NIKOLINA POZNIAK Teško je danas pronaći arhiviste, ali radi se o jako zanimljivom zanimanju

0

Još otprije tisuću godina postoji zapis jednog notara kad je on krenuo prikupljati tu
građu i ocijenio da će to biti jedan posao, zaista posao, a ne – ja ću to nešto sad pospremiti
pa će nekome možda trebati. On je zaista napravio dobru procjenu i vidio koje djelatnosti
treba razvijati jer ono što smo mi sačuvali za povijest i povijesna naslijeđa je ujedno i naš
identitet.

Ovog tjedna razgovarali smo s ravnateljicom Državnog arhiva u Dubrovniku Nikolinom Pozniak.
Pročitajte što nam je sve kazala o ustanovi u kojoj radi već deset godina, a na čelno mjesto stupila
je proteklog ljeta.

Razgovarao Nikša Grljević

Dugogodišnja ste članica HDZ-a, kako ste se uopće našli u politici?

Ukoliko mogu nečemu pridonijeti, rado se odazovem. Aktivna sam odavno, to su bili još
studentski dani, otprilike 2002. ili 2003. godine, to su godine kad smo počinjali kroz mladež,
upoznavali se sa starijima, s protokolima politike i gradili se dalje.

Godina 2018. donijela vam je velike promjene u životu, postali ste ravnateljica Državnog
arhiva u Dubrovniku, kako je došlo do toga?

Ja bih rekla kao nekakvim prirodnim slijedom, ali opet sam ja tu morala donijeti odluku želim li
se uhvatiti toga odgovornog i važnog posla. Nekako, u ovoj ustanovi radim već punih deset
godina, prošla sam sve te sektore odrastanja u poslu i bavljenja arhivom i kroz aspekt financijske
konstrukcije ustanove i stručnog dijela, odvažila sam se prošloga ljeta kad je natječaj izašao,
moram reći da sam imala veliku potporu svojih kolega upravo zbog tog dijela formiranja i vizije,
imam u sebi kako oni kažu i taj menađerski dio i odgovornost prema funkcioniranju ustanove i
rekla sam – idem sada probati. Jer, ako mogu doprinijeti svemu tome, rado ću probati.

Puno su se lomila koplja oko tog natječaja, čak je i ponavljan nekoliko puta.

Nisu se lomila koplja oko nekakve loše priče oko arhiva, međutim zakon o arhivima se
promijenio od 1. srpnja, a natječaj je bio raspisan malo ranije i da bi imenovanja svih budućih
ravnatelja u tom periodu bila valjana i po zakonu moralo se pristupiti novom raspisivanju po
novom zakonu kako bi uskladili i zakon i imenovanje.

Je li novi zakon bolji za arhivsku djelatnost od prošlog?

Ja bih rekla svakako da jest, sve one neke anomalije čemu je težila arhivska struka novim
zakonom su definirane, čak je i navedeno da se i osobe koje se bave ravnanjem ustanova da
trebaju ipak imati iskustva u radu s kulturnim ustanovama i drukčije je, a što se vidjelo i na

našem primjeru, da je bolje kad ravnatelj dolazi iz ustanove, a ne izvana, da se može bolje snaći
jer su bili upoznati s arhivom unutar zgrade.

Koliki je problem pronaći nekoga tko je arhivarske struke?

Jako je teško, inače je deficitarno zanimanje. Postoji zaista smjer arhivist na fakultetu, imamo
našeg kolegu u sabirnom centru na Korčuli koji je zaista i završio za arhivistu. Ne odabire se taj
smjer dosta često jer nisu ni tolike potrebe raspisane za isključivo tim zvanjem s obzirom da
zakon dozvoljava i prirodne i humanističke znanosti da apliciraju za to radno mjesto. Mi na tim
radnim mjestima tako najviše imamo profesore povijesti i talijanskoga jezika, ali mogu reći da,
ako netko ima volje obrazovati se u tom smjeru, arhivist je jako zanimljivo zanimanje i smjer.

Kakva je povijest Arhiva u Dubrovniku, otkad ga imamo u gradu?

Još otprije tisuću godina postoji zapis jednog notara kad je on krenuo prikupljati tu građu i
ocijenio da će to biti jedan posao, zaista posao, a ne – ja ću to nešto sad pospremiti pa će nekome
možda trebati. On je zaista napravio dobru procjenu i vidio koje djelatnosti treba razvijati jer ono
što smo mi sačuvali za povijest i povijesna naslijeđa je ujedno i naš identitet – nešto što ćemo
gajiti, nešto što ćemo mi čuvati i nešto za što smo odgovorni i što će ostati svim budućim
naraštajima.

