28.07.2017 | Intervju
Tereza Kesovija, pjevačica: Moja ljubav prema glazbi se ne može opisati riječima
Autor: Glas Grada
podijeli:
Svjetski popularna diva, naša Tereza Kesovija prošli petak počastila je dubrovačku publiku koncertom za pamćenje. Glazbenom interpretacijom poznatih hrvatskih pjesnika malo koga je ostavila ravnodušnim. Dolazak u Dubrovnik i pjevanje pred domaćom publikom nismo mogli propustiti, slijedom toga, tete Tere rekla je rekla da će drage volje odgovoriti na nekoliko naših pitanja. U intervjuu s Terezom Kesovijom donosimo njezine doživljaje nastupa na Ljetnim igrama, hoće li album "Oči duše" biti njezin posljednji, što ju to vuče da u 79. godini nastavlja istim žarom kao i na početku karijere i hoće li se ikad vratiti u svoje rodne Konavle
Otvorili ste program “Pisci i pjesnici na Ljetnim igrama”, kakvi su Vam doživljaji s nedavno održanog koncerta?
Knežev dvor me uvijek na isti način oduševljava, a pjesnici su prisutni već 50 godina u mojim pjesmama ali ih nikad nisam pjevala na ovaj način. Ideja gospođe Mani Gotovac me ponukala na takav način interpretacije. Kao sto znate premijerno je i izvedena Jutarnja pjesma gospodina Ivice Prtenjače ali ono sto mi je uvijek srcu najdraže to su ljudi i samo ljudi. Neki su došli iz Konavala neki iz drugih zemalja sve ih je bilo lijepo vidjeti i čuti njihov aplauz.
Je li se kod Vas probude drugačiji osjećaji kad nastupate pred domaćom publikom?
Ja ne mogu imati različite osjećaje, oni su isti pjevala ja kod kuće ili negdje u svijetu.
Međutim najvažnije je na bilo kojem jeziku pjevate bitno je znati o čemu pjevate sto taj tekst kaže. Morate prodrijeti u srž onoga što riječi govore, morate ih osjećati s melodijom koja me vodi da te osjećaje prenesem na publiku. Tu mi jezik nije barijera, ali sasvim je normalno da najviše volim svoju domaću publiku.
Kako se pripremate za nastupe i koje vas misli vode kad pjevate na koncertima?
Prvo i osnovno, moram znati o čemu pjevam, ako se ja sljubim s tekstom o kojemu pjevam i ostanem dirnuta s onim što osjećam onda to mogu prenijeti na publiku i dati svoj maksimum. Tekst, muzika i moj glas moraju se sjediniti kako bi se stvorila harmonija osjećaja koji će drugi osjećati. Za to je potrebna temeljita priprema.
Prema Vašoj najavi, album “Oči duše” će biti zadnji u vašoj karijeri?
Na to vam pitanje ne mogu odgovoriti. Današnjica je podložna mnogim promjenama, snimanje albuma danas je nešto što možda pripada i prošlosti. Diskografija je umrla i zamijenjena je video spotovima i singlovima koji se kroz televiziju i društvene mreže šire na cijeli svijet. Nove pjesme su moguće, ali će se prikazivati svijetu na drugačiji način.
Koji su Vam planovi za nastavak ljeta?
Imam nekoliko angažmana, ali pored Dubrovnika jako se veselim odlasku u Sloveniju. Tamo ću obilaziti stare dvorce u kojima ću održavati koncerte. Ono što sam imala prilike za vidjeti izgleda prekrasno, kao mali dvorac Versailles. Ti dvorci su nešto prekrasno, najveća scena će ugostiti maksimalno do petstotinjak ljudi.
Koji su vam najdraži ambijenti za nastupanje?
Volim malene, komorne atmosfere u kojoj vam je publika bliska. Ne volim velike arene, da mi netko kaže da nastupim u Pulskoj areni i da će biti ispunjena do posljednjeg mjesta, ja bi to odbila, to me jednostavno ne zanima. Strašno mi je da se zamišljam na velikoj i visokoj bini, da izgledam kao mali vragoljak na sceni. To jednostavno nije za mene, ako ne divljaš kao 2Cellos, nisi roker ili ne ideš tuta forca nemaš tamo što raditi. Zato su meni prostori poput Kneževog dvora, Skočibuhe ili bilo koje male koncertne dvorane koja ima određenu ljepotu prošlosti su mi ljubav. Ta atmosfera vas onda zaziva da budete još izražajniji nego što ste inače.
Što smatrate vašim najvećim uspjehom?
Volim ono što radim, to je moja ljubav i profesija i zato imam taj prekrasan odnos s publikom već toliki broj godina. Ako nema ljubavi prema emocijama, onda to ne valja.
Rijetko tko se može pohvaliti dugogodišnjom karijerom poput vaše. Što vas to vuče da ste i danas još uvijek na sceni?
Energija prema nastupima se kod mene nije promijenila, ona je uvijek jednaka samo se nijanse mijenjaju. Životinjska želja koja me vuče da zadovoljim sebe, a kad to ostvarim znam da sam zadovoljila i publiku. To je nešto što se ne može objasniti riječima nego se samo osjetiti. Uvijek pristupam ljudima sa sigurnošću, jednom otvorenošću sebe. Strašno me raduje to uzbuđenje koje imam pred svaki nastup.
Možete li izdvojiti neke Vaše pjesme koje su vam posebno prirasle srcu, pjesme koje su Vam obilježile karijeru?
Sve su mi drage jedna više, jedna malo manje ali nekako najviše volim pjesme posvećene mom Gradu i mojim Konavlima.
Hoćete li se ikad vratiti u svoje rodne Konavle?
Moja najveća želja je da imam nekakvu malu česticu zemlje u Konavlima. Da sam gore, okružena među dragim i jednostavnim ljudima. Možda se i jednog dana vratim, nikad se ne zna.
Kako uspoređujete današnju glazbenu scenu s onom prije?
Svako vrijeme nosi svoje, ja sam pomalo nostalgična prema prošlim vremenima čini mi se da danas skoro i nema rasnih pjevača kao nekad znači da imaju glas, moć interpretacije i prije svega karizmu. Nažalost u današnje vrijeme nije potrebno znati dobro pjevati, nego je bitnija osobna interpretacija. Mladi glazbenici danas gledaju vanjštinu, sve je manje emotivnih poruka koja se s glazbom može poslati. To ja nazivam zlom koje je došlo iz Amerike.
Postoji li netko od mladih glazbenika koji vam je posebno zapeo za oko?
Dragi su mi njih nekoliko, ima svakako krasnih ljudi za kojih se vidi da vole to što rade ali nije mi nitko baš tako jako posebno zapeo za oko. Ali ne mogu reći da neki od njih nemaju budućnost, ako im se pruži prilika bit će uspješni.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?