Nikola Duper – snimatelj, montažer i redatelj: ‘Zalog za bolju budućnost’

0

Rođen je u Dubrovniku 1961. godine, a još od djetinjstva bio je općinjen umjetnošću, crtao je, slikao i radio male kipove od gline. S 10 godina zaljubio se u fotografiju, a čim su se pojavile prve amaterske video kamere počeo je eksperimentirati u području koje će kasnije postati njegova profesija. Odrastao je u kući gdje su se pjevale dalmatinske pjesme, pa je nastavio tim putem. Pjevao je u nekoliko dalmatinskih klapa, u zboru madrigalista u dubrovačkoj katedrali, svirao je u grupi Veritas na misama za mlade u dominikanskoj crkvi u Dubrovniku. Više godina i profesionalno se bavio glazbom svirajući bas gitaru po dubrovačkim hotelima. Početkom 80-tih godina upoznao je Feđu Šehovića i tako je iskusio i čari kazališta kao amaterski glumac i asistent redatelja. Godine 1987. otišao je živjeti u Italiju. Napustio je kazalište, ali prijateljstvo s Feđom je ostalo do danas. U Italiji je odmah počeo raditi za privatne TV stanice kao snimatelj i montažer, u Bellunu od 1987. do 1990., nakon čega se preselio u Padovu gdje je nastavio raditi isti posao do 1996. Od 2000. godine do 2014. bio je nezavisni producent i redatelj. Naravno, niti njega nije zaobišla ratna tragedija pa je 1991. u Padovi osnovao udrugu “Croazia” s kojom se trudio doprinijeti stvaranju slobodne Hrvatske kroz humanitarnu pomoć, organiziranje izložbi, sudjelovanjem u TV i radio emisijama. Sudjelovao je i u stvaranju Hrvatskog Svjetskog Kongresa u kojem je bio predsjednik za Italiju od 1991. do 1992. Uvijek prisutna misao da treba pridonijeti kvaliteti zajednice u kojoj se živi dovela ga je u mali politički pokret “Za opće dobro” gdje je upoznao vrijednosti direktne demokracije. Od 2009. do 2012. bio je koordinator za regiju Veneto i stekao korisna iskustva. Ista misao ga je vodila i kada se početkom 2013. godine našao s grupom entuzijasta koji žele promicati vrijednosti direktne demokracije u Republici Hrvatskoj. U ožujku 2014. godine vratio se u rodne Mline gdje je nastavio raditi kao snimatelj, montažer i redatelj. Trenutno radi na snimanju dokumentarnog filma naziva ‘Župa i Župljani u Domovinskom ratu 1991. – 1995.’ –  riječ je o Nikoli Duperu s kojim smo razgovarali o njegovom dokumentarnom uradku koji je isključivo vezao uz svoje rodno mjesto.

Snimate dokumentarni film naziva ‘Župa i Župljani u Domovinskom ratu 1991. – 1995.’, što će sve kronološki film prikazivati?

Biti će obrađeno pet tema: Ljeto 1991. godine, odnosno razdoblje prije početka agresije na Župu,

Početak oružanog napada, Prognaništvo, Oslobođenje Župe, te Povratak. Na ovakav način imamo pet epizoda koje se, po potrebi, mogu koristiti i odvojeno. Na primjer, škole imaju zanimljiv materijal uz pomoć kojeg mogu obrađivati pojedinačno svaku od navedenih tema.

Za film ste već snimili nekoliko razgovora?

Snimljeno je 15 razgovora koji su odličan početak. Ako sljedećih stotinjak razgovora zadrži ovu razinu zanimljivosti montaža će biti jako teška, odnosno, biti će jako teško svesti cijelu priču na predviđenih dva do tri sata.

Koncepcijski će dokumentarni film na kojem radite biti u svojstvu svjedočanstava?

Pristup je isključivo kroz subjektivni doživljaj sudionika, bilo da riječ o braniteljima, majkama, tadašnjoj djeci. Ne želim ulaziti u povijesnu i/ili političku dimenziju. Dakle, nitko neće napisati niti riječi teksta, sudionici će svojim riječima sve ispričati. Uz to, vjerojatno će se koristiti i fragmenti ratnog dnevnika moje majke i možda još nekoliko ljudi iz Župe dubrovačke.

Vaša majka je pisala ratni dnevnik, dakle imate namjeru i njezina svjedočanstva donijeti u filmu?

Trenutna ideja, koja se možda može promijeniti tijekom montaže, je da se kroz priču provlače crtice žene kroničara koja povezuje priče sudionika svojim zabilježbama. Naravno, to je inspirirano dnevnikom moje majke pa će sve biti autentični tekstovi koje možete i sada pročitati na adresi: http://anka.duper.org/?cat=4.

