Nijedna vlast ne voli književnike satiričare

0

O posjetu i boravku Branislava Nušića u Dubrovniku krajem 1906. godine

Može se pretpostaviti da je „duga ruka“ dubrovačke vlade skratila život Marinu Držiću zbog njegovih urotničkih pisama i kritiziranja njihove autokratske vladavine. Opće je poznato da nijedna vlast u bilo kojem državnom uređenju, ne voli književnike satiričare. Naročito su izloženi represalijama kad se „prtu“ u vladavinu vlasti. Na ovim prostorima bilo je dosta primjera o „nepoćudnim“ književnicima. Što je satira? Satira je književni rod koji izvrgava podsmijehu ljudske slabosti, osuđuje poroke, smiješne strane pojedinaca i socijalnih grupa. Tvorac je satire u današnjem smislu pjesnik Gaj Lucilije (lat. Gaius Lucilius, oko 180 do 102 PNE. Podvrgao je oštroj kritici politički, književni i društveni život svoga vremena ne štedeći ni najuglednije osobe javnog života.), koji je satiri dao kritičko-polemički i podrugljiv karakter.
Nakon II. svjetskog rata na repertoaru „Narodnog kazališta Dubrovnik“ od 50-ih do 80-ih godina XX. stoljeća bila su prikazana mnoga književna djela srpskog komediografa Branislava Nušića (1864-1938): „Narodni poslanik“ 1953; „Put oko svijeta“ i „Pokojnik“ 1957; „Autobiografija“ 1963; „Vlast“ 1964; (Najava u lokalnom tjedniku o izvedbi Nušićevih djela 1965); Zatim slijede komedije „Sumnjivo lice“ 1975; „Gospođa Ministarka“ 1981.). Napomena, od ožujka 1967. godine „Narodno kazalište Dubrovnik“ mijenja naziv u Kazalište Marina Držića. Njegov književni opus veoma je raznolik, ali najpoznatije su njegove komedije koje su se izvodile i izvode u mnogim kazališnim kućama prije i poslije II. svjetskog rata. Objekt Nušićeve satire je vlast! (Najinspirativnija i najrizičnija tema za svakog autora – kom. D.R.). Zbog satirične pjesme „Dva raba“ (crkveno-slavenska riječ: roba, sluge – nap. D.R.) osuđen je Nušić 1887. godine na dvije godine zatvora u Požarevcu. U kaznenom zavodu piše komediju „Protekcija“. Pomilovan je godinu dana kasnije, tj 1888. U komediji „Narodni poslanik“ izruguje se parlamentarizmu koji se stvara odozgo putem sile vlasti; u komediji „Sumnjivo lice“ ruga se primitivnoj ograničenosti obrenovićevskog režima i birokratizmu; u „Gospođi Ministarki“ izvrguje ruglu pohlepu malograđana za vlašću; u „Pokojniku“ sprezi vlasti i krupnog kapitala, korupciji, pljački i nasilju. U komediji „Ožalošćena porodica“ u njoj je Nušić izložio satiričnom i humorističnom smijehu lažnom pijetetu, hipokriziji (dvoličnosti, licemjerstvu) i sitno vlasničkom egoizmu malograđana; u komediji „Svet“ tuga za starim vremenima.
Najveći dio Nušićevog stvaranja posvećen je kazalištu. Na sceni dišu i žive njegovi likovi kada u njima zablista njegov komediografski duh, kada se njegovi darovi komike i glume spoje sa njegovim stvarnim opažanjem života i ljudi.
Sljedeće godine navršit će se 80 godina od smrti B. Nušića pa predlažem da se na repertoar KMD ponovno stavi jedna od njegovih komedija koja svojim sadržajem oslikava našu suvremenost.
A sad nešto o posjetu i boravku Branislava Nušića u Dubrovniku krajem 1906. godine.
„Crvena Hrvatska“ od 1.12.1906. godine, broj 52.
NUŠIĆ U DUBROVNIKU
Naročitom pozivu dubrovačkog građanstva odazvao se slavni srpski pisac, te ćemo nastajne sedmice imati prigodu, da ga vidimo u našem gradu. On će osobno prisustvovati svojim komadima i dati će svoje naputke glumcima. Nadamo se, da će naše građanstvo pohrliti u što većem broju na Nušićeva djela, da tako počasti slavnog pisca i zahvali mu se na časnom posjetu.
„Crvena Hrvatska“ od 7.12.1906. godine, broj 54.
BRANISLAV NUŠIĆ
Kako smo već javili, dolazi nam u pohode proslavljeni pjesnik g. Branislav Nušić, da bude nazočan predstavama svojih komada, koje pripravlja dramatsko društvo Marković. Između brojnih njegovih štovalaca začela se misao, da mu se tom prigodom upriliči komers (svečana zabava, gozba – nap. D.R.). Upozorujemo na to svoje prijatelje, da se eventualnom pozivu odazovu.
„Crvena Hrvatska“ od 13.12.1906. godine, broj 55.
BRANISLAV NUŠIĆ U DUBROVNIKU
U utornik je stigao u Dubrovnik Nušić, dramaturg beogradskog kazališta, da prisustvuje ciklusu predstava njegovih pozorišnih komada, koje daje družina Marković. Te večeri predstavljali su „Knez od Semberije“ i „Običan čovjek“.
