Lokalni tisak iz 1944. godine

0

U tiskovini „Hrvatska“ koja je izlazila u Dubrovniku kao dnevni list od 10.4. do 18.10.1944. godine, uredništvo je gotovo u cijelosti posvećivalo sadržaj raznim političkim izjavama i („friziranim“) izvještajima s bojišnica (u Europi, Africi i na Pacifiku) za dubrovačku javnost. Potpuno je bespredmetno, s današnjeg stajališta, bilo što komentirati o takvim napisima, jer se sadržaj lokalnih novina koristio u cilju podizanja morala i kao propagandni medij. Bilo je još nekih tematskih sadržaja primjerenog ratnoj svakodnevnici u našem gradu i okolici. Mene je zanimalo hoću li pronaći nešto potpuno suprotno od uobičajenog sadržaja. Nakon savezničkog iskrcavanja početkom lipnja i njihovog napredovanja prema Njemačkoj, uredništvo lokalnih novina (koje je nesumnjivo bilo dobro upućeno u stvarno stanje na bojišnicama; naime, saveznici su napredovali s zapada, a Rusi s istoka), sve više prostora u novinama posvećuje ne-ratnim, odnosno „lakšim“ temama, mada su se i dalje objavljivali euforični tekstovi o uspjesima sila Osovine. Od početka srpnja do 18. kolovoza 1944. g. mogu se pronaći napisi iz povijesti Dubrovnika (o osobama, događajima, ustanovama…), kratke novele, roman („krimić“) u nastavcima, zdravstveni savjeti, gospodarske teme, nagradni natječaj, šale… i drugi tekstovi koji mogu biti sadržaj i današnjih tiskovina i/ili znanstvenih publikacija. Odabrao sam nekoliko izuzetno zanimljivih povijesnih tekstova koje ću u narednom razdoblju predstavljati čitateljima „Glasa Grada“.

Kao što je poznato, sve tekstove koji su objavljeni u raznim lokalnim tiskovinama, bez obzira iz kojeg su vremena, citiram u izvornom obliku.

GUNDULIĆEVA KUĆA U STAROJ „ULICI LUČARICI“ U XVII. VIEKU

(„Hrvatska“ od 29.4.1944. godine, broj 17)

„Tiesna i ravna (bez stepenica) Ulica Lučarica u starom „seksteriju sv. Vlaha“, sa visokim i ukusnim zgradama, vezuje poljanu „Lužu“ sa Gundulićevom poljanom, počinje na kraju Ulice Između polača, prekidajući Ulicu Zuzerinu (staru ulicu među male crevljare), završavajući se na Ulici vojskovođe Slavka Kvaternika (staroj Ulici između bačvara, još prije zvanoj Ulica među crevljare). (Današnja ulica Od puča – nap. D.R.)

I danas Ulica Lučarica nije bez koje stare znamenitosti vriedne spomena. Ulazni portal kuće, što ju je pri kraju 18. vieka sagradila vladika Anica supruga Bože Sarake, urešen je gvozdenim kucalom, koje predstavlja ribu „sarka“ (sa plemićkog grba porodice Saraka) sa datumom god. 1779. Zanimljiv je i jedan svod (starim nazivom „klobučina“), koji na jednom mjestu vezuje obje strane visoke ove ulice. Prije svoda je u ovoj ulici jedno dvorište zvano „kortilj“ ili korta.

Pučki je naziv za ovu staru ulicu „Lučarica“. Uz taj naziv bili su uobičajni i ovi nazivi: Lončarica, i Lunčarica, a kadšto se susreće i naziv Ručalica. A ovu su ulicu stari nazivali i Lončarica možda, kažu nam, za to, što je unuda obično prolazila i zaustavljala se bezposlena dječurlija zvana „leri“, koje su nazivali lončari i lončarine.

