Osam desetljeća Glazbe Komolac

0

Osamdeset godina u životu čovjeka je puno, nakupi se mnoštvo događaja, osjećaja, pravednih i nepravednih okolnosti, veselja i žalosti i kada biste ih htjeli sve nabrojiti, vjerojatno, ne biste mogli. Naša Glazba u Komolcu ove godine obilježava 80 godina postojanja i treba nešto o tome napisati. Naravno, nemoguće je ukratko opisati sve ono što je Glazba Komolac kroz ovo dugo razdoblje djelovanja prošla i lijepo je kada vam to netko može ispričati. Pomalo i bez ikakve preše o Glazbi priča gospar Boris Kurtela koji u njezinu životu od samih početaka – 1937. godine. Glazba je počela djelovati skromno i nenametljivo, a bila je daleko više od zajedničke svirke: mjesto druženja i razgovora, povezivanja ljudi i društvenog života našega kraja. Možda je bila i barem kratki bijeg od surove stvarnosti i teškog života naših predaka. Uvijek su nalazili vremena čime se mi danas i ne možemo pohvaliti. Živimo bolje i sve nam je vrlo dostupno, međutim, nedostaje upravo ono što je naša Glazba nudila generacijama prije nas, a to je međusobno povezivanje. Govori Anti i meni gospar Boris da naša Glazba nije bila samo komolačka, ona je bila prava riječka glazba i okupljala je mještane iz svih naselja Rijeke dubrovačke. Predsjednik Glazbe bio je Antun Kristović, Đuro Šteta njegov zamjenik, a Miro Kurtela tajnik. Kapobando je bio Niko Remetić iz Sustjepana, a u Glazbi su svirali i njegovi sumještani Marko Gardašanić i Marko Čanić, a iz Komolca se gospar Boris prisjeća Đura Dobrića, Iva Butigana, Antuna Zeca i Stjepana Kljunka. Meštar je bio gospar Vlado Pečenka, dobrotom gospara Pera Kolića radio je kao podvornik u Dubrovačkoj Veresijskoj Banci što mu je dijelom bio honorar za rad s glazbenicima. Gospar Boris se Glazbi priključio nešto kasnije, nije sudjelovao u onom prvom razdoblju kada se uče note s obzirom da ih je već znao jer je svirao u Gradskoj glazbi Dubrovnik. U početku je Glazba imala prove u Rožatu, međutim, to nije puno potrajalo. Vježbalo se, nakon toga, u palacu u Čajkovićima. Nije bilo letrike pa se sviralo uz svijeće na petrolej, govori gospar Boris. Kasnije se prešlo u prostorije na Tenturiji gdje u uvjeti za rad bili znatni bolji. Glazba je, osim gospara Pera Kolića, imala i još jednog dobrotvora, gospara Antuna Kristovića, koji je pomogao u nabavi potrebnih instrumenata. Puno je učinio za naše glazbenike, nije imao vlastite djece, a neko je vrijeme bio i načelnik tadašnje riječke općine čiji je ured bio u zgradi nekadašnje ambulante u Mokošici na moru.  Glazba Komolac nije dugo djelovala nakon što je osnovana. S radom je prestala već 1941. kada je većina članova mobilizirana radi Drugog svjetskog rata. Instrumente je nešto kasnije oduzela partizanska vojska, a Glazba je prestala s radom do 1977. godine kada je ponovno oživljava. Razgovarajući o Glazbi Komolac i njezinih 80 godina gospar Boris u rukama premeće fotografiju uvijek prepoznatljivog Grada. Na fotografiji članovi Glazbe Komolac, uz Gradsku glazbu Dubrovnik, ispred Cele u veljači 1940. godine za Festu Svetoga Vlaha. Bio je to moj posljednji nastup u Glazbi, prisjeća se gospar Boris, kao i onoga nastupa godinu dana ranije, u ljeto 1939. godine povodom osnivanja Banovine Hrvatske kada je u Dubrovniku boravio i sam ban Ivan Šubašić. Glazba Komolac imala je još jedan zapaženiji javni nastup u to vrijeme, povodom proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, ali taj nastup nije ni blizu bio svečan kao onaj povodom proglašenja Banovine Hrvatske. Znali samo, govori gospar Boris, da Hrvatska prepušta Italiji ono što su davno htjeli – Dalmaciju i otoke. Mi smo ostali tobože imali svoju državu, a još čuvam potvrdu koju je trebao imati svatko tko je putovao brodom iz Gruža. Zanimljivo je da je potvrdu izdala Capitaneria del porto di Gravosa što dovoljno govori o samostalnosti tadašnje hrvatske države.

