Podsjećanje na udes broda Triton

0

Od svih pak na brodu čudom se je spasio cigli jedan, i to mornar Stumpf, koji je na brodu bio u lance okovan, okrivljen zbog nekog prekršaja, te ga svezanih ruku i nogu pri komadu velikog komada drva nagjoše na Lokrumu

Triton, biće iz grčke mitologije. Sin Posejdona i Amfitritin, morski bog s čovječjim gornjim dijelom tijela i ribljim repom. Kad mu Posejdon naredi, smiruje valove pušući u školjku kao u trubu. S ovim kratkim objašnjenjem iz Opće enciklopedije započinjem tekst o istoimenom ratnom brodu u sastavu Austro-Ugarske ratne mornarice koji je uplovio u Grušku luku sredinom travnja 1859. godine. Navedene godine Austro-Ugarska je bila u ratu s talijanskom pokrajinom Pijemont i Francuskom za vrijeme vladavine Napoleona III., francuskim carem od 1852. do 1870. godine.

Zanimljivi povijesni podatci o dolasku tri ratna broda Austro-Ugarske ratne mornarice u Grušku luku i o tragičnom udesu broda „Triton“ kod Lokruma predstavit ću čitateljima. Citiram novinsko izvješće objavljeno u lokalnoj tiskovini, koje je uredništvo posvetilo povodom 50-e obljetnice od tragičnog događaja koji se je zbio 9. svibnja 1859. godine. Napis pruža i neke druge manje poznate povijesne informacije.

„Prava Crvena Hrvatska“ od 15.5.1909. godine, broj 221.

JEDNA 50-GODIŠNJICA KOBNOG DOGADJAJA PROŠLA NEZAPAŽENO

Polovicom mjeseca aprila godine 1859. doploviše u grušku luku tri broda austrijske ratne mornarice: „Diana“, „Husar“ i „Triton“. Ova prva dva broda ostadoše u gruškoj luci za cijelo vrijeme trajanja ondašnjeg rata, da bdiju nad ulazom u luku, a bricku „Tritonu“ stigne nalog da odmah ostavi grušku luku i da se usidri pod Lokrumom, da bdije nad zaljevom od Župe i nad prolazom kroz kanal. Dne 9. maja po podne bijahu mornari sa „Tritona“ pušteni u grad, na šetnju, i nakon malo kako se mornari na brod povratiše, uprav oko 9 ura u večer užeže se barutana u brodu, i za tren oka sve ode u zrak… i pri tome poginu 94 osobe, devedeset i četiri cvijeta mladosti, megju kojima dosta naše braće, hrabrih Dalmatinaca i Istrana. Ne treba da kažemo kakovu je žalost pobudio onaj grozni dogagjaj u našem gradu, a pri eksploziji sav je grad zatutnjio. „Triton“ je imao 16 topova, a na njemu je bilo 107 mornara i 8 što viših što nižih oficira, od kojih poginu šest, a od svih 107 mornara samo ih se spasi 17, jer od tih bijahu 5 mornara na Skali na Lokrumu na straži, a ostali u gradskoj luci u lagji, čekajući zapovjednika, da ga prevezu na brod. Megju petoricom spašenih na straži na Lokrumu nalazio se je i jedan Dubrovčanin: pilot Frano Mengula, koji je umro u mirovini godine 1877., u 75-oj godini. Od svih pak na brodu čudom se je spasio cigli jedan, i to mornar Stumpf, koji je na brodu bio u lance okovan, okrivljen zbog nekog prekršaja, te ga svezanih ruku i nogu pri komadu velikog komada drva nagjoše na Lokrumu. (To bi moglo značiti da je mornara jaka eksplozija izbacila na otok Lokrum, odnosno da nije pao u more!? – komentar D.R.) Zapovjednik „Tritona“ Alfred vit. Barry za vrijeme eksplozije nalazio se je na Pilama, pred kafanom pok. Jaka Birimiše. Kada je na svoje oči vidio što se je dogodilo, iz bojazni i žalosti htio je da na svoj život kidiše. Držalo se, da ja eksploziju počinio mornar Fiala, rodom Čeh, a to da se osveti oficiru Zenkoviću, ali u toliko pošalje u smrt osim Zenkovića još devedeset i trojicu nevinih ljudi.

Blagopok. nadvojvoda Ferdinando Maksimilijan, car Meksika – koji je češće bio na ladanju na ubavom Lokrumu – u znak žalosne uspomene kobnog dana 9. maja 1859. dade podignuti veliki kameni križ kraj Skale na Lokrumu, koji je i danas čitav, i na istom dade uklesati imena svih poginulih.

