RAZGOVOR S DR. LJILJANOM BETICOM RADIĆ: Cilj je postići što veći broj procijepljenih

0

Ospice su vrlo zarazna bolest i često uzrokuju sekundarne infekcije, a cjepivo nas štiti doživotno. Sve veći broj oboljelih od ospica u Dubrovniku izazvao je paniku među Dubrovčanima, posebno među roditeljima necijepljene djece. O ospicama, cijepljenu i procijepljenosti u Dubrovniku razgovarali smo s infektologinjom, dr. Ljiljanom Beticom Radić.

Svjedočimo sve većem broju oboljelih od ospica, a među ljudima vlada strah. Je li zaista trenutna situacija zabrinjavajuća?

Trend procijepljenosti je u padu, ne samo u pojedinim regijama Hrvatske nego i u većini zemalja u okruženju i cijeloj Europi. Svjedoci smo manjih ili većih epidemija, prošle godine broj oboljelih u Europi se povečao četiri puta. Najveći broj oboljelih u Europi danas je u Rumunjskoj(3 284), Francuskoj (2 306), Grčkoj (2 097) i Italiji (1 258), a u tijeku je epidemija u Engleskoj i Walesu (1346), ove godine umrlo je 25 osoba.Usprkos činjenice da je cjepivo besplatno ali i obavezno, u našoj županiji procijepljenost za ospice, rubeolu i zaušnjake je ekstremno niska, značajniji pad procijepljenosti u DNŽ prati se od 2014. sa oko 80%, a 2017. pao je ispod 60%. Premda kao infektolog direktno ne cijepim djecu, zadnjih godina sudjelujem u javnim pozivima na cijepljenje, Županijski zavod za javno zdravstvo izdao je knjižicu o cijepljenju, organizirao simpozij o cijepljenju, snimljeno je nekoliko video i audio spotova, kao i tribina u kojima sam također sudjelovala.Početkom godine pozvani su predstavnici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva zdravstvana sastanak s pedijatrima i ostalim involviranim zdravstvenim radnicima, radi alarmantne situacije u svezi cijepnog obuhvata u našoj županiji. Sagledavajući cjelokupnu situaciju, kao razloge epidemije u svijetu, Europi i prostora balkanskih regija,najjednostavnije je osuditi sve masovniji pokret protivnika cijepljenja. Ali sve je jasnije da je potrebno dobro analizirati koji su mogući sustavni propusti mogli dovesti do krize.Poznato je ako cijepljenje ne provodite redovito, sistematski i veoma temeljito, virus će iskoristiti rupe u sustavu zaštite. Neuspjeh Rumunjske u suzbijanju epidemije ospica pouka je i upozorenje za čitavu Europu, kao i nedavna epidemija u Srbiji.

Osvrnimo se na prošle godine. U odnosu na trenutno stanje koliko se godišnje slučajeva ospica u Dubrovniku bilježilo proteklih godina?

To su sporadično oboljeli slučajevi, 1-2 godišnje importirani iz inozemstva ili strani turisti (često Engleska) bez daljnjeg širenja na kontakte, u cijeloj Hrvatskoj prijavi se oko 10-20 slučajeva godišnje.Poznato je da je cijepljenje protiv ospica u Hrvatskoj počelo 1968., 1960-tih bilo je i do 20.000 oboljelih godišnje, a preko 90% pučanstva oboljevalo je do 15.te godine života.

Zadnje vrijeme kruže priče i o mutaciji virusa ospica. Je li ta informacija točna?

Jednostavno rečeno ta informacija nije točna.Virus ospica ima jedan serotip, ali više genotipova, kao što imaju i neki drugi virusi. Divlji soj ima 24 genotipa, razvrstanih u 8 genetskih podskupina ili klada, a od 1990. prisutno ih je 19: (*sva cjepiva npr. Moraten, Edmonston pripadaju genotipu  A). Za vrijeme epidemije 2014. detektirano je 6 najčešćih genotipova:  B3, D4, D8, D9, G3, H1. U velikoj epidemiji ospica u Bosni 2015. dominantan je bio genotip D8, koji se uglavnom širi Europom, prije je bio genotip D4.Genetskom karakterizacijom sojeva ospica na području Hrvatske dokazani su genotipovi D4 (epidemije 2003. i 2008. godine), B3 (jedan importirani slučaj u 2014. godini) te D8 (epidemija 2014./2015. godine, jedan slučaj u 2016. godini).