Istaknuli ste kako su pozvani svi koji su na bilo koji način svjedočili ratnom vremenu u Župi, na koji se način mogu javiti i ispričati svoju priču?

Molim sve zainteresirane da se jave na broj 098 963 88 61 ili preko internetske stranice www.rat-u-zupi.duper.org. Nije bitno koliko su ljudi proveli vremena u ratu nego imaju li zanimljivu priču koju žele ispričati. Molim svih da razumiju koliko je važno ostaviti budućim generacijama trag ovog dramatičnog iskustva. Bit će mi žao ako se netko, po završetku montaže, osjeti povrijeđenim što nije sudjelovao. Ne mogu sam doći do svih koji imaju dobru priču i zato molim da se jave sada. Isto tako molim sve koji imaju zanimljive fotografije i/ili video snimke iz tog vremena da se jave. Svaka snimka, bilo to s bojišta, iz skloništa ili izbjeglištva je zanimljivo svjedočanstvo i pridonijeti će kvaliteti filma.

Kako stojite s financiranjem, snimanje filma iziskuje velike troškove?

Kao i uvijek, financiranje je najveći problem. Pogotovo je teško brinuti o financiranju kada ste usred kreativnog procesa. Zaista se nadam da će poduzeća iz Župe dubrovačke prepoznati vrijednost ovog projekta i financijski ga podržati. Teško mi je biti istovremeno prodavač, snimatelj, montažer i redatelj. Svi zainteresirani mogu vidjeti detalje oko troškova projekta ovdje: www.rat-u-zupi.duper.org/index.php/troskovi. Kada bi u sljedećih par mjeseci uspio pokriti barem 50% potrebnih sredstava mogao bi se potpuno posvetiti snimanju i montaži i završiti projekt krajem iduće godine. U protivnom ipak neću odustati, ali će rad trajati godinama. Naime, video proizvodnja je posao kojeg radim već 30 godina i od toga živim. Posebno se želim „zahvaliti” općini Župa dubrovačka koja se, nakon gotovo godinu dana, nije udostojila niti odgovoriti, makar i negativno, na molbu za sufinanciranje ovog projekta.

Što osobno za Vas znači ovaj film?

Domovinski rat je za mene, kao i za mnoge druge, težak dio života u kojem sam ubrzano prisilno odrastao. U kratkom vremenu shvatio sam koliko život može biti ozbiljan i pun izazova. Biti spreman reagirati na pravi način i svrsishodno odgovoriti na tako teške izazove brz je, ali zahtjevan način sazrijevanja. Ponosan sam na sve one koji su pravovremeno i efikasno odgovorili na jedan takav izazov. Osobno sam sretan što sam doprinio s kapljicom u moru stvaranja neovisne Hrvatske. S ovim filmom želim zaključiti taj proces kojeg sam počeo u rujnu 1991. godine. Želim da svi oni koji nemaju sjećanja na Domovinski rat, kroz riječi sudionika, barem djelomično osjete dramatičnost tih trenutaka.

Kako Župljani reagiraju na samu ideju ovog projekta?

Reagiraju vrlo pozitivno, netko je zadovoljan, netko sretan, a netko čak i oduševljen idejom. Svi se slažu da je potrebno napraviti takav film i, manje više, vlada čuđenje zašto se to već nije dogodilo. Posebno se želim zahvaliti trima braniteljskim udrugama iz Župe dubrovačke koje su mi puno pomogle u stvaranju konačne ideje. Kada film bude gotov sva dodatna sredstva koja se uspiju dobiti biti će donirana tim Udrugama za realizaciju memorijalne sobe Domovinskog rata.

Koju poruku želite uputiti gledateljima kroz film?

U ratu se događalo jako puno ružnih stvari, ali bilo je i prekrasnih trenutaka. Nikada neću zaboraviti zajedništvo koje je među nama vladalo. Na ulicama je bilo puno više sretnih i pozitivnih ljudi nego danas. Nitko nije niti sumnjao da ćemo pobijediti. Taj entuzijazam za zajednički cilj bi želio prenijeti na mlade, da i oni nađu snage odgovoriti na izazove i probleme koje nam nameću nova vremena, druge okolnosti. U takvim situacijama možemo reagirati na više načina, predajom i odlaskom u neko bolje okruženje ili borbom da se završi u miru posao, kojeg su počeli branitelji, iseljenici i ostali sudionici te, već davne, 1991. godine. Ovo djelo je znak moje zahvalnosti onima koji su uspješno i požrtvovno odradili svoj dio posla i zalog za bolju budućnost.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.