S Amerima batit svjetsku politiku

0

Pa, umjesto da se sami, njih dvadesetak mudrih Hrvata, u ime vlade suoče s prošlošću, na američkom sudu, suočili nas tužbom za Jasenovac. U kojoj su od Hrvatske zatražili odštetu, od nekoliko milijardi. Jer je, tobože, ova Hrvatska, sljedbenica ‘one’ Hrvatske.

Nemamo mi toliko TV kanala, na koliko njih je naša predsjednica u stanju gostovat‘. I vazda nas iznova, pozivat’ na – zajedništvo. Ali, kako do željenoga zajedništva, rekla je gospođa predsjednica našemu Šprajcu, ako svaku ustašku spomen ploču ili ustaški mimohod, nevelikog broja učesnika, mediji redovno stavljaju na prvu stranicu. Takva vijest baš i nije prioritet, i komodno bi se mogla, onako usput, spomenut prije vremenske prognoze. A nakon sportskih izvještaja s utakmica iz svijeta, u kojima igra barem jedan, milijune vrijedan– Hrvat.

Takvo zajedništvo je sanjala naša predsjednica države, hrabro odolijevajući pitanjima o njezinoj toleranciji mimohoda crnokošuljaša. A, što se Jasenovca tiče, pa valjda poginuli branitelji HOS-a miritaju, da im na ploči stoji programska krilatica nacističkog režima – Za dom spremni! A oni njihovi, živi sljedbenici na desnici, i dalje mogu desnom rukom mjerit’ visinu kukuruza.

Pa je tako, vrijedni Šprajc, u vezi s mjerenjem visine kukuruza, spomenuo i kritiku Amerike o temi fašizma u Hrvatskoj. A predsjednica, koja se silno trudila, pored Bijele kuće u Washingtonu, kako bismo mi, s Amerima zajedno, vodili svjetsku politiku, nepokolebljiva je mišljenja bila, da su to naši posli. I da se gaćice ne moraju skidati, nikomu, pa ni njima. Mora bit’ da ona ima i plan B; ako bude, ne daj Bože stani – pa’ni, vazda se gaćice mogu pomaknut malo u stranu, pa da nas, onako s bande – zašegaju.

Predsjednica se nije složila s voditeljem, da Crkva tretira žene k’o drugotne“. Ni govora! Potpuno su ravnopravne i cijenjene u Crkvi. Što su neki bukvalno protumačili, pa kad’ je tako, najavili su, kako će odma’ sutra, na ispovijed, kod – časne.

Stalno se, i u nastavcima piše, je li treb’o ili nije državni odvjetnik s premijerom skupa, javno obznanit’ aferu dnevnica. I o svemu se drugome stalno piše; te, ‘ko je potpisiv’o naloge, akontacije, ovjerav’o false, lupeške putne naloge, jesu li potpisi vjerodostojni. Samo nikako da se napiše ime lupeža. Briga narod za to, ‘ko je što potpisivao, odobrav’o, jesu li potpisi i timbri vjerni. Nego, hoće u neko doba pročitat’, ‘ko nam je, iz vlade, drpnuo te solde od dnevnica, tih pola milijuna naših kuna.

Iz izvora bliskih jednoj čistačici u vladi, (što joj svekrva živi pod Svetom Marijom) doznalo se, kako tamo, u vladinoj administraciji, nije lako pohitat’ sve konce. Tamo i tajnici, imaju svoje tajnice, čula je ona. A čula je i da se spominje ona plavušica, što je, tobože, sama sebi polagala maturu, od – srednje škole. I svršila s odličnim. Ona nije bila premijer, ali isto k’o da i jes’. Svima je bila tajnica. Govore, siva eminencija, kojoj se sve vjerovalo, i koja je sve timbravala i potpisivala. Jer, njome nadređeni, nisu imali kad’ potpisivat’ svu tu kartušinu; bome zato, jer su vazda bili na vijađima.

Sad‘ se žale, kako im je dobro ofabrikala tajnica s osnovnom školom! I falsom diplomom! Ma zamisli ti, šta bi tek bilo, da je bila mrvicu školovanija? Možda bi preko MMF-a doznali, da nismo dužni samo 50, nego 100 milijardi dolara. Koje je ona uzajmila za dobrobit‘ svih nas. Tu se ne kontaju još moguće, tri i po milijarde dolara odštete žrtvama Jasenovca, koje na američkom sudu traže neprijatelji Hrvatske. I to baš u momentu, kad’ nas je naš premijer prosvijetlio, osnivanjem Vladina povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Pa, umjesto da se sami, njih dvadesetak mudrih Hrvata, u ime vlade suoče s prošlošću, na američkom sudu, suočili nas tužbom za Jasenovac. U kojoj su od Hrvatske zatražili odštetu, od nekoliko milijardi. Jer je, tobože, ova Hrvatska, sljedbenica ‘one’ Hrvatske. Ma nemoj!

Naš ministar vanjskih poslova, koji je rođen i odgojen u Argentini, kolijevci antifašizma, odma’ je u svim medijima pojasnio, kako se naša desnica gnuša ustaša, i kako je Hrvatska nastala u partizanskoj borbi protiv nacista, a granice su ucrtane po ZAVNOH-u i AVNOJ-u. A ne po Pavelićevu katastru! Pa tako, s Endehazijom i Jasenovcem nemamo nikakve veze. Vjerodostojnosti radi, očekuje se, da naš popularni ministar, bar do odluke američkog suda, stalno šeće po Zagrebu s plavom kapom i crvenom petokrakom na njoj, pjevajući onu: Po šumama i gorama. Prikladno bi bilo i da građane, usput, pozdravlja sa: Smrt fašizmu, sloboda narodu.
A je li se i naša predsjednica, na kraju Karnevala, samo posula pepelom, ili će tijekom Korizme, vratit’ Titovu bistu u njegovu bivšu rezidenciju, još se ne zna.

Da se pita ove bjelosvjetske salonske antifašiste, oni bi predsjednicu najradije preselili u Gornji grad, kako bi bila bliže narodu. A Titova bista bi naslijedila vilu na Pantovčaku s osobljem, mogli bi je vizitavat’  zainteresirani građani, ali i strani dužnosnici bi tamo mogli primat’ ordene.

Ministarstvo branitelja izdvojilo je sto tisuća kuna, za predavanja o domovinskom ratu, koja bi umirovljeni generali trebali održavati nastavnicima, ali i turističkim vodičima širom Hrvatske. Ideja je naišla na veliko zanimanje struke. Znanja nikad’ dosta. Nekima, koji su bili skeptični, pa to smatraju anti-znanstvenim obilježjima totalitarnog društva, iz ‘onih’ vremena, vojni su stručnjaci objasnili, kako to, baš ni malo ne podsjeća na doba partizana i njihovih indoktrinacija. Pa svi znaju, koliko turisti vole slušat’ o raznim pravednim ratovima, a naši unuci gore od želje, da na pamet nauče sve, o našem domovinskom ratu.

Nećemo valjda dopustit’, da djeca naše djece, povjeruju u priče, kako se u svakom ratu, međusobno ubijaju ljudi, koji se uopće ne poznaju, a zapovijedaju im ljudi, koji se dobro poznaju, a uopće se međusobno – ne ubijaju. Nego iz rata izađu živi i bogati, a preživjeli, od onih prvih, iza rata, krepavaju od gladi. Ma jes’ roga!

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.