Tri brodoloma brodova s nazivom “Srđ”

0

ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA PRVE POLOVICE XX.STOLJEĆA

Tri brodoloma brodova s nazivom „Srđ“

Sudbina se povremeno zna „poigrati“ s ljudima ili događajima koji mogu imati „dosta“ zajedničkog, iako su se odigrali u različitim okolnostima i vremenskom razdoblju. U novinskim izvješćima iz 1910., 1933. i 1937. godine čitateljima donosim opise tragičnih sudbina tri parobroda s istim nazivom, koji su doživjeli brodolom. Dva broda gotovo na istovjetan način.

+Brodolom je pomorska nesreća koja može biti u potpunom (potapanje) ili djelomičnom (nasukavanje na pličinu ili grebene) gubitka broda. Stradanje brodova u mirnodopskom razdoblju najčešće se događa uslijed olujnog nevremena, nasukavanja, guste magle ili kvara na uređajima za kormilarenje.

„Crvena Hrvatska“ od 25.5.1910. godine, broj 42.

VELIKA NESREĆA NA MORU

Dubrovački parobrod „Srđ“ društva „Unione“ pod zapovjedništvom kap. Štuk(a) ploveći za Poti, bio je udaren svom silom u desni bok od francuskog parobroda „Messagerie Francaise“ i to u Marmonskom (Mramornom) moru. Veliki rascijep koji se otvorio, onemogućio je dalje putovanje te ga je kapetan nasukao na bližoj obali. Parobrod je osiguran i ako ne potpuno. Ljudskih nesreća (žrtava) nije bilo.

„Crvena Hrvatska“ od 1.6.1910. godine, broj 44.

BRODOLOM „SRĐA“

Imali smo prilike čitati izvješće zapovjednika kap. Štuka o ovoj teškoj nesreći te iz njega vadimo ove vijesti. Parobrod je u blizini glave Hora nedaleko od Galipolja, zatekla velika magla te je išao (plovio) polagano dajući, kako je propisano, svako malo vremena znakove žviškom (zviždaljkom). U daljini od četiri milje od te glavine (rta) začuo je kapetan zvižduk drugog parobroda, s desne strane prove, na koji je odgovorio. U taj čas ugledali su nedaleko dva fenjera s (j)arbola i zeleni fenjer parobroda, koji je išao prema njima. Kapetan je okrenuo jedan okret na lijevo, i cijeneći se (da su) izvan pogibli proslijedio naprijed, ali najednom parobrod, koji, da je išao svojim putem (pravcem) bio bi prošao mimo (njih), skrenu na desno i prije nego se je moglo što učiniti udari u „Srđ“ prama velikoj spremi ugljena.

U času sukoba kapetan Štuk naredi, da se stroj zaustavi, a strojar je jedva imao vremena da zaustavi i ispusti paru, te se spasi (popevši se) na krov (palubu) pred vodom, koja je nahrupila u prostor za strojeve i kotl(ov)e. Parobrod koji je udario, brzo se oslobodio i odmah se odalečio ne pazeći na zapomaganje momčadi sa „Srđa“. Po naredbi kapetana, koji se bojao da ne bi brod potonuo, spustili su dvije lađe u more, da se momčad uzmogne ukrcati. Tu su se sjetili da fali drugi kapetan Stj. Batistić i poručnik Andro Čikato, koji su u času sukoba (sudara) bili kod kapetana, te kako ih nije bilo moguće naći, svi su (o)cijenili da su poginuli.

U toliko je parobrod tonuo a dvije lađe s momčadima bile su se odalečile da ih vrtlog ne bi zanio (povukao za sobom). Na brodu je ostao jedino kapetan. U toliko je počelo svitati i on ugleda gdje prolazi mimo jedan engleški jacht. Ovaj se je približio i uzeo vojsku (posadu broda), a utoliko je došla i jedna lađa za spasavanje, koja je odvukla „Srđ“ do kraja, gdje ga je kapetan nasukao da ne potone. Tad se je vojska (posada broda) povratila na brod.

Okolo podne dođoše na brod Batistić i Čikato. Njih je udarac bio bacio (odbacio?) na parobrod koji je nasrnuo (izazvao sudar). To je, kako javismo zadnji put (brod) „Niger“ društva Messageries iz Marsilje (Marselja), a vodio (prevozio) je putnike. I on je bio oštećen. Kad su pomenuta dvojica (naših pomoraca), molila kapetana „Nigera“ da pruži pomoć „Srđu“, nije htio, već se je odalečio i otišao prama kraju, a kad je vidio da može (nastaviti plovidbu), proslijedio put Galipolja. Kad su prolazili, vidjeli su (s „Nigera“) da „Srđ“ zove (traži) pomoć, ali ni tad nije kapetan htio pristati na molbe Batistića i Čikata. Sad je u Galipolju te zbog štete ne može proslijediti (ploviti).

