31.08.2018 | Intervju
RAVNATELJ DOMA ZDRAVLJA BRANKO BAZDAN: je dovesti liječnike u Dubrovnik, ali ovdje mogu dodatno zaraditi
Autor: Glas Grada
podijeli:
RAZGOVARALA: Dajana Brzica
FOTO: Martin Šeperić
Nedostatak liječnika postao je gorući problem u zdravstvu na krajnjem jugu, a nadležni čine sve kako bi liječnike iz cijele Hrvatske privukli da dođu raditi upravo u Dubrovnik. Kako im to polazi za rukom te postoji li bojazan da će ordinacije, unatoč velikim sredstvima koja su uložena u opremu i obnovu istih, zjapiti prazne, popričali smo s ravnateljem Doma zdravlja Dubrovnik, Brankom Bazdanom, koji je na čelu ove ustanove u zdravstvu od veljače 2014. godine.
Uređuje se ambulanta za pedijatra i logopeda u Mokošici, a ima li tko raditi?
Moram prvo na početku istaknuti dobru suradnji vlasti u ovom mandatu, donosno suradnju gradonačelnika i mene. O bivšima nećemo, ali s gradskom vlasti i Domom zdravlja je sad je puno bolja suradnja nego što je bila prije. Upravo je ta suradnja rezultirala ovim projektom. Imali smo u planu razviti zdravstvenu skrb u Mokošici da stanovnici imaju logopeda, pedijatra i ginekologa, međutim, ginekologa je dobila Župa dubrovačka, pa u mreži više nema praznih mjesta. Kako za pedijatriju postoji još jedno prazno mjesto u mreži, smatramo da je u Mokošici to najveća potreba. A netko će već raditi. U mom mandatu smo dosad angažirali dvije nove pedijatrice, a u tijeku su pregovori s nekoliko pedijatara iz Hrvatske i nadamo se da ćemo nekoga već angažirati u momentu kad to bude gotovo. Sigurno ne postoji opasnost da prostor zjapi prazan, a da nemamo liječnika u njemu. Nešto će se već riješiti, ako ne nađemo liječnika, dogovorit ćemo se da liječnici iz drugih ordinacija u nekim smjenama dolaze tamo raditi dok se netko ne zaposli.
S čim ćete ih privući da dođu raditi baš u Dubrovnik s obzirom da nas svi zaobilaze?
Nudimo u suradnji s Gradom Dubrovnikom korištenje stana u Mokošici i plaću od 12 tisuća kuna minimalno. To je dobra ponuda s obzirom da je sad plaća pedijatrima 10 tisuća kuna. Postoji i potreba u bolnici za dežurstvom i tu je mogućnost dodatne zarade. Namjeravamo tjedno obavljati nadstandardne preglede u Stonu gdje bi naši pedijatri išli jednom tjedno ili dvaput mjesečno što bi opet ovisilo o sredstvima između Županije, Općine Ston i Doma zdravlja. Nažalost, život u Dubrovniku je jako skup čak i ako osigurate stan. Kad sam radio u bolnici, razgovarao sam s dosta liječnika koji su bili voljni doći u Dubrovnik, ali kad bi oni recimo prodali svoj stan u Zagrebu od cca sto kvadrata, ovdje ne mogu kupiti niti trideset kvadrata. To što mi nudimo stan na raspolaganje nije konačno rješenje jer netko tko želi doći raditi i živjeti u Dubrovniku, onda bi želio i kupiti nešto svoje.
Zar nije u stanu u Mokošici smješten branitelj?
Ako ne bude taj stan, bit će onda neki drugi. Sad obnavljamo jedan stan u vlasništvu Doma zdravlja koji je namijenjen pedijatrici koja će doći u ambulantu na Pločama. Ako bude potrebno, adaptirat će se još jedan našim sredstvima.
Kad smo kod ordinacije na Pločama, postoji li mogućnost da je preselite na neko roditeljima pristupačnije mjesto zbog nedostatka parkinga?