„Knez od Semberije“ jedini je pojav (primjer) u našoj književnosti. Slušaocu (gledatelju) kao da se otkriva u njemu narodne psihe. Potlačeni, zgaženi, rastavljeni, osiromašeni, ali ipak u (o)bogaljevoj duši još ima plemenita žara, još svijesti zajednice. U tomu smislu knez Ivo tipični je naš junak, komu slike u hiljade varijanata nalazimo u našim narodnim pjesmama.
„Običan čovjek“ fina je komedija pa ne znam, čemu bi se više divio, da li lijepom zapletaju ili krasnim liričkim prizorima. Karakteri su pojedinih osoba „pretjerani“ ali bez te pretjeranosti nema „komosa“ (tužaljke, jadikovke), nema komedije. Glavno je to, da i u pretjeranosti bude „granica“, te tako bude igra vjerojatna (stvarna). A to je piscu potpuno uspjelo: on nam u komediji prikazuje ljude, koji i ako ne postoje kao osobe, ono postoje kao personifikacije (utjelovljenje) smiješne (situacije, postupaka?).
Igralo se s dosta dobre volje, ali u „Knezu od Semberije“, kako su ga prikazivali, nije bilo ništa ni od kraljevića Marka ni od Jevrosime majke.
G. Branislav Nušić bio je predmetom burnih ovacija sa strane građanstva. Hrvatska i srpska omladina dopratila ga je uz klicanje i sa bengalskim vatrama do kazališta, a kad se izazvan (pozvan) pojavio na pozornici obasula ga sa (o)bljižnjih loža kiša cvijeća. Na izasku iz kazališta dočekala ga omladina sa burnim (poklicima) „živio!“ i popratila do „Hotel da la Ville“.
Večeras je u počast pjesniku (organizirana) večera.
„Crvena Hrvatska“ od 16.12.1906. godine, broj 56.
U POČAST NUŠIĆU
U srijedu u večer, poslije kazališta sastalo se u „Hotel da la Ville“ triestak osoba Hrvata i Srba, da nekoliko sati provedu skupa u društvu sa toli(ko) milim i poštovanim gostom. U neprisiljenom veselju vrijeme je brzo prošlo, a tomu je dosta doprinijela priznata šaljiva narav samoga svečara. Bilo je zdravica, a da nije samo na tomu ostalo, dokazom je misao koja se na toj večeri pokrenula i o kojoj govorimo na drugom mjestu.
U srijedu u večer glumila se u kazalištu „Pučina“; te su večeri predali pjesniku lovor vijenac urešen sa srpskom i hrvatskom trobojnicom, znak priznanja sa (od) strane Hrvatske Čitaonice i Narodne Štionice,
U četvrtak predstavljalo se „Tako je moralo biti“ U kazalištu se dijelio prigodni sonet, a Nušiću su predali spomen darak dubrovačkog građanstva.
U petak je g. Nušić otputovao natrag u Beograd.
U istom broju pod naslovom „kazalište“ donesen je opširniji prikaz književnog djela B. Nušića „Pučina“ i „Tako je moralo biti“ koji su predstavljeni dubrovačkoj publici u kazalištu. Citiram samo završnu rečenicu.
… „Ove večeri pisac je bio izazvan (pozvan) triput na pozornicu uz frenetično pljeskanje i klicanje.“
Nakon Nušićevih djela u Bondinom teatru na repertoaru Markovićevog (kazališnog) društva „dalo je posljednje svoje pre(d)stave za 1906. godinu a to su bile “Zlatarevo zlato“ i „Koštana“. – nap. D.R.
Satira se može izreći kroz još jedan književni oblik, a to je aforizam. To je izreka koja u jezgrovitoj, kratkoj rečenici izražava bitni smisao neke misli, poruke ili tvrdnje. (Osobno mi je takav književni oblik najomiljeniji.) Hrvatski aforističari veoma su maštoviti u sastavljanju satiričnih aforizama. Nema sumnje da ih nadahnjuje naša stvarnost i političari. Iz zbirke „Pobunjene misli“ autora Marka Grgičevića citiram 15-ak satiričnih aforizama.
„Od politike se u Hrvatskoj ne živi. Uživa se!“
„Neke pamtimo po djelu. Naše zastupnike po jelu i odijelu.“
„Vještiji ministri istodobno prodaju maglu, kupuje vrijeme – i bogate se.“
„Narodu koji ima ovakve političare ne trebaju neprijatelji.“
„Magareća, pa zastupnička, pa optuženička klupa…. kakav briljantan uspon!“
„Stari Hrvati su se doselili na Balkan. A mladi odselili s njega.“
„Vjerujem našim političarima – kad jedni drugima kažu da lažu.“
„Mnogi naši radnici su dobili krila: lete s radnih mjesta.“
„Iza svake naše vlade su velika djela – koja će otplaćivati naraštaji.“
„Izvozimo mozgove. Ostaju nam šuplje glave.“
„Nekad su naši lopovi radili noću. A sad je i njima svanulo.“
„Božica pravde odavno nije nosila svoju vagu na baždarenje!“
„Kad se Hrvati slože, to nije konsenzus. To je čudo!“
„Svi žele tanjur bez „kemije“. Našim umirovljenicima je svejedno, samo da je pun!“
Kako kaže narodna poslovica: „svaka mu je na mjestu“ – kom. D.R.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.