Porez na luksuz

0

A teoretičari zavjere dodatno vjeruju, kako je sve ovo bio dogovor gazde i HDZ-a. Gazda se dogovorio s državom, da joj uvali propalu firmu, koja je dužna više nego što vrijedi. Nakon što je prenio dug na nas građane, riješio se i dužnika, koji su mu visjeli za vratom, sad’ će lijepo tužit’ državu i izvuć’ lovu od nje

Dok statistika broji već stotine tisuća novih iseljenika u zadnje dvije godine, bolje informirani su doznali, da u Hrvatskoj, od prije par godina, postoji Državni ured za Hrvate izvan RH. Ured vodi inženjer prometa, koji se brine, da promet od 50 milijuna kuna iz proračuna, nesmetano teče prema 59 zaposlenika, koji se bave pomaganjem povratka iseljenika u domovinu.

Našem ministru zdravstva trebaju tri milijarde za zdravstvo. Pa je najavio novi porez na luksuz: cigare, alkohol, kocku i – mobitele. Njegovi su stručnjaci, kaže on, izmjerili rast gospodarstva, pa su izračunali kako bi se lako moglo doć’ do tri milijarde. I ‘ko kaže da naša vlada ništa ne radi? Radi budale od nas!

Običnom puku se čini, kako vladini stručnjaci, hrvatski gospodarski napredak mjere starinskom mjerom; od šake do lakta! Pa bi i ove tri milijarde svršile đe i sve ostale milijarde, jer nas politika košta, puno više nego zdravstvo. Više bolesnika imamo u Vladi i Saboru, nego po bolnicama. Jer, samo bi bolesni političar, mobitele ubrojio u – luksuz. Uuu, što su čeljad poludila. Još su mu poručili, da ako je to možda luksuz u njegovu rodnom kraju, neka on tamo promovira komunikaciju17. stoljeća, dimnim signalima, bubnjevima ili dovikivanjem s brda na brdo. Njegovim istomišljenicima je i informatika u školi nepotrebna.

A i što će im informatika, kad mogu razdvajat more i pretvarat vodu u vino.

Slovenski predsjednik vlade se požalio, kako se bio dogovorio s našim premijerom o sastanku u Zagrebu, da bi razgovarali o pitanju granice. Kad‘ tamo, naš mu premijer, pred cijelim svijetom, u zgradi UN-a rek‘o, da od tega nema ništa, jer su Slovenci varali pred arbitražnim sudom.

Bilo kako bilo, njegove kritike Sloveniji, nisu dobile frenetičan aplauz u Ujedinjenim narodima, pa je naš premijer navalio i na Sjevernu Koreju. Tamošnjega ‘predsjednika raketu‘ je ukorio, kako još ni’ko nikoga, od vremena Nesvrstanih, nije ukorio. Ako ovo ne upali, neće ništa. Kim Jong-Un shvaća, da je najeb‘o k’o žuti, ako mu Plenki pošalje u posjetu, svoje ministre i savjetnike. Spavaš li mirno Kim Jong-Une?

Lijepo je govorila i supruga američkoga predsjednika. K’o prava prva dama, u tisućama dolara vrijednoj dizajnerskoj vesti, pričala je, da nijedno dijete na svijetu, ne bi smjelo biti gladno. Sva gladna djeca svijeta, koja su gledala prijenos na TV-u ili na društvenim mrežama, bila su – uplakana. Što od sreće, što od gladi.

Saborski zastupnik iz redova dijaspore, nije ni malo zadovoljan Hrvatskom. Na početku sjednice, zatražio je stanku zbog stanja u pravosuđu. Nije se on za ovo borio. Zapravo, njemu se gadi država, u kojoj on nema pravo strijeljat’ bar jednoga suca. Ali, nada se, da će uskoro, uz neke promjene, do toga doć’. Prema nekima, na odličnom smo putu. Za sad’ imamo Željka i Željku. Nije gospar zadovoljan ni kako se tretiraju inozemni investitori. Oni se boje ulagat’ u državu, u kojoj pedeset posto ljudi radi u državnim službama, požalio se je.

Vjeruje se, da je loše pravosuđe razlog, što on, bivši kanadski vojnik i francuski legionar, nije ništa uložio po povratku u Hrvatsku, osim što je uložio sebe – u Sabor.

Neki njegovi neistomišljenici su mu savjetovali povratak, u njemu omiljenu – Kanadu.

Pa kažu, tamošnje bi mu zdravstveno osiguranje, pokrilo troškove liječenja njegova poremećaja, koje tamo nazivaju bolešću, a u nas je to kvalifikacija za Sabor.

U istarskom Pazinu, slavili su Dan županije. Na svečanoj sjednici je govorila i naša predsjednica.

Ona je malo hvalila antifašiste, za pripojenje Istre matici Hrvatskoj, pa su joj pljeskali.

A kad’ je pohvalila doprinos Katoličke crkve, za isto postignuće, zviždali su joj. Ili su sve krivo shvatili, ili su jednostavno zviždali za zgodnom predsjednicom. I uz put klicali Maršalu.

Neki su bili uvjereni, da postoji povijesno objašnjenje za ovu njezinu tvrdnju. Drugi misle, da je ne’ko predsjednici uvalio krivi govor. Nešto što bi rado slušali Hrvati u Stocu, Livnu, Duvnu, Bugojnu… Jer, vidiš, kad’ je govorila o lokalnoj autonomiji Istre, svi su joj ćićali.

Baš k’o što smo joj svi ćićali, kad’ je obećavala, da će preselit’ s Pantovčaka, da ćemo bit’ Švicarska, i da će lupat šakom po – vladinom stolu. Dobro, od lupanja bi joj mogle stradat’ lijepe duge false trepavice.

Legendarni, sad’ već bivši gazda Agrokora, prije šest mjeseci je ponosno i domoljubno pred’o državi sve ono, što je cijeli život ulag’o u Hrvatsku. Uključivši i dugove, veće od vrijednosti svega blaga Božjega. A ovih je dana, najavio tužbu protiv Hrvatske, jer je, kaže, pod prisilom poklonio svoje blago, pa je najavio tužbe u zemlji i inozemstvu. Vladu optužuje za nacionalizaciju, otimanje imovine, kakvo nije zabilježeno u Europi.

Oni koji se sjećaju pretvorbene pljačke devedesetih, misle da je to bila pljačka stoljeća. Možda i jes’. Prošloga stoljeća. Jer ovo sad’, misle neki, nadmašit’ će spomenutu pljačku.

A teoretičari zavjere dodatno vjeruju, kako je sve ovo bio dogovor gazde i HDZ-a. Gazda se dogovorio s državom, da joj uvali propalu firmu, koja je dužna više nego što vrijedi. Nakon što je prenio dug na nas građane, riješio se i dužnika, koji su mu visjeli za vratom, sad’ će lijepo tužit’ državu i izvuć’ lovu od nje. Eto kad nisu oni njega, red je da on – njih!

A sve će to koštat Hrvatsku i društvo, više nego tisuću godina ulova slovenskih i hrvatskih ribara, u onoj mali krpici zaljeva, radi kojega bi naši ratovali. A himna Europske Unije pjeva o svim ljudima, koji će jednoga dana bit’ braća! Aha, k’o npr. – Kajin i Abel.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.