Kada smo na ovome još ćemo spomenuti, da je zapovjednik bivšeg „Tritona“ Alfred vit. Barry sudjelovao god 1866. u viškom ratu (sukobila se je talijanska i austro-ugarska flotom – nap. D.R.) i to kao zapovjednik broda „Prinz Eugen“. Po svršetku rata bio je došao u Dubrovnik, otišao na ono tužno mjesto pod Lokrum, na hridi, i tu dugo i dugo klečao; i za vrijeme zadnjih godina svoga službovanja češće se je svraćao u naš grad. God. 1884. otiđe u mirovinu, te mu bje podijeljen naslov podadmiralja, i nastani se u Beču. Umro je dne 2. jula 1907. u Langrviesu kod Gmundena.

Ovo smo sve nuzgredno spomenuli, jer nam je glavno bilo da istaknemo upit: kako se niko sa strane zanimanih čimbenika nije mogao sjetiti ove 50-godišnjice, onog groznog dogagjaja, koji je mnogo porodica u crno zavio, kojim su dogagjajem, mnoge obitelji ostale bez svojih hranitelja, bez svojih milih, svojih uzdanica…- svega toga niko da se sjeti…ama niko…!

U analima pomorskih tragedija uzrok eksplozije na brodu Triton ostati će obavijen tajnom. Posljedice su poznate, život je izgubilo 94 člana posade ratnog broda. U spomen na tu nesreću, zapovjednik Austro-Ugarske ratne mornarice Maksimilijan dao je postaviti kameni križ na sjevernoj strani otoka Lokruma. Križ je udaljen od Portoča otprilike 2 km. Veze Maksimilijana i otoka Lokruma počinju od tog tragičnog događaja, za kojim je čeznuo čak i kad je bio car u Mexicu.

Ostaci raznesenog broda i razasute opreme ležali su duže od jednog stoljeća na pjeskovitom u muljevitom dnu mora. Je li Austro-Ugarska ratna mornarica pokušala koji dio opreme broda podići sa morskog dna nije točno poznato mada ne treba isključiti tu mogućnost, jer je redoviti lokalni tisak na hrvatskom jeziku počeo izlaziti tek tijekom 1891. godine. (Prema podatcima Pomorske enciklopedije u drugoj polovini XIX. stoljeća ronioci su mogli zaroniti do dubine od oko 50 metara. – nap. D.R.) Prve informacije o podizanju dijelova opreme s „Tritona“ pojavljuju se tek tijekom 60-ih godina XX. stoljeća, tj. 106 godina od tragedije. DPDS poduzelo je akciju vađenja topova. O tome izvješćuje lokalni tjednik.

„Dubrovački vjesnk“ od 17.7.1965. godine, broj 769

IZVAĐENI IZ MORA TOPOVI S POTONULOG BRODA

(…) Istog dana u ranim poslijepodnevnim satima članovi DPDS izveli su uz pomoć dizalice „Dinara“ još jednu zanimljivu i uspjelu akciju. Bilo je to vađenje s morskog dna dva starinska topa za koja se pretpostavlja da su pripadala austrijskom ratnom brodu „Triton“. Ovaj brod je uslijed eksplozije baruta potonuo 1859. godine u blizini otoka Lokruma. Tom prilikom od 95 članova posade, koliko ih je u momentu eksplozije bilo na brodu spašena su samo desetorica. Među spašenima bio je i neki Franjo Stumf koji je, kako se navodi u podacima koje je iz arhivskog materijala sakupio Bruno Moravec, prije eksplozije bio zbog kazne privezan uz pramčani jarbol s okovima na rukama i nogama. Na tragičan udes broda „Triton“ potsjeća još i danas spomenik poginulim članovima posade, podignut na otoku Lokrumu kod „Skalice“.

Akcija vađenja potonulih topova brižljivo je pripremana. Topovi su još lani primijećeni na morskom dnu od 21 metar, ali kako tada nije bilo dizalice, njihovo vađenje je odgođeno za ovo ljeto. Pomorski muzej u Dubrovniku nabavio je potrebnu opremu za specijalnu ekipu podvodnih istraživača koju sačinjavaju petorica srednjoškolaca, od kojih se jedan momentalno ne nalazi u Dubrovniku. To su: Joško Pedrini glavni ronilac i vođa ekipe, te Josip Luetić – mlađi, Slobodan Gamulin, Boro Glišević i Jadran Gamulin. (nastavlja se)

foto; facebook

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.