08.09.2017 | Damir Račić
Nezaposlenost i zaboravljivost
Autor: Glas Grada
podijeli:
Baš kako je rekla predsjednica države; nije vlada smanjila nezaposlenost, nego su je smanjili sami nezaposleni, bježeći u tuđinu
Na svečanom otvaranju graničnog prijelaza na Ivanici, naš gradonačelnik nije htio pružit' ruku i slikat' se s predstavnicima Trebinja. Neka se oni lijepo slikaju! Još se nisu ni pokajali, niti zatražili oprost od čeljadi iz Grada, što su nas mjesecima bubali iz svih oružja u proteklom ratu.
Tako su Trebinjci svečano otvorili svoj moderni granični prijelaz, a naši će drugi put.
Trebinjski mediji su ovo nazvali skandalom. A, što se oprosta tiče; oni djecu u školi uče, da se mi njima moramo ispričat', jer smo mi njih napucavali. A nikako oni nas. Bilo je i prijedloga, da nam zabrane dolazak u Trebinje, pa neka pokrepamo od gladi i neimaštine.
Ili, zamisli ti, da se sagradi zid između nas. Neki vjeruju, da bi većina naše čeljadi, u tu svrhu, rado donirala, barem jednu vreću cimenta susjedovim zidarima.
Velika većina građana je podržala našega gradonačelnika, ali ima i onih, što bi rado, da nam je već jučer počelo - sutra. Kako bi mogli masovno tamo, u njih ić' u shoping ili na dobar, a jeftin objed. Ili popravljat' aute za male solde. Ili stavljat' one skupe zube na šarafe.
E, pa ti sad', poslije ovega, ako ti basta, pođi zubaru u Trebinje i otvori usta... ili ostavi mehaničaru auto… Radije bi patio u neimaštini i gladi.
Njemački mediji prenose svojim čitateljima i gledateljima riječi našega ministra turizma, kako bi Hrvatska ove godine trebala izbrojit' 100 milijuna turista. Ali, spomenuli su i “tamnu'' stranu hrvatske ljetne bajke; zemlji fale radnici, osobito na sunčanom Jadranu. Fale nam kažu, kuhari, uslužno osoblje, čistačice i odgajatelji djece, a nema dovoljno ni građevinara i zdravstvenoga osoblja.
Znaju oni dobro i razlog; to nam je sredila Europska unija, odnosno sloboda kretanja.
A Hrvati se baš vole slobodno kretat'. Kažu, svi se pomamili za soldima i zdimili u Njemačku; ne samo oni mladi, s velikim školama, nego i zidari, kuhari i medicinske sestre. Imaš dojam, da nam doma nešto fali. Doduše, plaća nam jes' mizerna, ali srećom, radimo po cijeli dan, pa je nemamo kad' potrošit'.
I dok Nijemci pišu, da se naši političari s tim problemom očajnički bore, u nas se vjeruje, kako se vlada s tim problemom - očajno bori. Baš kako je rekla predsjednica države; nije vlada smanjila nezaposlenost, nego su je smanjili sami nezaposleni, bježeći u tuđinu. Pa neki gataju, kako će ovo uskoro postat' zemlja penzionera, političara, i inih korisnika državnih jasala. A od te populacije sigurno nam ne prijeti - odljev mozgova.
Druge brine, 'ko će plaćat' troškove za uvezene radnike, makar to bili i manje zahtjevni Filipinci. Osobito Filipinke!
Tako pišu, za našu sudbinu zabrinuti Nijemci, koji su uvezli milione mladih, ugroženih ratovima i glađu, kako bi EU radnoj snazi, još više smanjili nadnice, pa onda, kad ni'ko više ne bude htio radit' za puko preživljavanje, nabavit' će oni još jeftinije robove?
Još jedna nogometna zvijezda s amnezijom, ili naški rečeno... još jedna društveno zaslužna, zaboravljiva 'rvatina, na suđenju nogometnoj kremi u Osijeku. Još jedan veliki nogometaš nepovratno zaražen epidemijom zaboravljivosti. Stručnjaci preporučuju, da se velike solde, nikako ne smije dirat‘ golim rukama.
Umalo žrtva atentata u Hercegovini, nogometni tata-mata, opet na sudu nije bio zadovoljan sučevim pitanjima. Nikako da taj sudac shvati, što smije, a što ne smije pitat‘ njegove svjedoke. Uz to su ga još izbacili iz sudnice. A nakon što su svi viđeli, kako je s dvije štake jedva uspio uć‘ u sudnicu, dogodilo se čudo; prohod'o čovjek, ostavio štake i izaš’o iz sudnice, bez njih. Aleluja!! Onda je, gladan od naporna dana, odveo svoju ekipu advokata na objed. Iza tega je još stig’o i na svadbu svoga prijatelja, jedinoga TV voditelja, koji je osuđen za plaćanje ljubavnih usluga kokainom. Tamo je, onako teško ranjen, na bini rasplesan, pjev’o popularnu pjesmu,"Moja Hercegovina".
Naša predsjednica države, neće u New York, nego planira posjet Moskvi. Čim joj ruski kolega zakaže termin. Upućeni misle, da je to bolje, nego da tamo ide naš premijer mirotvorac, koji navija za Ukrajinu i njihovo mirnu reintegraciju.
Vjeruju i da će ona svojom pojavom oduševit‘ prvoga Rusa, pa će on odma‘ naredit‘, da sjeverni krak plinovoda, zavrnu i prebace preko nas. Ako njezina pojavnost ne bude dovoljna, možda mu se ispriča za pohod na Staljingrad, Pavelićeve ustaške vojske, kad‘ su pomagali Hitleru. A možda i za Titovo kočuto NE, njima dragom, drugu Staljinu. Ko zna?
Ali, zato se zna, da će Zagrepčani, u zamjenu za jednoga Maršala, dobit' sedam sekretara SKOJ-a i narodnog heroja, Ivu Lolu Ribara, popularno zvanog Janoš Bekrija Pecaroš. Spomen na njih u nekom parku, svojim građanima je obeć'o zagrebački gradonačelnik, na dan preimenovanja Trga Maršala Tita, u Trg Republike Hrvatske.
A za vrijeme promjene imena trgu, nije bilo značajnih protesta u Zagrebu, osim što se, nepoznati kupač u Primoštenu, nenajavljeno, a u znak protesta, prošet'o ulicom u kupaćim gaćicama, skrojenim od zastave bivše države. Govore, petokraka mu bila, točno nasred guzice. Sudeći po komentarima, tamošnja čeljad nije baš bila oduševljena provokacijom, a mnogi su zaprijetili i nasiljem. Neki su se pitali, ‘oće li policija reagirat’, jer kažu, radi petokrake se je ginulo. Drugi ne znaju, za što bi to policija trebala reagirat’? Koji je to točno zakon kupač prekršio? Jedino bi mogli pripazit', da zakon ne prekrše oni, što ne vole njegove kupaće gaćice. Jer, u nas je pravda svima dostupna. Sva‘k može, kad god poželi, da je uzme u - svoje ruke!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?