10.11.2014 | Mario Klečak
Najgore će bit kad nam bude najbolje
Autor: Glas Grada
podijeli:
Naš predsjednik Vlade nam je, nakon izborne pobjede, obeć'o bolji život. Ovih dana, nam opet isto obećava. Nije on od onih, što danas obećavaju jedno, a sutra drugo
U Gradu je došlo do masovnih ostavki članova na funkcijama u nadzornim odborima... i upravnim vijećima. Bit' će to veliki gubitak za sve gradske tvrtke, u kojima su oni ostavili neizbrisiv trag. Kažu, uglavnom na platnim listama za honorare.
Ako ništa drugo, noćne vizure grada očekuju svijetliji dani. Probni light- show je potvrdio, kako će Grad, osvjetljen svim duginim bojama, uskoro sličit' na Disneyland. A kakav bi to Disneyland bio bez McDonaldsa. Predstavnici legendarnih proizvođača, milimetar tankih kravljih polpeta, njih šeststotina, bilo je na zastarjeloj kulinarskoj gozbi u Gradu. Nije rečeno koliko su popili, ali je sigurno, kako nas namjeravaju usrećit', otvaranjem jednoga od svojih modernih, kultnih pečenjarnica. Lokaciju nisu još odredili, ali se priča, kako se svima svidio Knežev Dvor.
Prije su se hrvatski birači bunili, što su nam političari stari k'o Metuzalemi. Pa su priželjkivali mlade i neiskvarene, nove ljude. Jak adut- floskula im je bila, kako na mladima svijet ostaje. I dobro je zvučalo!
Onda im se želja ispunila; dočekali su jako pomlađenu Vladu, u odnosu na sve bivše, čije je ministre, samo poziv na vječni počinak, mog'o odvojit' od vlasti.
I eto, sad' narodu ne valjaju ni mladi. Po nekima je bolje da nas vode što stariji, jer su se oni već nahapali, pa će im bit' dostatna i državna platica, a poslije i penzijica. A i njihovi aduti- floskule, o temu, da k'o s djecom spava, popišan se budi, nisu bez ikakva smisla.
Tobože, mladi ne bi smjeli u politiku, dok malo ne sazru i ne skuće se. Dok ne nauče prvo upravljat' hormonima, pa onda svim ostalim.
Ti su problemi dugo mučili, udrugu U ime obitelji. Oni su zabrinuti za Hrvatsku i misle, da je bila greška, što smo odvojili državu od Crkve. Sad', samo Bog zna šta će bit' s nama! Zato su danonoćno mučili Vladu temama odraslih, odgojem djece u školama, vjeronaukom, bračnim moralom Hrvata - kršćanina i općenito... religijom najviše. Jako im smeta, što stranka na vlasti nije sklona Bogu. Što ne idu u crkvu. Ma ne idu oni ni u Sabornicu. A zato su plaćeni.
Prema nekima, razlog su onih Deset Božjih Zapovijedi. Sve jedna teža od druge, osobito kad' si na vlasti. I onda, od svih deset, ovi političari poštuju jedino treću, koja nalaže, da treba svetkovat' dane Gospodnje! Pa tako oni te dane svetkuju stalno, preko cijele godine. A za ostalih devet zapovijedi, ili ne znaju, ili se prave blesavi.
Eto zašto je ovima iz brižne udruge palo na um, kako bi i oni možda mogli, nekom prečicom, od udruge postat' - stranka. I ako im uspije referendum, mijenjali bi Izborni zakon, pa bi, umjesto smucanja po ulicama i remućanja teških protestnih tabela, oni, k'o stručni i pošteni ljudi, mogli agvantat' kakvo ministarstvo.
Pošteni i stručni političari, jako bi usrećili neke skeptike, jer oni tvrde, da su u politici, pošten čovjek i lud - braća. Mada je mala vjerojatnoća, da su od istoga oca. Neki ovu tvrdnju stavljaju u usta neimenovanome iz najveće opozicijske stranke, koja je odjedamput, solidarno s vladajućima, odbila potporu časnoj udruzi ''U ime obitelji''. Neki su čak posumnjali, da oni žele trgovat' s državnim teritorijem; dali bi Istru i Rijeku Italiji, u zamjenu za neveliku parcelu oko Vatikana.
Pa sad' gospođu, što sve to pokreće, zovu (neopravdano), iritantnom i napornom ! Što ja znam? Nikad' ne gledam vijesti do kraja, pa nisam primijetio da govori, kako neki kažu, k'o da je navijena; da vergla i melje, a komplicirane rečenice, da su joj napunjene riječima, k'o sopa... nečim... ma... čega ono govore, da je sopa puna? Ma ne vjerujem!
I sve toliko brzo, da ne stiže ni promislit' o čemu govori. Najvažnije je, da sugovorniku ne da doć' do riječi, kako bi ona mogla ponavljat' sve ono, što je već rekla. Ni boja glasa se njima ne sviđa. Meni baš ima neki brižni majčinski glas, a njima zvuči, k'o da je prelivena falsim, sladunjavim osmijehom, koji bi treb'o izazvati simpatiju, a u stvari je maska agresivnosti.
Stari su političari vazda govorili, kako neprijatelj naroda, nikad' ne spava. Medicina je znala na prste izbrojit', koliko na cijelome svijetu ima kroničnih nespavača, i koliko mogu preživjet', a da ne spavaju. Svejedno, ni za jednoga od njih nije medicinski dokazano, da je bio neprijatelj.
A onda nas je prodrmala vijest, da je bivša, jedva polumandatna slovenska premijerka, uz to još i provjerena drugarica, zamalo uspjela postat' važna potpredsjednica EU Komisije. A bila bi i uspjela, da nije bilo naše bivše gradonačelnice, koja je, zahvaljujući svom istraživačkom radu i budnosti, otkrila uljeza u bratskoj nam EU zajednici. Pokazalo se je, da se radi o opasnoj drugarici, komunistkinji, koja je kriomice, u zahodu, redovno pjevala svima omrznute partizanske pjesme na - talijanskom. I još se time hvalila!
Većina parlamentaraca izglasala je nepovjerenje slovenskoj kandidatkinji, baš zahvaljujući našoj sugrađanki na privremenom radu u Europi. Dobila bi ona bila i pisano priznanje kolega, da im je rekla, kako se je ona, još devedesetih, ogradila od komunista. Od tad' ih više nije mogla ni upengane... Propito je imala alergiju na njihove simbole. Pa se sklonila u Austriji, da ih ne gleda, kad' su krenuli na nas devedeset prve, s petokrakama i tenkovima.
Naš predsjednik Vlade nam je, nakon izborne pobjede, obeć'o bolji život. Ovih dana, nam opet isto obećava. Nije on od onih, što danas obećavaju jedno, a sutra drugo.
Kad' ga je Bago s TV-a podsjetio na to obećanje, Premijer je uvjerljivo tvrdio, da nam stvari idu na bolje. Iako ljudi još ne skaču u zrak od sreće. Neki čak misle, da nam je - gore. Nastoje to dokazat' tezom, da današnja vlast, još uvijek obećava da će popravit' sve, što su upropastili - oni drugi. A oni drugi, koji su sve to upropastili obećavaju, da će popravit' sve ono što jesu, i što će još upropastit' ovi sadašnji, kad' se oni vrate na vlast!
U Engleskoj kažu, da ti prvo mora bit' gore, da bi ti bilo- bolje. Ali, kako ovo nije Engleska, znači, kad' nam bude najgore, bit' će nam - najbolje. Najbolje bi bilo, da nam je... onako - kako nam nije.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?