Konzumizam

0

Vlada smiruje tenzije. Vjeruje se, kako će osnovat’ krizni stožer za obranu Agrokora, a poznavajući kritički stav našega anemičnoga premijera, prema ruskim osvajačkim pothvatima, izgledno je, da on razmišlja i o uvođenju strožih sankcija prema Rusiji

Na poznatoj paškoj plaži, raju za mlade iz cijeloga svijeta, od ove godine, stvari se mijenjaju. Koncesiju su dobili neki novi ovisnici o glazbi i zabavi, a među njima je i najpoznatiji gazda zaštitarske firme, poznatiji k’o suvoditelj i glasnogovornik branitelja iz šatora. Pamtit’ će ga generacije, po borbi za vraćanje dostojanstva branitelja. I ne samo što im je povratio dostojanstvo, nego je i prije saznanja, ‘ko je njima uopće oduzeo dostojanstvo, on eto – dobio koncesiju za rudnik zlata. A, nakon što se vratio sa službenoga puta po Srbiji, poznavaoci vrhunske zabave, očekuju ljeto na Zrću u znaku Cece i Karleuše.

Neki što nisu dobili koncesiju, već zlonamjerno podmeću teoriju na temu, što će reć’ vrhovni državni i vjerski poglavari na spoznaju, da se je, jedan takav vjernik, uvalio u biznis pun grijeha; alkohola, nemorala, prostitucije i droge? Očekuju neko kršćansko objašnjenje, u stilu, i Bogu je drago, kad se mladi zabavljaju.

A možda je naša čeljad samo zavidna, što nekome dobro ide. Kad’ mu krene u životu, najradije bi, da ga vrag odnese. A kad’ mu se to i dogodi, onda uživaju, gaze ga i, naravno napominju: to je bilo za očekivat’. Evo, na primjer, priča mi prijatelj, kako je k’o student u Zagrebu, krajem sedamdesetih, za razne prigode kupov’o cvijeće na placi Dolac, u onega, kako se zove… ma…ovega… velemajstora z bregov. Bilo je to, najbolje cvijeće u pokojnoj državi, kaže on. Bome je čovjek teško radio, a jedanput je za novine rek’o, da mu nije bilo tatine penzije, teško je mog’o spojit’ kraj s krajem u vremenima KOMUNIZMA.

Pa je došlo vrijeme KONZUM-izma. Pa iznova, cvijet po cvijet…normalno je, kad’ tako vrijedno sadiš i radiš, da se i obogatiš. Borati, ‘ko brani svakomu od nas, da pošteno radi i zaradi; vilu i dvorac ako hoće, jahtu, helikopter. K’o i on. Zašto ne? A on je bio uporan, i tek je u ratu, velikim ulaganjem, i to u našoj, napadnutoj i opljačkanoj državi, puno više od ostalih 199 familija, uspio zaradit’ malo tih željenih statusnih simbola. I sad’, kad mu je ponestalo malo keša, svi navalili i hoće pare. Oni bi najradije, da se cijela njegova familija odrekne i dvorca, i vile, auta i helikoptera, pa da se vrate u gradske stanove. Da se voze tramvajem, i sve samo zato, da vrate dug. Najbolje da im se još i Rusi intramezaju, pa firmu nazovu –АГРОКОР! Ma vidi ti njih! E jesu domoljubi.

A vlada smiruje tenzije. Vjeruje se, kako će osnovat’ krizni stožer za obranu Agrokora, a poznavajući kritički stav našega anemičnoga premijera, prema ruskim osvajačkim pothvatima, izgledno je, da on razmišlja i o uvođenju strožih sankcija prema Rusiji. I red je štitit’ svoje, pa makar po cijenu zabrane uvoza ruske votke i drvenih babuški, kako bi zaprijetili ruskom gospodarstvu. Ako dođe, stani-pa’ni!

Neki vjeruju u solidarnost Hrvata. Ako ustreba, solidarno će skupljat boce po kontejnerima i nositi mu pred dvorac, ne bi li nas nekako spasio od najezde Rusa. Takvim voluntarizmom bi se spasilo i njegovo pokroviteljstvo kuhanju na TV-u, s majstorima naše kuhinje. Javnost se nikad’ ne bi oporavila od takvog gubitka.

Ministar obrane bivše SDP-ove vlade, bio je nepravedno osumnjičen, kako je omastio brke na remontu naših trofejnih MIG-ova u Ukrajini. Uvrijeđen lažima opozicije, general je obeć’o svima, da će pucat’ sebi u glavu, ako i’ko dokaže i najmanje nepravilnosti kod obnove tih istih MIG-ova! Sadašnja vlada i predsjednica države, nagulozali su se na američke i švedske avione, pa nas uvjeravaju,kako su naši avioni jedino za staro gvožđe. Ispada, da su im ispravna samo pilotska sjedala, za katapultiranje pilota. U SDP-u se ne slažu s takvom procjenom. Njihov bivši ministar uopće nema namjeru pucat’ u svoju glavu.

Nakon što su furesti labudovi poharali hrvatske kokošinjce i jata kokoši impeštali ‘tičjom gripom, u Zagrebu su, po labuđem jezeru, graciozno, na prstima, odskakutali članovi Zagrebačkog baletnog ansambla, a jedina na pozornici, koja je ušla na petama, naša predsjednica države, dobila je još veći aplauz od ostalih. Uz to je dobila je i cvijeće, njima namijenjeno- umjesto njih.

Dan poslije, doznali smo, da nam predsjednica putuje u Švedsku, i to, na pet dana. To su jedva dočekali njeni protivnici, pa su rekli, da je bolje da ode u Švedsku, nego u kazalište. Mada, i tamo ima leda, na koji bi se naša predsjednica mogla pokliznut’. Pet dana je dugo, a rizik, da nešto pođe po zlu je veliki. Mogla bi kažu, Švedsku pobrkat’ sa Švicarskom ili zaboravit’ na protokolarno držanje noga, na podu pred kraljevski parom. Mogla bi tražit’ sličnosti među nama i Šveđanima. Oni, radišni i bogati protestanti, koji se drže reda i zakona, a mi, bogobojazni katolici, skloni korupciji, lupeštinama i prijevarama.

Zato predlažu, da bi bilo uputno, reprogramirat’ one molitvene grupe ispred bolnica, da svoje molitve usmjere na ovaj državnički posjet, kako bi proš’o bez novih posljedica.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.