govori o mladoj 20- godišnjoj Židovki koja je ostala bez roditelja u Moreji i koja se potom pojavila u dubrovačkom konzulatu u gradu Canea. Iskazala je želju da pređe na katoličanstvo i da ode u Dubrovnik.[20]

Ljubavni odnosi pripadnika različitih religija predmetom su triju denuncijacija. Vicenzo Dordelli prijavljuje Rubena Ambonettija da ljubuje s kćeri Francuza Luigija Besona. Naveo je kako nema dokaza za to, ali da je Ambonetti dva puta viđen kako ulazi u njenu kuću.[21] Kapetan Vice Volanti govori kako mu je Antun Klečak dojavio da jedna od sluškinja, dakle dubrovačka podanica, ulazi u kuću mladoga Fetahagića na Pločama. Jednom je prilikom vidio da je ušla i za sobom zatvorila vrata. On je pokušao ući za njom, ali su vrata bila zatvorena. Stoga je pozvao svoje prijatelje i vojnike koji su krenuli razvaliti vrata. Na to im je Fetahagić otvorio. Klečak ga je upitao gdje je djevojka koja je s njime ušla, a Fetahagić je rekao “nije sa mnom nitko ovdje“. Vojnici i Klečak počeli su prevrtati pletene košare i našli je ispod njih. Uhvatili su je i odveli u tamnicu.[22]

Najvećih je tegoba u ljubavi očito imao Bego, sin Omer-age Ćatovića, koji je bio zaljubljen u Paulu, kći udovice Kovačića. Jovo Petrović prijavio je kako je u njegovu trgovinu, u kojoj su bile sluge Simo (13) i Tripo (10), ušao Hasan, sin Hadži Mustafe Dizdarevića i započeo priču o Begu. Rekao je da je Paula ulazila u han i kako namjeravaju pobjeći u Trebinje pa stoga traže dva konja. Naveo je da se Bego “vagiđa“ (ima odnos) s Paulom. Neki Antonio Albanac prepričao je vlastima kako je jednom zgodom na ulici vidio Bega i Paulu kako razgovaraju. Kazao je: “Stao sam na kantun da me ne bi viđeli i stao sam slušat što govore“. Potom je prenio kako je Bego govorio: “Srce moje, oči sokolove, da mi otvoriš srce moje, našla bi tebe u srcu mome“, a da mu je Paula uzvratila: “Ja to ne mogu vjerovati, ma da ti otvoriš moje srce, tebe bi našo u meni“. Sutradan je Bego od Antonia zatražio “da mu zaimljem haljine i gdjegod talijanske za čovjeka govoreći mi da mu je od potrebe za maškarati se“. Dakle, potvrdio je namjeru zaljubljenih da pobjegnu iz Republike. Bego je bio i u kući kod Pauline sestre Marije koja je znala za njihovu vezu i očito je podržavala. No, dok je Bego bio kod nje, došao je njihov brat Miho koji je imao sasvim suprotan stav. Zaletio se na Bega da ga udari, ali je Bego uspio pobjeći. Stoga je Miho, svjedočio je vlastima Kristo Šabanović koji je bio na objedu kod nekog Sarajlije na Pločama, bijes iskalio na sestri. Počeo je vikati na nju i udarati je, a onda je u kuću uletjela susjeda Anja i smirila strasti.[23]

(nastavlja se)

[1]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 115; 28.7.1766., sv. 3176/1, br. 173; 20.3.1785.

[2]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 66; 10.1.1762., sv. 3176/1, br. 61; 21.4.1782.

[3]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 87; 16.3.1783.

[4]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 3.; 21.3.1790.

[5]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 178; 21.4.1799.

[6]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 168; 4.6.1798.

[7]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 164; 12.5.1798.

[8]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 157; 15.1.1798.

[9]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 399; 8.1.1777.

[10]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 128; 6.2.1784.

[11]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 130; 10.2.1784.

[12]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 264; 17.10.1786.

[13]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 409; 3.12.1789.

[14]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 57; 26.10.1782.

[15]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 44; 18.11.1756.

[16]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 400; 30.7.1789.

[17]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 180; 7.5.1799.

[18]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 391; 11.9.1776, br. 392; 12.9.1776.

[19]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 26; 14.2.1792.

[20]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 138; 18.7.1784.

[21]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 470; 12.10.1779.

[22]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 337; 17.3.1774.

[23]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 445; 30.10.1778.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.