Slikar Stjepko Mamić: Biti na Art Capitalu je velika čast

0

Dubrovački kapetan i slikar Stjepko Mamić već godinama izlaže u Dubrovniku, ali i po cijelom svijetu. I ove godine očekuju ga uzbudljiva putovanja i velike svjetske izložbe. Razgovarali smo s njim povodom njegovog putovanja u Pariz i još jednog velikog umjetničkog pothvata.

Možda je najbolje započeti s jednom velikom najavom. Ponovno izlažete u Parizu.

Radi se o izložbi koja se zove Art Capital , jednoj od najprestižnijih i najkvalitetnijih u svijetu. Organiziraju je četiri prestižna francuska udruženja umjetnika. Tradicionalno se događa u Grand Palaisu. Ove godina je izuzetak jer će nakon ove izložbe Grand Palais biti zatvoren par godina zbog radova, popravaka i renoviranja. Bio je veliki pritisak doći tamo jer ipak samo Francuska ima par milijuna umjetnika i svi bi oni htjeli doći, a mjesta su limitirana. Mislim da će ove godine biti oko 2 100 umjetnika podijeljenih u četiri salona.

Gdje vi točno izlažete?

Ja ove godine izlažem na dva salona od četiri. Prvi je salon koji zastupa crtež i njihovi zahtjevi su da to mora biti rad na papiru s vodenim medijima bilo da su to vodene boje ili akrilik. Ja sam napravio sliku u akriliku. U drugom salonu izlažem s nezavisnim umjetnicima Francuske. Tamo ću pokazati sliku koja je bila na mojoj skorašnjoj izložbi u galeriji Sebastian. To je Duga mreža. Još jedna slika iz serije Meduze i u svakom salonu sam zastupljen s par radova malih formata. To je najveći kulturni događaj u Francuskoj direktno pod pokroviteljstvom predsjednika Francuske republike Emmanuela Macrona. Prvo je na redu otvaranje samo za uzvanike s pozivnicom, a onda slijedi službeno otvaranje otvoreno za javnost.

Radi se o velikom događaju. Koliko je ta izložba posječena?

Prošle godine je bilo preko 11 000 ljudi taj prvi dan. Ove godine se očekuje još veća posjećenost. Tako da je ogromna zainteresiranost za taj događaj. (Biti na Art Capitalu je u stvari jedna velika čast), prestiž i obaveza. Svake godine se morate dokazati boljim i boljim radovima, ali to je taj izazov kojeg se pravi umjetnik ne boji.

Kako uopće odabrati radove koje će te izložiti na Art Capitalu?

Ja sam odabrao više svojih radova i onda njihova komisija od predloženih radova izabere nekoliko njih. Ipak je to Francuska, tu su najviše zastupljeni francuski umjetnici, a što se tiče stranaca, koji su u jako malome broju, postoji pra službenih delegacija. Uvijek je tamo prisutna delegacija iz Japana, Kanade i Engleske i drugih država.

Izlagali ste i u Južnoj Koreji na izložbi posvećenoj očuvanju okoliša. Kao umjetnik kojemu je inspiracija podmorski svijet mislite li da je more ugroženo i da uskoro nećemo imati pristup tom šarolikom životu?

U Južnoj Koreji sam prisutan više godina. Član sam njihovog udruženja i uvijek se rado odazovem jer se radi o krasno organiziranim izložbama u muzejskim prostorima. Nažalost bojim se da je more sve više i više zagađeno. Sve više je sitne plastike i nevidljivih kemijskih stvari u moru. To utječe na floru i faunu tako da neke vrste nestaju, a zbog povećanja temperature u Jadranu pojavljuju se neke nove tropske vrste.

Već dugo izlažete u Dubrovnika, ali i u cijelom svijetu. Kako uspoređujete kulturni život ovdje s onim izvan Grada?

