Nije lako s lopovima

0

Kada su im Pelješčani jednom zgodom povikali da ne diraju njihovu “krvavu muku“, odgovoreno im je: “Muči, vraže Ragužale, nećemo ti sve odnijeti“

Pelješčani iz naselja Crna Gora prijavljuju kako im Mlečani s jedne fuste gotovo redovito kradu posječena i složena drva. Fusta bi “užala surgat po našim portima i digli bi nam toliko drva koja mi svekolikijem našim trudom snesemo na more“. Kada su im Pelješčani jednom zgodom povikali da ne diraju njihovu “krvavu muku“, odgovoreno im je: “Muči, vraže Ragužale, nećemo ti sve odnijeti“. Pelješčani nisu mogli otrpjeti bezočnu krađu pa su zapucali iz pušaka po kradljivcima. Lopovi su najprije pobjegli na brod pa su se vratili s oružjem tražeći ih neuspješno da se s njima obračunaju.  Mlečani su s galeote spustili barku pa su se vojnici iskrcali u Zatonu i skupljali drva.

No, Molunat je očito najbolja pozicija za krađu drva. To se područje nalazi na moru i prvo je naselje nakon izlaska iz bokokotorskog zaljeva. Stoga krađa i brz povratak u neki od dijelova Boke ili područja oko Paštrovića i Budve, zaista postaje izazov za sve koji žele lako doći do plijena. Drva kradu i Mlečani i Bokelji i Paštrovčani. Mletačka galeota tako se jednom zgodom mirno privezala u Moluntu pa su se s nje iskrcali vojnici koji su počeli skupljati drva. Kada su se mještani pobunili, s broda se iskrcalo dodatnih dvadeset vojnika pa je svako protivljenje izgubilo smisao.  Drugom je zgodom u Molunat pristala mletačka trabakula s koje se iskrcalo nekoliko ljudi koji su otišli u šumu na posjedu Sorgo, ispilali drva pa ih odvezli u Boku. Drugi su dan ponovo došli, ali su ih ovaj put pričekala dva brata Konavljanina koji su se najprije posvađali s njima, a potom je došlo i do potezanja noževa, jatagana i pištolja. Kradljivci, za koje doznajemo da su iz Tople pored Herceg Novog, ustuknuli su i pobjegli.  Isti je posjed bio metom pljačke drva i od mletačke vojske, a o tome su vladu izvijestili mještani Vitaljine.  Izvjesni vojvoda Pieruzzi zapovijedao je mletačkom galeotom s koje su se također iskrcali vojnici i posjekli šume u vrijednosti pet cekina.  Stanovnici Vitaljine dojavili su kako je jednom zgodom došao mletački brod s kojeg se na pontu Oštu na Prevlaci iskrcalo dvanaest vojnika. Nasjekli su drva za pun brod pa su pastiricama koje su zatekli na poluotoku rekli kako bi da su naišli “na mušku glavu, bili bi je isjekli“.

Fusta mletačkog providura Dalmacije pristala je u Donjem Moluntu i iz nje se iskrcalo deset vojnika koji su sjekli drva,  stanovnici Risna i Luštice barkama su došli na pontu Oštro i krali drva,  a Konavljani su se jednom prilikom i potukli s Mlečanima koji su šambekom došli u Molunat krasti drva.  U dvije su zgode na ponti Oštro, na poluotoku Prevlaka viđene velike grupe ljudi koji su masovno sjekli drva. Tako su Vitaljani javili kako je 53 ili 54 muškarca iz Kumbora i Bijele iskrcano na Prevlaci pa da barkama odvoze drva. Konavljani su ih pokušali potjerati, ali su dobili samo psovke pa su po njima i pucali. Jedan je Konavljanin pogođen u ruku. Još je više, oko dvije stotine, ljudi iskrcano s mletačkih brodova kapetana Zaljeva. Muškarci su bili iz Kumbora, Bijele, Lepetana i drugih bokokotorskih naselja, a dnevno su sjekli po petnaest barki drva.

I stanovnici otoka Visa kradu drva i to na Lastovu. Tako su jedan slučaj prijavili Lastovci i naveli kako su lopovi pucali po njima.

Ribari imaju problema kada se nađu na moru. Slučajeve iz denuncijacija prikazat ćemo teritorijalno – navest ćemo neke događaje s Pelješca, Elafita, Omble do Cavtata i Prevlake.

Nikola Lapačina iz Broca pored Stona ribao je s trojicom kolega, a kada su došli u uvalu Janjska, začuli su tri pucnja iz pištolja. Ubrzo su do njih barkom spuštenom s mletačke galere došla sedmorica vojnika pa ih priveli pred zapovjednika broda. Tražili su od njih novac, a ribari su pitali na račun čega bi im trebali davati novac. Nisu dobili odgovor.  Frano Bento i Ivan Krile iz Stona prijavili su vladi kako su čuli osmoricu Bokelja u barci da ispod glasa govore o pljački gaete Nikole Lapačine i o namjeri da opljačkaju dvije gaete sa žitom u Stonu.