Drugo iznimno teško razdoblje i prekid i radu Glazba je proživjela nakon Domovinskog rata. Neke su instrumente članovi Glazbe uspjeli sačuvati u svojim kućama, a neki su nepovratno uništeni ili ukradeni. Mnoge su od njih stanovnici Komolca prilikom obilaska svojih okupiranih domova, pronašli i sklonili na sigurno. Nakon rata, za vrijeme obnove svojih porušenih domova, mještani Komolca su iznova obnavljali rad Glazbe i KUD-a Komolac. Voditelj Glazbe Komolac Ante Pavlović prisjeća se kako se vježbalo u ljetnikovcu Sorkočević u ACI marini i to zimi u jednoj manjoj prostoriji do Sale od fresaka jer je bilo lako zagrijati manjom pećicom. Ljeti su članovi Glazbe vježbali u Sali od fresaka. Nove instrumente i uniforme nabavili smo zahvaljujući uglavnom donacijama, napominje Ante Pavlović prisjećajući se da je, zahvaljujući Gradu Dubrovniku, tijekom poslijeratne obnove Rijeke dubrovačke obnovljen je i Dom kulture na Tenturiji gdje Glazba djeluje do 2006. godine. Spletom različitih okolnosti Glazba je izbačena iz prostorija KUD-a Komolac na Tenturiji i sada djeluje u podstanarskim prostorijama u bivšim podrumima Pera Kolića koji su sada privatno vlasništvo. Najam i troškove prostora plaća Grad Dubrovnik. Meštar u Glazbi Komolac je profesor Damir Butigan koji je i sam svirao u komolačkoj glazbi. Imamo petnaestak ljudi koji sviraju u Glazbi i zdrava je to srž, međutim, ipak nedostaje glazbenika. Možda je problem u tome što je Rijeka blizu Gradu ili općenito u tome što moderna tehnologija, na neki način, i udaljuje ljude. Možda i ovakva vrsta glazbe trenutačno nije nešto što zanima mlade ljude, ali to je jedan od najboljih načina za očuvati tradiciju Rijeke dubrovačke. – govori nam Ante Pavlović. Glazbi Komolac na značajnijim nastupima uvijek u susret izađe i Glazba Zaton i Gradska glazba Dubrovnik.

Glazba Komolac i ove će godine održati prigodni božićni koncert. Koncert je na rasporedu 30. prosinca 2017., nakon svete mise u 18 sati u Franjevačkom samostanu u Rožatu. Glazbenicima će se tom prilikom pridružiti članice KUD-a Komolac u starinskim riječkim nošnjama, a tradicionalno će na koncertu nastupiti i jedna od klapa koje djeluju na našem području. I tako će 80 godina života Glazba Komolac proslaviti onako kako to najbolje zna – uz popularne hrvatske i inozemne popularne i božićne pjesme.  Objava ovoga teksta u župnom listu Rožat prilika je i zahvaliti svima koji su nama i svima koji su, na bilo koji način, prošli kroz KUD Komolac, svima koji nam i danas pomažu, posebno Gradu Dubrovniku, gosparu Borisu Kurteli, fra Dragu i fra Josipu na susretljivosti i ustupanju prostora našega samostana u Rožatu. Sjećamo se sa zahvalnošću i ponosom svih naših preminulih članova. Zahvalit ćemo i onima koji u bilo kojem trenutku tijekom ovih dugih osam desetljeća nisu pomogli ili su odnemogli jer nas je to ojačalo. Hvala vam svima i vidimo se na našem božićnom koncertu.

Mato Tomljanović, predsjednik KUD-a Komolac

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.