Nalet kuge

0

Stjepan Đanović vladi javlja kako u Ulcinju vlada pravi pomor od kuge. Naveo je kako je od Sv. Nikole, u nekih sedam mjeseci, od kuge umrlo devet tisuća ljudi te da u stotinjak kuća nitko nije preživio

Među denuncijacijama koje su sačuvane postoje 42 koje se odnose na kugu, zaraze ili nešto što je izravno vezano uz to, poput sumnjive smrti ili kretanja osoba ili brodova bez valjanih zdravstvenih kartona. Njihovim kronološkim prikazom približit će se način djelovanja Republike u ovom pogledu.

Prva denuncijacija (1760.) sadrži informacije o boravku Boža Glumca u Novom Pazaru. Po povratku je Glumac vladu izvijestio kako je od više ljudi čuo da je u kući Rama Sedlara u tri dana od kuge umrla žena i dvije djevojčice te da su deset dana kasnije umrli i Ramo i njegov sinčić. Kugu je, navodi, u Novi Pazar donio jedan trgovac iz Strumice koji je na konju nosio duhan. Kada je iskrcavao teret, bio je pokraj Sedlarove kuće i Rama je zamolio da mu pomogne. Ovaj je to učinio, zarazio je sebe i potom četiri člana svoje obitelji. Iz Pazara su od straha, javlja Glumac, pobjegla trojica kadija.[1] Čini se da je kuga u Novom Pazaru potrajala jer godinu dana nakon ove informacije i Vlaho Kunić nakon boravka u tom gradu javlja kako je mnogo osoba umrlo od kuge. Navodi kako su i u obližnjem mjestu Sjenica umrle 32 osobe.[2]

Zdravstveni djelatnici Republike, u pravilu tri vlastelina koja je od 1390. imenovao Senat, poslali su kurira Vidoja Vidaka u Čajniče u Bosnu kako bi dobili potvrdu informacije o kugi. Kurir javlja kako je kuga zahvatila 25 kuća u Čajniču, 25 kuća u Slatini te jednu kuću u Foči.[3] Nekoliko dana kasnije tu informaciju potvrđuje i stranac Vukan Šinjić iz Prokuplja koji dodaje kako je kuga zahvatila veliko područje uz Dunav pa da su kugom zaraženi dijelovi Sofije, Pirota, Niša, Novog Pazara i Prokuplja.[4]

Godine 1766. kuga se pojavila na području mletačke Dalmacije. Dubrovački poslanik u Zadru Đivo Orsat Cerva javlja kako je razgovarao s providurom i kako mu je on prenio informaciju da su u jednom kaštelu oboljele tri osobe. Jedna je osoba umrla, a dvije su još žive. Providur je rekao kako je na teren poslao trojicu liječnika pa da je jedan od njih kao razlog oboljenja naveo – kugu.[5] Dubrovačka vlada je na mjesto događaja uputila Bara Grmoljeza. On je u Zaostrogu razgovarao s gvardijanom Petrom Dragičevićem koji mu je rekao kako su dva svećenika u samostanu umrla od kuge, a i jedan paroh u Gradcu. Grmoljez doznaje da su i u području Neretve umrle četiri osobe.[6]

Konavoski knez Niko Saraca vladi je koncem 1769. javio da je od nekoliko pravoslavaca doznao kako se u području Sarajeva pojavila kuga,[7] a vlada je učinila ono što i uvijek, na mjesto događaja je uputila nekoga da se sam uvjeri u točnost informacije i razmjere bolesti. Vojnik i kurir Ivan Ljubiša po povratku iz Sarajeva navodi “informo sam se u nekoga liječnika Koste Kršćanina je li koja nemoć u Sarajevu“. Doznao je kako je febra maligna zahvatila više ljudi, a da među oboljelima ima najviše onih koji su došli iz Rusije. Kod trojice od njih pojavile su se postime, otekline na vratu. Ljubiša navodi kako je jedan tražio da mu se oteklina proreže i da je iz nje potekla crna krv. Tri dana kasnije taj je čovjek umro. Druga dvojica imala su više sreće tog puta jer “parili su trave i ozdravili“. Više je ljudi u okolici Sarajeva umrlo od kuge, ali u samom gradu nije je bilo. Vraćajući se iz Sarajeva prema Dubrovniku, Ljubiša je prolazio kroz Mostar. Tamo je od više ljudi čuo kako je ista febra maligna došla i do Mostara. Rekli su mu kako je od nje umro jedan “momak kapetan od Stoca“ i da druga dvojica boluju u Stocu. To su mu potvrdili i u Stocu te dodali kako je nekom Topuzoviću “bilo oteklo iza ušiju“, ali da se pario s travom pa su mu otekline prošle.[8]