Genotipizacija virusa važna je za definiranje jeli bolest uzrokovana divljim ili cijepnim sojem virusa, odnosno definiranje epidemijskog izvora. Za učinkovitost cjepiva, odnosno stvaranje protutijela odgovoran je serotip koji je jedan, a ne genotip.Također , virus ospica pripada virusima koji nisu skloni promjenama kao što je to slučaj sa virusima influence zbog čega se trebamo cijepiti svake godine aktualnim cirkulirajućim sojem.

No, cijepljenje od ospica ne štiti nas samo od ospica nego i od nekih drugih bolesti poput zaušnjaka, zar ne?

Cjepivo nas s više ili manje učinkovitosti i prihvatljivog sigurnosnog profila štiti od bolesti za koje je namijenjeno. Tako nasaktualno kombinirano cjepivo MoPaRu pod tvorničkim imenom Priorix štiti od ospica, rubeole i zaušnjaka. Djelotvornost i trajanje zaštite ovise o cjepivu, npr cjepivo protiv ospica je najučinkovitije, 1 doza postiže zaštitu od 95%, a dvije doze od 99% i traje u pravilu doživotno. Za razliku od cjepiva protiv ospica, cjepivo protiv hripavca ima učinkovitost 70-97%, nakon 6-12 godina 50% cijepljenih je osjetljivo, ili tetanusa sa učinkovitosti80-100%, a nakon boostera zaštita traje 10-20 godina.

Možete li nam objasniti zbog čega su ospice toliko opasna bolest u odnosu na druge virusne bolesti poput gripe koja također nije bezazlena i odnosi živote?

Ospice su vrlo zarazna bolest, prenosi se aerosolom, kapljicama sekreta i kontaminiranim predmetima, na jednog novooboljelog može se javiti 12-18 novih slučajeva, za razliku od rubeole (5-7), mumpsa (4-7), dječje paralize (5-7) ili gripe (2-4). Oboljeli od ospica u pravilu je visoko febrilan, vezan za krevet, a bolest često uzrokuje sekundarne komplikacije: upale uha, upale pluća, traheobronhitis (krup), dijareju, češće u djecemlađe od 5g. ili starijih od 20g. i naravno kod imunokompromitiranih. Na sreću rijetke su fatalne komplikacije u smislu virusne upale pluća ili neurološke komplikacije kao što je upala mozga (učestalost 1:1000, 15% mortalitet) i kasne neurološke ( encefalitis inkluzijskih tjelešaca 2-6 mjeseci nakon akutne bolesti, mortalitet 76% te subakutni sklerozirajući panencefalitisSSPE , u pravilu nakon 5-10 godina, javlja se u 1:100,000 progresivna fatalna bolest). Mortalitet ospica je 1:1000 oboljelih.

Ospice kao bolest ima sve opravdane razloge za uvođenje cijepljenja, a to su: incidencija bolesti, mortalitet, težina bolesti i posljedice, potencijal reduciranja incidencije i potencijal za eliminaciju bolesti jer je čovjek jedini izvor zaraze.Naime ospice, rubeola, difterija, poliomijelitis i hepatitis B su bolesti obuhvaćene cijepljenjem a koje se mogu eliminirati, što se i dogodilo sa dječjom paralizom u Europi.

Cijepljenjem protiv ospica najprije stvaramo individualnu zaštitu, a kao drugo kolektivnu zaštitu, i tim putem zaštićujemo necijepljene. Cilj je eliminacija bolesti stvaranjem kolektivnog imuniteta, odnosno eradikacija bolesti. Konačno tim mjerama zaštićujemo najosjetljivije kojima je kontraindicirano cijepljenje živim cjepivima, pa tako i cjepivom protiv ospica.

Roditelji su masovno počeli cijepiti djecu. Je li sada na vrijeme cijepiti?

Naravno da jest, osim u slučajevima kada je od kontakta s oboljelim prošlo više od 72 sata. Važna je ne samo individualna zaštita, već postizanje kolektivne zaštite. Cilj je postići što veći broj procijepljenih kako bi se uz ostale mjere epidemija zaustavila.

Mato Čupić/Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Glasa Grada 

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.