Ordinaciju na Pločama ne bih htio izmiještati na bilo koji drugi adekvatniji prostor izvan Ploča. A gdje god na Pločama dobijete neki prostor, svugdje je problem parkinga i pristupa. Zasad je ovo rješenje koje je zadovoljavajuće. Ploče ipak obuhvaćaju cijelo to gradsko područje i mislim da to ne bi bio mudar potez. Razumijem roditelje, ali trenutno nema nekog teoretskog rješenja za to.
Doveli ste pedijatricu dr. Gordanu Mićunović iz Crne Gore prije dvije godine, no ona je već sad blizu mirovine. Imate li zamjenu za nju kasnije?
Sad imamo na specijalizaciji liječnika iz Zagreba koji će za 5 godina preuzeti jednu od ordinacija, imamo još jednu specijalizanticu koja je gotova za 3 godine. A kako ministarstvo odobrava rad i nakon 65 godina ako se poslodavac i liječnik slažu, moj dogovor je s liječnicima da svatko može ako želi i to može, raditi i nakon 65 godina jer je deficit liječnika, a liječnička struka je takva da osoba i nakon 65 godina može od sebe dati puno znanja i mogućnosti, a s obzirom na iskustvo i više od nekoga tko je tek završio sa specijalizacijom.
Hoćete li onda nagovoriti dr. Veru Vukčević da se vrati?
Nažalost, ne, mi smo u jako dobrim odnosima, to je jedna izuzetna liječnica i osoba, i mom sinu je bila pedijatrica. Pokušao sam razgovarati s njom, mislim da je ona tu knjigu zatvorila iz svojih privatnih razloga, iz sustava, iz same preopterećenosti koju je imala i pritisaka.
Postoji li mogućnost da se u pedijatrijskoj ordinaciji u DOC-u uredi čekaonica za preglede zdrave djece, da ne čekaju na hodniku?
Mislim da to nije moguće u ovom momentu s obzirom da je DOC takav kakav jest. Dom zdravlja je uložio ogromna sredstva za uređenje svih ordinacija u DOC-u i mislim da vidite razliku kako je bilo prije, a kako je sad. Sigurno bi, da smo to mogli, napravili i jedan dodatni napor za urediti i čekaonicu, ali teoretski je to nemoguće.
Zašto nemamo dežurnog stomatologa? A zub će baš zaboliti vikendom ili usred noći.
To je problem dijelom zakonski, a drugim dijelom organizacijski. Naime, područja ispod 200 tisuća stanovnika nisu obvezna imati stomatologa u dežurstvu. A organizacijski, Dom zdravlja sve i da hoće, sa svojim brojem stomatologa u Dubrovniku ne može izvesti dežurstvo jer to iziskuje poseban rad na način da morate imati najmanje pet ljudi da bi organizirali smjene. Zasad taj uvjet ne možemo ispuniti, a nacrt novoga zakona koji bi trebao ići u proceduru dijelom i to rješava, s obzirom da će ta obveza ići i na privatnike, a ako to na takav način profunkcionira, onda će se moći dežurstva obavljati. A dotad – svatko ima svog izabranog liječnika i ako se dogovori s njim, može doći u bilo koje doba.
Kako su uopće organizirana dežurstva u Domu zdravlja, osim subotom ujutro?
Svaki liječnik Doma zdravlja, a trebao bi i koncesionar, svaku drugu subotu radi u ordinaciji od 8 do podne. Takav je zakon i pravilnik o raspodjeli radnoga vremena. Da bi moglo biti bolje – bi, ali dok to zakon ne usuglasi odnosno ne uvede, tako se radi.
Kako ocjenjujete naše stomatološke usluge s obzirom da dosta Dubrovčana odlazi u Trebinje popravljati zube?