Otkad je Arhiv u Sponzi?

Evo nekakvih stotinjak godina. Dogodine bismo trebali imati tu obljetnicu koju također
planiramo obilježiti jednim lijepim svečanim događajem, napravit ćemo jednu prigodnu izložbu,
povodom toga koju ćemo držati reprezentativno u našim prostorima u atriju palače.

Što ljudi kojima date dozvolu za to najviše istražuju u Arhivu?

Različiti su interesi, a najviše su to doktoranti na postdiplomskim studijima, tu su kolege s
Akademije ili Zavoda također, imamo jako puno vanjskih suradnika, a sve ovisi o kojem je
stupnju rada riječ, netko želi nešto znanstveno istražiti, redovito nam se obraćaju. Dosta toga
rješavamo i prepiskama mailom, kad korisnici točno znaju strukturu tog gradiva i znaju što žele,
mi im isto tako to skeniramo, pečatimo i možemo slati.

Nedavno ste imali i inspekciju, kako je to prošlo?

Da, mi smo radi potrebe preseljenja gradiva iz Palače Sponza u naše nove prostore tražili stručni
nadzor. To je dakle tijelo pri Hrvatskom Državnom arhivu, inače naše krovne institucije. Oni
imaju obavezu na zahtjev svojih korisnika pružiti uslugu stručnog nadzora, dati stručno viđenje
stanja gradiva, dati smjernice u budućem radu i općenito ovako s nama malo prodiskutirati. To je
znači nešto što smo mi tražili vanredno, to je njihova obaveza da nas nadziru i prate, što je meni
izuzetno bilo drago, bili su tu dva dana, prošli su sva naša spremišta, pregledali i prečekirali naše

gradivo, dali su svoj svojevrsni zaključak i na temelju toga dobijamo rješenja koje bi trebale biti
naše isključive smjernice koje bi trebale slijediti izradom našeg plana preseljenja, da bi to moglo
biti i po pravilu struke, da ne ide ništa na brzinu i da se ne naprave neke možebitne pogreške u
procjeni stanja.

Kako je struktuiran Arhiv kao ustanova?

Arhiv je podijeljen inače na 12 odjela koji koje smo zbog nedostatka radne snage sumirali na
sedam radnih odjela, a i inače smo mali kolektiv, tridesetak ljudi tu radi, nije to tako puno, nisu
uvijek svi raspoloživi, dogodi se bolovanje i sl. tako da nas često nema u punom broju, ali zaista
smo jedna dobra kombinacija mlađeg i starijeg kolektiva, dobro se nadopunjujemo, svak
svakome “uleti”, gledamo prema korisnicima biti ljubazni i na usluzi i pomoći im.

Kako idu radovi u poslovnom centru?

Ide sve svojim tijekom, 28. prosinca smo u odjel Grada Dubrovnika predali dokumentaciju za
izradu uporabne dozvole, ovih dana očekujemo tehnički pregled vozila, sve su već predispozicije
za pregled obavljene, prilagodili smo troškovnik prema novim zahtjevima, nadam se da će biti što
manje situacija za otklanjanje nepravilnosti, ali vjerujem da će sve ići svojim tijekom i da ćemo
kroz ovaj mjesec uspjeti doći do uporabne dozvole. Imamo četiri kata, prizemlje i krov su
namijenjeni uredskim prostorima i radionicama, bit će liftovi za invalide i za osobe i prijenos
gradiva, a na prvom i drugom katu će biti arhivska spremišta gdje će se pospremati građa kako iz
Palače Sponza tako i zaprimanjem s terena.

Koliko građe ima i može li ona tehnički sva stat u ovaj novi prostor?

Mi imamo ukupno nekih 950 kvadrata prostora za pospremanje gradiva, to je protuteža metrima
dužnim otprilike nekih 8800 dužnih metara može tu stati. Uzmemo li u obzir da u Palači Spozna
imamo 4500 dužnih metara, a na terenu imamo oko 9300 po stanju 2017. dobijemo da ta sva
građa tu niti ne može stati, naravno tu moramo oduzeti dio građe koji odlazi na škartiranje dijela
gradova koje je po zakonu spremno za škart, možda minus nekih tisuću do dvije tisuće dužnih
metara. Nama je bitno i najvažnije proširenje odnosno da kolege dobiju prostore za rad, da
dobijemo komore za otprašivanje dijela građe koji je počeo proces razvijanja bakterija, tako da
svo to gradivo uđe u kompaktuse da ne bude kontaminirano.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.