U svijetu je to malo drugačije. Tamo se zapravo gleda umjetnost i gleda se rad. Ako ste napravili nešto dobro, nešto prepoznatljivo i unikatno onda se to cijeni i pri tom se ne gleda jeste li vi završili neku likovnu školu ili niste jer cijeni se rad, trud i talent. (U Dubrovniku, što se tiče likovnosti, situacija je jako teška). Svi smo čuli bezbroj puta kako je Dubrovnik grad kulture i kako najviše svog budžeta odvaja za kulturu. Ako je to tako ja ne znam gdje taj novac odlazi. Imamo svakodnevne primjere. Na primjer u prosincu prošle godine u Umjetničkoj galeriji otvorena je izložba turskog arhitekta koji se bavi fotografijom i na otvaranju te izložbe jako su mu se zahvalili što će par njegovih fotografija Dubrovnika biti pokazane po svijetu i tako će on prezentirati Dubrovnik. Ja koji već deset godina putujem po svijetu i izlažem u prestižnim galerijama, muzejima i salonima nisam baš tako podržan u gradu niti je sam od sadašnje vlasti dobio takvu pohvalu iako daleko bolje i duže prezentiram Dubrovnik što se tiče likovne kulture. Međutim neke stvari su se izgleda promijenile. Grad kao vlasnik gradskih prostora kao što je moj atelijer od ove godine podigao je najamnine i postala upitna uopće egzistencija tako jer oni to očito gledaju kroz prizmu nekog restorana ili neke kineske suvenirnice jer je tu neki ogroman promet. Međutim za kulturu sredstva treba drugačije planirati i ljudima koji se bave kulturom, a žive u ovom gradu, treba pomoći i olakšati im jer to što oni rade navodno za sebe rade i za cijeli grad.

Jeli to uvijek bilo tako?

Nedavno se po novinama moglo dosta toga pročitati o Vlahu Bukovcu. Spominjalo se kako smo svi ponosni na njega međutim nitko se ne zapita zašto je taj isti Vlaho Bukovac veliki dio svoga života proveo u Americi, Parizu i u Pragu u kojem je i umro. Znači Dubrovnik mu nije bio podrška. Nažalost, kao što je netko rekao: ‘’Ako iz povijesti ne učimo osuđeni smo ponavljati iste pogreške.’’

Mislite li da i publika to primjećuje ili je to problem samo među umjetnicima?

Sigurno primjećuje. Ako radite za javno dobro, ako ste javna osoba i ako ste na nekoj poziciji onda jednostavno morate neke stvari pomaknuti. Stvari se moraju promijeniti jer kultura je jako osjetljiva biljka koju jedna oluja prekinuti preko noći. Dubrovniku treba kultura. Nažalost previše je kineskih trgovina, restorana i hostela. Dubrovnik je izgubio svoj kulturni identiteti i ako se prošle godine čak išao natjecati za europsku prijestolnicu kulture. Mislim da to treba mijenjati. Ja radim iz ljubavi naviše što mogu. Svijet je to prepoznao i neki naši ljudi su to prepoznali. Nisam tu bitan ja, bitan je grad koji progresivno ide prema dolje što se tiče kulturne scene.

Vidite li možda nadu u mladim umjetnicima?

Mladih umjetnika ima. Međutim, generalno govoreći, po meni je pravo slikarstvo je štafelajno slikarstvo. Ono bi trebalo imati neki prestižni status prema nekim drugim stvarima kao što su instalacije, puštanje konopa, balona i svih tih performansa i poruka. Štafelajno slikarstvo postoji,a svi ti konopi i papiri nestanu preko noći. Slika ostaje. Ne samo nama nego i onima koji dolaze zato tim ljudima treba pomoći. Mladi ljudi su u daleko goroj situaciji nego što sam ja jer moraju voditi svoj život i brinuti se o obiteljima, a to je danas zahtjevno. Iako su talentirani i završili su škole ne mogu se baviti time jer se jako teško živi. Grad može puno tu učiniti međutim oni povisuju cijene najmova dok se atelijeri ne počnu zatvarati.

Mislite li da su sva ova snimanja filmova i serija ne neki način pomogla ili su samo dio problema?

Ništa to nije pomoglo. Možda je čak više i odmoglo jer Dubrovnik nema strategiju. Ako ne znate gdje idete onda grizete svoj rep i vrtite se u krug. Dubrovnik mora imati strategiju za sljedećih dvadeset ili pedeset godina i bez obzira koje je na vlasti da se nje drži. Ovo su sve potezi od danas do sutra i zato smo tu gdje jesmo. Dubrovnik može puno više pružiti svijetu i Hrvatskoj.

Što se vaše karijere tiće što slijedi nakon Pariza i koji je vaš plan?

Nakon Pariza, u sedmom mjesecu idem u Cannesu. To je vrlo značajna izložba. Krajem listopada idem u Dubai. Napokon se dižem na veliku visinu jer izložba će biti u hotelu Burj Khalifa.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.