Podsjećanje na udes broda Triton (2)

0

Par dana prije vađenja topova na površinu, članovima ekipe pošlo je za rukom da dva topa koja su bila napola prekriveni muljem i pijeskom vežu čeličnim užetom, a dizalica „Dinara“ ih je u ponedjeljak izvukla. Vađenje trećeg topa koji je ostao čvrsto ukopan na morskom dnu, odgođeno je za kasnije. Topovi s „Tritona“ su teški svaki od 1300 do 1500 kilograma i veoma su dobro očuvani. Oni će neko vrijeme biti potopljeni u Rijeku dubrovačku da bi ih isprali i zaštitili od raspadanja, a zatim izloženi u Pomorskom muzeju. Vrijednost izloženih pomorskih topova nije naročito velika. Sličnih iz istog razdoblja ima na više mjesta duž naše obale. Međutim, čitav podvig ekipe mladih ronilaca i podvodnih istraživača svakako zaslužuje pažnju. Oni su ovog puta položili ispit pred druge mnogo važnije akcije Društva prijatelja dubrovačke starine. Planirano je naime, da se uskoro priđe vađenju znamenitog topa „Guštera“, djela najpoznatijeg lijevaoca topova Ivana Rabljanina, koji je 1815. godine upao u more ispod tvrđave „Lovrjenac“ prilikom pokušaja Austrijanaca, da ga s nje skinu i odnesu u Beč. Ovaj veoma vrijedan top nalazi se, izgleda na dubini od 19 metara, a ekipa će ga pokušati izvaditi čim iz Zagreba stigne naručeni detektor za otkrivanje željeznih predmeta u moru. U razgovorima s članovima ekipe saznali smo da će oni uskoro obići otoke na području dubrovačkog arhipelaga, gdje su tokom mnogih vjekova potopljeni brojni stari brodovi, među kojima ima i onih iz doba Dubrovačke republike. Možda će među ostacima potopljenog „Tritona“ naći i brodsku kasu, za koju nije točno utvrđeno da li je izvađena neposredno nakon tragičnog udesa. U svakom slučaju, ovaj uspjeli poduhvat ekipe daje nadu da će dubrovački Pomorski muzej biti obogaćen novim vrijednim eksponatima.
S. Ahmetović
„Dubrovački vjesnik“ od 14.8.1965. godine, broj 773.
NAKON VAĐENJA TOPOVA S „TRITONA“
(…) Za sada se može bez ikakave ograde tek utvrditi da je „Triton“ bio jedan od sedam brikova što ih je austrijski car Franjo Josip I. zatekao 1849. godine u mletačkoj luci, kad je, nakon pobjede izvojevane nad pjemontskom vojskom kod Kustoce, zauzeo čitavu Lombardiju i po drugi put ušao u Mletke.
Prema službenim podacima austrijskog admiraliteta, „Triton“ je imao 500 tona deplasmana i bio naoružan s dvanaest teška opsadna topa od 24 funte (oko 13,5 kg). Ti su topovi imali kalibar od 14,7 cm, dužina cijevi 3,3 m i težina 2.755 kg. Povrh toga na takovima je brikovima bilo i 4 manja obrambena topa od 9 funta.
U bivšem Pomorskom muzeju (novi naziv: Zavod za historijska istraživanja južne Dalmacije – nap. autora teksta Josipa Luetića) bili su pohranjeni neki manji željezni dijelovi brodske opreme na koje su slučajno nailazili naši ribari, a u inventaru Muzeja bilo je registrirano i nekoliko topovskih metaka koje su se s vremenom potpuno uništene jer nijesu bile stručno konzervirane.
U katalogu izložbe „Dubrovačko pomorstvo kroz vjekove“ održane u Sponzi neposredno prije II. svjetskog rata 1941. godine, a kojom je bio zapravo postavljen temelj bivšem Pomorskom muzeju, bilo je među ostalim eksponatima pod rednim brojem 193 zaveden i „Novac izvađen 1860. iz mora ispred Lokruma poslije eksplozije „Tritona“. Kao vlasnik tog eksponata označen je Vlaho Raguž pok. Frana iz Gruža. Vlahova nasljednica Marija Raguž rođ. Vekarić namijenila je od ranije oporučno Pomorskom muzeju u Dubrovniku neke obiteljske uspomene, među kojima se je nalazila i ta mala zbirka srebrnog novca, što ga je njen pradjed s majčine strane, poznati gruški brodograditelj Grego, navodno bio dobio od auastrijskog admiraliteta u ime nagrade što je godinu dana nakon „Tritonove“ propasti spasio brodsku blagajnu. Čitajući u „Dubrovačkom vjesniku“ spomenutu reportažu, naša je plemenita sugrađanka odlučila da još za života preda našem zavodu tu zbirku novaca koju je do danas čuvala.
(…) Međutim, nema dvojbe da većina tog novca ne može imati nikakove veze s „Tritonom“, jer se godine kovanja nikako ne slažu s godinom „Tritonove“ katastrofe. Tu su na pr. 20 engleskih šilinga iz 1881., pa 1 američki dolar iz 1899., dva šilinga Eduarda VII. iz 1904. i slično. Jedini komadi koji bi prema godinama kovanja mogli potjecati od „Tritonove“ blagajne bila bi 2 talira carice Marije Terezije iz 1780. i 1 peruanska peča iz 1839. godine. Poznato je, naime, da je talir Marije Terezije bio dugo vremena austrijski konvencionalni novac i platežno sredstvo u Levantu zbog čega je i bio prozvan levantinskim talirom.
(…) U daljnjem tekstu navode se imena još nekih dobrotvora koji su oporučno ostavili različite predmete Pomorskom muzeju u Dubrovniku. – nap. D.R.
Vjeran prikaz tog tragičnog događaja koji je tog udesnog svibanjskog dana potresao gradske zidine i u knjige umrlih upisao 85 mladih života, prikazan je po arhivskim podacima Lučke kapetanije u časopisu „Naše more“ iz 1959. godine (dvobroj 4-5).
Josip Luetić
Topovi s broda „Triton“ nalaze se na dubrovačkim zidinama. Jedan je postavljen ispred ulaza u Pomorski muzej, a drugi je na taraci tvrđave Sv. Ivan. Nažalost, jedan top iz ranije dubrovačke prošlosti još se nalazi u moru pokriven (debelim) slojem pijeska i mulja, a djelo je Baptiste Rabljanina. Bilo je nekoliko pokušaja da se pronađe, ali svaki pokušaj završio je neuspjehom. Uz današnju veoma sofisticiranu opremu s kojom raspolaže američki brod za podmorska istraživanja „Hercules“, držim da bi se relativno lako mogao locirati položaj topa s obzirom na njegove dimenzije i oblik. Uz prethodnu svu potrebnu suglasnost mjerodavnih institucija, osobnog sam uvjerenja, da će konačno potraga uroditi uspjehom i otkriti se vrijedni povijesni nalaz pod pijeskom i muljem podno tvrđave Lovrjenac na njegovoj istočnoj strani. Do senzacionalnog otkrića treba pričekati još izvjesno vrijeme.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.