Ulica Lučarica nazvana je po crkvici sv. Lucije, djevice i mučenice, koja se nalazila na južnom kraju ove ulice, izpod južnih gradskih mira, a bila je srušena potresom 6. travnja 1667. godine.

Ova je ulica bila u starini mnogo dulja, jer se pružala i zapadnim krajem ciele današnje Gundulićeve poljane (koje do potresa g. 1667. nije bilo, jer su i ondje bile kuće), pa se ona pružala i uzbrditim prostorom, gdje je sagrađeno i godine 1735. dovršeno monumentalno stubište, što vodi do liepe Isusovačke crkve sv. Ignacija. Novac dobiven prodajom tvoriva (građevinskim materijalom) porušene crkve sv. Lucije Oci Isusovci upotrebili su za izgradnju svoga Kolegija.

Stara ona duga ulica sv. Lucije presiecala je u svojoj duljini tri stare ulice. Iz Lučarice s iztočne joj strane vodila je Kriva Ulica negdje preko današnje Gundulićeve poljane pred Knežev dvor. U ulici Lučarici bile su sa zapadne strane ove znamenite zgrade, što su se protezale sve do druge susjedne ulice zvane Slavčić Ulica a i Ulica sv. Mihajla, a to su: Samostan i crkva dumana dominikanaka sv. Mihajla, mala Gospina crkva Nunciata, te što je za nas od osobite važnosti – i velika kuća obitelji GUNDULIĆA. U kući gdje je stanovao Frano Gundulić, otac velikog hrvatskog pjesnika (autora) Osmana i Dubravke, stanovao je i pjesnik Gjivo Franov Gundulić, a stalno i njegova tri sina. Frano, Šiško i Mato, pa i dvie Gjivine kćeri: Mada i sestra joj, kojoj krstno ime ne znamo. Kćerka Mada obukla se koludricom (u redu zvana Sor Agata) u samostanu Klarisa, a druga joj sestra u samostanu sv. Šimuna postade koludricom kao Sor Frančeska.

Spomenimo i to, da se na sjevernom kraju Lučarice, gdje je bila sagrađena spomenuta vlastelinska kuća obitelji Saraka, do ondje negdje prižala svojim pročeljem stara liepa crkva Sv. Vlaha, koja je podpuno izgorjela u noći od 24. na 25. svibnja g. 1706.

U veljači g. 1759. vlastelin Sabo Luke Pucić (Pozza) odlučio je da kupnjom i kojim ustupom skupine od više nekretnina (kuća i ruševina kuća), koje su se nalazile na velikom prostoru između Ulice Lučarice i Ulice među crevljare (Između bačvara) nakon porušenja onih zgrada sagradi veliku liepu palaču – današnji „Hotel de la Ville“ (hotel Pucić Palace – nap. D.R.) s pročeljem prema novoj Placi (trgu) koji je nazvan njegovim imenom Placa Saba Pozza (današnja Gundulićeva poljana – nap. D.R.), uz položaj Ulice Lučarice, koje je nestajalo, da joj ostane u buduće samo manji sjeverni dio, koji i sada postoji. (Točno! – op. D.R.)

Sam spomenik velikom hrvatskom pjesniku Gjivu Gunduliću bio je podignut god. 1893. i poljana naokolo nazvana je Gundulićevom poljanom, a i to najsretnijim slučajem u najvećoj blizini položaja gdje je bila Gundulićeva kuća, što se je dokazalo arhivalnim proučavanjem pred nekoliko godina, u naše (ratno?) doba.“

Niko Gjivanović

Sad znamo znatno više o povijesti jedne gradske ulice, tj. kako je prije izgledala, a kroz koju često prolazimo kada idemo na Gundulićevu poljanu. Autor teksta dao je vrlo jasan opis ulice Lučarice, uključujući i njenu nekadašnju dužinu, te je predstavio sitne zanimljivosti koje se vezuju za povijest spomenute ulice i njenu neposrednu okolinu.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.