Miran Dilberović i Tomislav Tepšić, organizatori manifestacija “Tišina molim!” –  Dubrovnik ima puno veću i bogatiju filmsku povijest nego što mislimo

0

Ovaj tjedan razgovarali smo s Tomislavom Tepšićem i Miranom Dilberovićem koji zajedno  s Krešimirom Glavinićem već treću godinu za redom organiziraju manifestaciju ‘’Tišina molim!’’ koja se bavi snimanjem filmova u Dubrovniku kroz proteklih sto godina. Zanimalo nas je koliko često Dubrovnik glumi druge gradove i koliko se život u Gradu promijenio zbog učestalih snimanja

Kako bi nekome tko nije upoznat s ovom manifestacijom opisali o čemu se radi?

Radi se o filmskoj manifestaciji koja prikazuje filmove snimane u Dubrovniku kroz stotinjak godina. Još prije nekoliko godina, s obzirom na to da se bavimo filmovima i radimo na filmovima, počeli smo otkrivati da su se zanimljivi filmovi snimali u Dubrovniku i kad smo počeli dublje kopati vidjeli smo da je povijest velika i zanimljiva i pokušali smo je na neki način prezentirati ljudima. Tako smo uspjeli osigurati financiranje i radnu snagu i prije tri godine krenula je prva manifestacija i sada smo na trećoj.

Ove godine manifestacija je otvorena projekcijom filma.

Započeli smo s filmom ‘’Jednog dana jedni skalini’’. To je dokumentarno glazbeni film koji govori o jednoj zanimljivo temi, a to je kako su građani percipirali ljude koji su sjedali na skalinima Crkve svetog Vlaha sedamdesetih godina. Vrlo je smiješno jer se ništa nije promijenilo. Isti problemi i ista razmišljanja su ostala.

Radi se o puno filmova. Imate li osjećaj da ste već otkrili sve što postoji ili se uvijek pojavi neki novi film?

Krešimir je napravio jedno veliko istraživanje. Došli smo do preko 110 različitih igranih filmova i serija u proteklih sto godina. Problem je naći prava za te filmove. Znači ima jako puno filmova i imamo po šest ili sedam dana svake godine za prikazati ih, ali problem je dobiti prava za prikazivanje tih filmova jer su neki snimani prije sedamdeset godina te tih producentskih kuća više nema ili su se prava izgubila. Svake godine tako tražimo više prava za prikazivanje nego same filmove. Tako da imamo materijala za još nekoliko godina.

Vjerojatno sada već puno posjetitelja manifestacije ima iskustva sa snimanjem filmova.

Dubrovnik u zadnjih nekoliko godina postao zanimljiv stranim producentskim kućama. Zapravo im je zanimljiv desetljećima samo izgleda uvijek postoje i desetljeća pauze. Mi smo imali sreće raditi na ‘’Igri prijestolja’’, na ‘’Robinu Hoodu’’ i na ‘’Ratovima zvijezda’’ tako da znamo da je jako puno ljudi tu također radilo. Ili su statirali, ili radili iza scene tako da se probudila jedna nova želja za filmovima tako da smo i mi iskoristili taj val.

Koliko je Dubrovnik sam po sebi popularna lokacija, a koliko glumi druge gradove?

Jako često glumi druge gradove. Nađu se i filmovi, pogotovo domaće produkcije, gdje Dubrovnik glumi samog sebe. Ovaj grad je specifičan i zanimljiv tako da može glumiti više gradova od Venecije do daleke galaksije.

Po Vašem mišljenju koji film je najbolje iskoristio Dubrovnik kao lokaciju?

Najdraži su mi za vidjeti filmovi iz 50-ih i 60-ih godina, pogotovo njemačke produkcije kao što je bio ‘’Kommissar X’’ prve godine. Ove godine prikazujemo ‘’Mit mir nicht, Madam!’’ gdje su film snimali po cijelom gradu onda se vidi sve od Gruža do Lapada ili čak Mokošice koje tada još nije bilo.

Što se ovih godina pokazalo kao najpopularniji događaj na manifestaciji?