Ja ne ulazim u motive njihovog odlaska u Trebinje, ali mislim da je to u prvom redu zbog povoljnije cijene. Međutim, kako čujem po našim pacijentima, vrlo često se oni vrate s određenim komplikacijama koje naši specijalisti moraju rješavati. Ne mogu tvrditi, ali iz priča i statistike naših specijalističkih ordinacija vrlo je povećan broj komplikacija. Ostalo ne bih komentirao.
Kakvo je stanje po pitanju ginekologa? Dr. Alojzije Grgić u Domu zdravlja radi i u mirovini?
Tako je, on će raditi sve dok naša specijalizantica ne završi sa specijalizacijom u Zagrebu, a to se očekuje kroz iduće dvije godine. Dr. Pavo Vukasović je koncesionar koji radi u našem prostoru u Domu zdravlja, imamo u Župi dubrovačkoj dr. Ninu Lale, u DOC-u dr. Antu Daničića, a radi i dr. Miriam Lonza kao koncesionar privatnik poput dr. Vukasovića.
Što je s parkingom oko Doma zdravlja? Otkad su postojeća parkirna mjesta preko puta izgubljena novim prometnim rješenjima, a od toga je prošlo već desetak godina, ništa se nije napravilo.
Parking oko Doma zdravlja je jedna, rekao bih, tužna priča. Ne vidim koliko se promet rasteretio novim prometnim rješenjem, a Dom zdravlja je puno izgubio. Još na početku mog mandata odmah smo napravili projekt vrijedan 126 tisuća kuna za izradu parkinga na dvije razine. S obzirom da je ova zgrada zaštićena, a tako i cijela čestica zemlje, pa su konzervatori imali izuzetne zahtjeve za taj parking, a to je da se parking ukopa što dublje da ne narušava vizuru zgrade, što je uredu. Mi smo sve uvjete prihvatili i napravili taj projekt unatoč većim troškovima. Onda smo došli do problema s ulazom u parking jer njegova širina nije zadovoljavala prometne propise te smo morali dodati lift koji bi povećao cijelu investiciju za milijun kuna. U redu – i to smo stavili u projekt. I onda smo došli na nesavladiv problem, a to je novi ulaz u parking s obzirom da sadašnji ulaz ne odgovara sadašnjim propisima jer takav ulaz mora biti udaljen više od 50 metara od raskršća. I nakon toga svega ja više ne znam kako naći rješenje. Moram sjesti s gradonačelnikom i vidjeti što učiniti, možemo li nešto riješiti zajedničkim snagama.
Može li se bar zasad asfaltirati taj dio da se ne hoda preko blata i lokvi zimi?
Pokušali smo nešto i u tom smjeru raditi, staviti neki šljunak, ali iskreno žao mi je bilo kakva sredstva sad u to trošiti ako iole postoji mogućnost da ovaj projekt uspijemo ostvariti. Jer, onda bi to bio bačen novac. Jer i privremeno rješenje iziskiva bar minimalno sto tisuća kuna. Takve smo ponude dobijali i s jeftinijim materijalom. A žao mi je na to trošiti jer toliko mi košta jedno sanitetsko auto.
Na čelu ste Doma zdravlja nešto više od četiri godine. Što ste zatekli u ovoj ustanovi na početku, a kakva je ona danas?
Smatram da smo u mandatu napravili puno toga. Obnovili smo cjelokupnu zgradu u Cavtatu, na Grudi, ordinaciju u Župi dubrovačkoj i u Orašcu. Što se tiče Dubrovnika, u Docu i dvije ordinacije u Gružu. Neke od tih se nisu obnavljale od rata, a neke ni od onoga rata.
Kako uspoređujete ovaj posao s onim bolnici kad ste bili ravnatelj?
Moram reći da ovdje puno više imam “otvorene ruke” za raditi na način kako ja želim, trasirati put po nekim svojim zamislima, a u bolnici je zadan put, samo treba gasiti vatru i sam ništa ne možeš. Opet moram reći da sam zadovoljan kad pogledam iza sebe jer kad sam došao u bolnicu stalna interventna kardiologija nije postojala, a iza mene je postojala, neurokirurgija stalna također, a to su dvije nove djelatnosti koje su za mog vremena otvorene kao i izgradnja odjela palijativne skrbi. Što god tko govorio, ja sam s tom otrčanom dionicom vrlo zadovoljan.
