Prljavi jezik

0

Dana 4.8.2016. u redovnoj radijskoj emisiji Prvoga programa HR – Govorimo hrvatski, objavljen je prilog dr-a Mislava Kovačića sa Odjela za kroatistiku Hrvatskog studija pod istim naslovom koji ovdje transkribiran glasi:

“Jeste li primijetili koliko ste u svakodnevnom govoru prisiljeni susretati se sa psovkama? Ako niste možda ste već navikli na njih i doživljavate ih kao bilo koje druge poštapalice. Postavljajući i vama i sebi isto pitanje u obliku parafraze naslova ove emisije, ne želim moralizirati nego govoriti o jeziku. A nepobitna je činjenica da nam je psovka, ta jezična prljavština, čest izbor na meniju izražavanja. Vulgarizmi su, dakako, dio našega jezičnoga blaga. Rečenicu em ti sunce žarko koju u Stilskim vježbama nenadmašno interpretira Pero Kvrgić, odobrava književni jezik. Ali ne i standardni jezik, jer je jedno od njegovih bitnih svojstava upotreba u javnoj komunikaciji, u školama, u administraciji, u medijima. Ovdje vulgarizmima ne smije biti mjesta.

Psovka u kojoj govornik priziva seksualni odnos sa sugovornikovom majkom na ulicama našega glavnoga grada čuo sam u samo jednom danu, da brojio sam, 84 puta. U njoj je glagol u indikativu način kojim se iskazuje objektivna tvrdnja, ali ovisno o kontekstu može postati optativ ili imperativ. Zgranulo me kada sam shvatio da se ta psovka sve više upotrebljava ne u bijesu već uz pristali emotivni naboj među prijateljima kao poštapalica. Zamislimo samo. Kamo god se okrenemo oko nas veselo proviruje koitus. Ali naše majke vrebaju ne naši dušmani kao nekoć u osvajačkim pohodima, već naši prijatelji. Prijatelji? Stoga, ako se u našem jeziku i našim ustima nagomilala prljavština, operimo je. Budući da sam sklon složiti se s hipotezom kako psujemo samo ono s čim imamo neriješen odnos, nekima će moći pomoći samo stručnjak. Drugima pak, kao izvrstan sapun preporučam Žervea ili Tabaka ili Matoša koji ovim ubavim jezikom majku ne povezuju psovkom već samo slatkim tepanjem”

K.T.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.