Mi radimo na ‘’Kino kavani’’ gdje ljudi u opuštenoj atmosferi gledaju i komentiraju filmove. Na kraju tu je puno filmova koji nisu najbolje kvalitete niti su najzanimljiviji osim što vidimo da je Dubrovnik u pozadini. Znam po pričama svog oca kako je kino Gruž prije funkcioniralo. Nije bilo bitno koji ste film došli gledati. Bilo je zanimljivo slušati komentare i dobacivanja iz publike, a to je atmosfera koju pokušavamo stvoriti kada prikazujemo filmove u Lazaretima.

Kako izgleda razdoblje između manifestacija? Kada počinju pripreme?

Već krajem prve manifestacije trebali smo početi pratiti natječaje na koje se moramo prijaviti. To su razni natječaji diljem Hrvatske. Naravno najčešće se radi o institucijama iz Dubrovnika, ali svaka ima svoj datum natječaja tako da mi praktički kroz cijelu godinu radimo malo po malo i pripremamo taj festival. Ove godine smo počeli u desetom mjesecu s nekim konkretnim idejama i s prvim prijedlogom rasporeda.

Ovo radite već treći put. Jeli organiziranje manifestacije postalo lakše?

Jest. Naravno da je sada lakše. Sad smo se već i naučili kako što funkcionira u organizacijskom smislu i kod tih natječaja koji su možda i najbitniji. Svake godine rastemo i ima nas sve više. Malo bolje smo se podijelili, svatko radi što voli i želi pa sve to bolje i funkcionira.

Znači sve ovo dolazi iz čiste ljubavi prema filmu?

Naravno. Mi svi radimo kao filmski djelatnici i u većini slučajeva nismo u gradu. Prošle godine ni kolega Miran ni ja nismo bili u Dubrovniku jer nažalost nismo mogli zaobići poslovne obaveze. Znali smo da nećemo moći biti tu, ali nismo to nikako htjeli odgoditi jer ovo radimo iz čiste ljubavi i želimo ljudima pokazati da je Dubrovnik filmski set već sto godina.

Jeli teško privući publiku kada se događaj ne organizira tijekom turističke sezone?

Sigurno jest. Mali krug ljudi ovdje je zainteresiran za arhivske i povijesne filmove koje mi prikazujemo. Svakako pokušavamo svake godine probuditi interes kod ljudi da dođu posjetiti festival. Zato ove godine uz edukativnu notu idemo i na neku zabavnu notu da privučemo što više ljudi. Svake godine organiziramo manifestaciju u razdoblju kada, ili ima jako malo toga, ili se ništa uz naš festival ne događa.

Jesu li ljudi u Dubrovniku postali zainteresiraniji za film s obzirom na to koliko se filmova ovdje snima?

Ja bih rekao da jesu. Dosta se to vidi i preko naših promocija na društvenim mrežama ili kad ih uključimo interaktivno kao, na primjer, izložbom statista ove godine. Svake godine se nešto ovdje i snima tako da ljudi počinju sve više shvaćati film i živjeti uz ta snimanja.

Jako puno filmova se snima u zadnje vrijeme. Prema vašem istraživanju jeli to prvi put da je Dubrovnik tako zanimljiv filmskim ekipama?

Mislim da nije. Bio je jedan period između 1965. i 1975. koji je bio prilično aktivan. Puno toga se snimalo. Ne znam jeli ovih godina više filmova snimano nego tada, ali radi se o velikom broju. Problem je jedino nastao tijekom rata kada je to stalo, ali i prije se jako puno snimalo.

Iako Dubrovnik često ne glumi samog sebe turisti ga ipak dolaze vidjeti.

Dubrovnik ne glumi često samoga sebe koliko god mi možda nekada htjeli da to bude drukčije, no ne znači da ta promocija i dalje nije dobra. Vidimo to i na primjeru ‘’Igre prijestolja’’. Postoji i negativna strana jer pola tih turista koji dolaze Dubrovnik zove ‘’King’s Landing’’. Identitet grada se tu gubi, ali uvijek kad razgovaramo s kolegama vodičima govore nam kako pokušavaju turistima objasniti da su u gradu koji ima bogatu povijest, a to jest glavni cilj ove manifestacije.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.