Baldo Tomašić iz Suđurđa na Šipanu s petoricom muškaraca i dvije žene krenuo je s barkom jednog ranog jutra prema gruškoj luci. Pored Orašca začuli su: “Prijatelju, imaš li ribe?“ i to tri puta. Odgovarali su kako su oni samo putnici i da nemaju ribu. Ubrzo je pored njih došla barka s Bokeljima naoružanim pištoljima i drugim oružjem. Šipanci su počeli plakati i moliti za život govoreći kako su oni samo siromašni ljudi s otoka. Bokelji su jednoga od njih prepoznali, srećom po dobru, pa su ih pustili da idu.

Ribari s Koločepa i drugi stanovnici tog otoka imaju velikih problema na moru. Za razliku od susjednog Lopuda koji ima vojsku i utvrdu, Koločep kao prvi od tri elafitska otoka, i najbliži Dubrovniku, nema gotovo ništa. Na otoku živi najmanji broj stanovnika od sva tri elafitska otoka. Stanovnici su uglavnom ribari i lovci na koralje. Jednom su prilikom ribari s otoka ostali bez četiri mreže koje su bacili kod Supetra i Bobare, a na tom je mjestu viđena mletačka galeota na kojoj su bili ljudi iz Paštrovića.  Trojica otočana ribali su kod otočića Sv. Andrija, koji je, kao i Lokrum ispred samog Grada, bio benediktinski posjed, opljačkani su od nekih Bokelja koji su im prišli barkom. Navode kako je šteta 20 groša te vlastima predaju popis ukradenoga – od mreža i parangala, preko vesala i sidra do vina i bječava.  Istog su dana i drugi otočani opljačkani dok su ribali. Njima su Risnjani oteli parangale, mrežu, sidro pa su im oteli svu uhvaćenu ribu koju su procijenili na šest pjastri.  Druga trojica otočana ribali su “za Mišnjakom“ i nakon četiri sata do njih je došla feluka s 12 do 14 ljudi koji su im prijetili handžarom tražeći novac. Pljačkaši su bili ponovo Risnjani, a oteli su im dva parangala, pištolj, kabanicu i košulje.  Otočanin Skoko na moru je tijekom ribanja sreo Paštroviće koji su zapucali prema njemu i koji su kasnije pored Cavtata pokušali oteti drva s jednog dubrovačkog broda.

Mirko Šimunov s Koločepa ribao je s dvojicom prijatelja, a kada je bio u blizini kopna kraj Trstenoga, pored njihove barke došla je feluka sa sedmoricom Novljana. Najprije su zapucali iz pištolja, a onda su povikali: “Pasje pare, dajte nam ribe!“. Otočani su se iskrcali na kopno i pobjegli. Novljani su im opljačkali ribu vrijednu 15 groša pa su pritom vrijeđali kneza i dubrovačku vlast, a otočanima su prijetili smrću. Jednoga od napadača prepoznali su kao Nika, slugu u kući Tripa Ankovića u Herceg Novome.  Kordić i Domaćin s Koločepa vraćali su se s ribanja na Mljetu pa su u Donjemu Čelu naišli na usidrenu bokeljsku tartanu. Mornari su ih tražili novac i ribu.

Tonko Knežević s Omble s trojicom je ljudi ribao pored Mljeta kada su ih iz barke napala četiri naoružana Bokelja. Oteli su im svu ribarsku opremu i uhvaćenu ribu.

Herendiji iz Cavtata Bokelji iz Lepetana ukrali su šest mreža za srdele,  Vice Lončarić iz Župe prijavljuje kako mu je ukradena barka u Platu s cjelokupnom ribarskom opremom- od mreža do ferala. Navodi kako je vidio četiri stranca pored barke.  Peraštani s mletačkom trabakulom šestorici su Konavljana ukrali 150 ovaca i koza koje su bile na ispaši na Mrkanu i Bobari, otočićima pored Cavtata.

Dva su slučaja pljačka zabilježena i na rijeci Neretvi. Četvoricu Pelješčana iz Oskorušnog, Orebića i Trpnja barkom su kod škoja Bisača presrela četvorica mletačkih Dalmatinaca. Prijeteći im pištoljima “ako ne stanete sve ćemo vas pobiti“, opljačkali su im svu opremu iz barke.  Pelješčani su drugom zgodom vozili osamnaest stara žita na Neretvu. Iskrcali su robu na obalu, a u noći su ih napala četvorica naoružanih razbojnika iz mletačkog Drvenika. Osim žita ukrali su im i mreže i sve od ribarske opreme u barci. Krađu su prijavili i zapovjedniku Neretve Nokoviću, a on je o tome obavijestio pukovnika Ivičevića u Drveniku.

(nastavlja se)

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.