Ovaj se nalet kuge zadržao duže vrijeme pa je tako dubrovačka vlast krajem iduće 1770. godine poslala Vlaha Kunića u Bosnu. On je prošao čitav niz sela i podnio izvještaj o tome. Naveo je da je kod Gacka u naselju Krstac kuga bila u tri kuće – u jednoj je umrlo šest, a u druge dvije po jedna osoba. U naselju Šadić je čuo kako su dva dana prije njegovog dolaska u dvije kuće umrle dvije osobe. Za jednu od njih, muškarca, čuo je da je “tri kuge bio prebolio, a od četvrte da je umro“ pa da su ga zakopali pored kuće. U sljedećem naselju doznao je kako je u jedno kući umrlo šest, a u druge dvije još dvoje ljudi. U dva je sela čuo kako je oboljelima na vratnim žilama ili na pazuhu oteklina “ko kukumar od veličine“ i da osobe s takvim oteklinama mogu živjeti do osam dana, a da oni koji nemaju otekline umru u razdoblju do dva dana. Jedan čovjek rekao mu je kako mu je na rukama od kuge umrlo jedno dijete, ali da se on nije zarazio. Kunić je bio i u Foči (jedan umrli), Šarevu polju (“u jednoj kući umrlo je sve što je bilo“), Jašanici (osam mrtvih), Čajniču (u dvije vlaške kuće svi umrli) te Goraždu i njegovoj okolici. Oko Goražda je bilo najviše mrtvih; u selu Bajčići u dvije su kuće od kuge umrle 24 osobe, a u drugom selu u blizini umrlo je 11 osoba. Nakon što je pratio trag smrti (kuge), Kunić je obišao Sarajevo i Mostar gdje bolesti nije bilo.[9]

Kuga je 1774. zahvatila i područje Albanije pa je informaciju o tome vladi proslijedio mletački pukovnik Bubić. Javio je kako je kuga primijećena uz Bojanu pa u selu na dva sata hoda od Skadra. Nije naveo broj oboljelih ni umrlih.[10] No, tek je srpanj sljedeće 1775. godine donio velike žrtve od kuge u ovom području. Miho Krtica iz Ulcinja pisao je vladi kako je dosta kuća zaraženo kugom i da se dnevno zarazi preko 20 kuća.[11] Vlada je u Ulcinj poslala i Mata Casilarija koji je izvijestio kako je u Ulcinju kuga sigurno zahvatila šest kuća pa da je od dubrovačkog predstavnika u Skadru Pilata doznao kako i u tom gradu ima kuge.[12] Kuga se približila dubrovačkoj granici pa je vlada poslala vojnike Pava Šarila i Boška Kalinića da provjere istinitost informacije o kugi u Korjenićima. Od Morlaka su saznali kako su kugom pogođena tri sela oko Korjenića, u jednoj kući u jednom selu “očitovala se kuga“ pa su tri osobe umrle, u drugom u dvije kuće četiri osobe, u trećem selu je dan prije dolaska dubrovačkih vojnika umrla jedna žena, a njeno je dijete oboljelo. Vojnici su doznali kako je kugu donio Zafer-paša Čengić i to iz Nikšića. Prolazeći kroz Korjeniće u povratku iz Nikšića, dva su pašina čovjeka iz pratnje umrla od kuge i prenijeli zarazu. Doznali su i kako je u Nikšiću “dosta nemoći“.[13] Konavoski knez Marin Zamagna poslao je u Herceg Novi čovjeka da provjeri kakvo je tamo zdravstveno stanje. Doznao je i proslijedio vladi informaciju da je u Boki sve u redu, ali da je u području brda velika epidemija i da ima dosta mrtvih.[14] Istog dana i dragoman Miho Božović javlja kako je bio u Ljubinju i čuo kako je velika kuga u Nikšiću pa da je ima u pet kuća u Korjenićima. Za Trebinje navodi kako bolesti nema dodajući kako se ljudi u tom gradu ne čuvaju, nego se ponašaju kao da se ništa ne događa.[15] Jakov Pardo iz Sarajeva od trojice Osmanlija doznao je da je kuga u Nikšiću poprimila tolike razmjere da bosanski beglerbeg iz straha od zaraze nije želio primiti u audijenciju zapovjednika tog grada.[16] Vlada je ponovo poslala čovjeka na teren. Ovaj put to je bio Mato Nikolić koji je preko Korjenića krenuo prema Nikšiću, kroz samo središte kuge. Nikolić po povratku navodi kako je u Korjenićima bio dvanaest sati i da je kuga u to vrijeme zahvatila pet kuća. Od toga je kompleks tri kuće nekoga Hadžimanovića. U tim je kućama umrlo osam odraslih osoba i jedno dijete, neki su ukućani pobjegli u brda. U kućama su ostale tri žene “i uzeli su jednu koja je preboljela kugu da stoji s njima“. Nakon Korjenića, Nikolić je krenuo prema Nikšiću. Nije ulazio u grad, ali je od vrata grada bio “kao odavde do na vrh Pila“. U razgovoru s 30-ak osoba doznao je kako je pedesetak kuća zaraženo kugom pa da je deset kuća u potpunosti opustošeno bolešću.[17]

Kuga u neposrednom susjedstvu Dubrovnika se uskoro prestala širiti. No, nastavila je harati u Albaniji. Tako u srpnju iduće godine (1776) Stjepan Đanović vladi javlja kako u Ulcinju vlada pravi pomor od kuge. Naveo je kako je od Sv. Nikole do tada, dakle u nekih sedam mjeseci, od kuge umrlo devet tisuća ljudi te da u stotinjak kuća nitko nije preživio.[18]

(nastavlja se)

 

[1]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 54; 1.11.1760.

[2]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 64; 30.12.1761.

[3]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 77; 18.7.1762.

[4]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 79; 23.7.1762.

[5]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 110; 4.4.1766.

[6]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 109; 7.4.1766.

[7]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 213; 29.12.1769.

[8]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 217; 10.1.1770.

[9]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 306; 2.12.1771.

[10]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 331; 7.2.1774.

[11]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 363; 3.7.1775.

[12]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 364; 5.7.1775.

[13]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 365; 25.7.1775.

[14]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 366; 29.7.1775.

[15]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 367; 29.7.1775.

[16]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 368; 27.7.1775.

[17]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 369; 31.7.1775.

[18]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 385; 26.7.1776.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.