Kako ocjenjujete funkcioniranje hrvatskog zdravstva općenito?
Ono što tišti nas koji radimo u zdravstvu je to što hrvatsko zdravstvo nema jednu trajniju viziju. Zakoni se mijenjaju skoro svake godine kao i nadležnosti pojedinih ustanova. Pa se postavljaju pitanja tipa - hoće li postojati domovi zdravlja, neće li postojati, bolnica je pod sanacijom ili je pod županijom ili pod državom, pa do toga da treba razvijati određene djelatnosti – pa onda da ne treba…Ne možete se dugoročno zauzeti za bilo koji ozbiljniji posao u toj situaciji. Treba imati desetogodišnji plan na razini države da bi u tom smjeru mogao ići i razvijati se. Recimo, za realizirati ideju da domovi zdravlja preuzmu specijalističke djelatnosti - samo vam od toga treba 5 godina za specijalizirati ljude, a gdje je još prostor, oprema… Naprimjer, najveće liste čekanja su za kardiološke, neurološke i oftalmološke grane. Umjesto da se bolnički liječnici bave operacijama i ozbiljnijih zahvatima, imamo navaliju polubolesnih ljudi koje treba pregledati. Kad bi Dom zdravlja preuzeo taj dio posla, kad bi hrvatski sustav to dozvolio, bolnice bi se rasteretile, a listi čekanja ne bi bilo. U početku stvaranja Hrvatske države postojali su medicinski centri pod kojim je bila i bolnica i dom zdravlja i hitna pomoć i to je funkcioniralo puno operativnije. Naravno da se tu ne možemo vratiti, ali bi nešto u tom smjeru trebalo ići jer toliko je nas raznih odgovornih koji imamo mogućnosti za zajedničke akcije. Ne treba kopirati ništa, novo je vrijeme, ali puno se bolje radi kad je nešto pod jednom ”kapom”. Vi u tom slučaju možete liječnike raspoređivati i prebacivati bez nekakvih dodatnih zabrana, potpisivanja ugovora i pet ravnatelja. Mislim da smo sami sebi zakomplicirali život i rad.
Što sve zamjerate ministru Kujundžiću?
Ako mislite na posljednji slučaj s hitnom pomoći, mislim da je to jedni politikantski napad. Nema svrhe napadati ni njega, ni ravnateljicu Zavoda za hitnu medicinu. Mislim da je neozbiljno od predsjednice saborskog odbora za zdravstvo voditi hajku na ministra zbog ove stvari, a ne zbog drugih problema u sustavu i zdravstvu koji sve slabije funkcionira, a to su pravi problemi. Ako je kriv, rekao bi prije da je kriv za puno drugih stvari, generalno za organizaciju zdravstva. Nitko se ne usuđuje, pa ni on – ući grlom u jagode da se zdravstvo promijeni. Nema prave strategije koja bi bila učinkovita, a bez toga ćemo dotaknuti dno.
Što Dom zdravlja radi po pitanju preventive? Ne možemo ne primjetiti patronažne sestre koje stalno organiziraju hvalevrijedne preventivne akcije.
Svaki liječnik u svom svakodnevnom radu ima i jedan segment preventive koji mu čak i HZZO priznaje. Moram reći da sam jako ponosan na našu patronažnu službu jer je u posljednje četiri godine ona dobila jednu samostalnost. To su vrijedne sestre, sa završenim studijima koje su toliko educirane da svojim znanjem i mogućnostima mogu pridonijeti preventivi i više od onoga za što su ovlaštene. Planiramo još nadolazećih akcija, a u planu je i da stomatolozi odlaze u dječje vrtiće djeci pregledavati zubiće. U preventivu treba ulagati jer s financijske strane - preventiva je najbolje rješenje.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? 
3.jpg)