Šteta na „Srđu“ je ogromna. Utonuo je bio 22 noge (stope), a štrcaljkama voda je bila iscrpljena. On (parobrod) je vlasništvo Dubrovačkog parobrodarskog društva Union, te je jedan od upravitelja kap. Krunajević krenuo na mjesto nesreće da ispita štetu i vidi, može li se što učiniti da se brod spasi.

Zadnja je vijest, da (se) je uspjelo iscrpiti vodu te začepiti šupljinu cementom.

Evo kratkog novinskog izvješća o pogibiji kapetana s parobroda „Srđ“, kojeg je veliki val odnio sa zapovjednog mosta.

„Dubrava“ od 23.12.1933. godine, broj 1.

POGINUO KAP. ANTUN CAPUT

„Oštetilo zapovjednički most i odnijelo I. časnika, kapetana Caputa“  s/s Srgj.

Ova vijest (radiogram – nap. D.R.) stigla je prošlih dana u naš grad. Na putu iz Braille za Anvers, na jugoistočnom dijelu Francuske našao je svoju smrt naš poznati kapetan. Još jedna žrtva nezasitnog mora, još jedna žrtva teškog svog (pomorskog) zvanja. Ima li gorčije boli od one, gdje mora da ostavi svoju staru majku i tužnu braću. Sudba je drugčije htjela, i tko da joj prkosi. U krilu sreće izrastao je, gorki izbor svog zvanja nije ga mimoišao, jer njegov put uvijek je bio pokriven kostima i lješinama svojih predčasnika. (…)

Neka je slava kapetanu Caputu!

Slijedi izvješće o trećem brodolomu parobroda „Srđ“.

„Narodna Svijest“ od 30.12.1937. godine, broj 55.

NESREĆA NA MORU

Pri zaključku (zaključivanju) lista saznajemo, da je uslijed sudara potopljen dubrovački trgovački parobrod „Srgj“ na putu iz Orana Anversu. Posada je spašena osim dvojice za čiju se sudbinu ne zna.

„Narodna Svijest“ od 5.1.1938. godine, broj 1.

O KATASTROFI „SRGJA“

Kako smo već u zadnjem broju našega lista javili uslijed sudara potopljen je dubrovački trgovački parobrod „Srgj“ na putu iz Orana za Anversu. To se je dogodilo u noći izmegju 28 i 29 XII. 1937. Brodom je komandovao kap. Božo Nardelli. Posada broji 30 ljudi uključujući časništvo, svi iz Dubrovnika i okolice. Brod je (iz)gragjen 1905. u Engleskoj. Dug je 341 stopu, širok 46,6 i visok 29,5. Imao je 3644 tone brutto i 2354 netto nosivosti, Mašinerija je imala 170 HP. Vrijednost mu je 25 hiljada funti sterlinga. „Srgj“ je jedan od jedanaest brodova pomorske plovidbe ovoga društva. Parobrod je bio djelomično osiguran i radi toga društvo trpi znatnu štetu. 29.X.1937. brod je klasificiran najboljom klasom.

Iz Amsterdama stigli su ovi detalji o nesreći“ „Jugoslavesnki parobrod „Srgj“, koji je sa velikom pošiljkom riže plovio za Amsterdam, potonuo je na rijeci Šeldi, nedaleko (od) Anversa. „Srgj“ se sudario sa jednim brodom, koji je do sada ostao nepoznat, a za kojim se traga, kako bi se ustanovili detalji ove katastrofe.

Prema prvim izjavama koje su dali spašeni mornari, izgleda da je do katastrofe došlo zbog velike magle, koja je u momentu sudara bila toliko gusta da se nije vidjelo ni na par metara daljine (zato se neprestano moraju davati zvučni signali – kom. D.R.). Kad je došlo do sudara na pramcu „Srgja“ otvorene je jedna velika luknja. Voda je odmah počela da nadolazi, pa je posada užurbanim tempom pregla oko spasavanja broda. Velikim sisaljkama momčad je nastojala da oslobodi brod od (balasta) vode. Ali voda je svejedno nadolazila u većoj mjeri nego je mornarima uspjevalo da je iz broda odbacuju. Ovakovo spašavanje broda trajalo je dugo vremena. Brod je megjutim postpeno sve više tonuo. Kad su mornari konačno vigjeli da brod neće moći spasiti, djelomično su poskakali u vodu (bio je prosinac – nap. D.R.), a djelomično se spustili sa lagjama niz (u) vodu. U blizini se je nalazilo nekoliko brodova, koji su odmah primili posadu sa potpopljenog broda. Od cijele posade koja se sastoji od 30 ljudi uključivši časništvo, dva mornara su nestala. Za njih se ni do danas nije moglo ništa da sazna, uprkos toga (tomu) što ih (se) je tražilo po obalama rijeke. Nije megjutim sigurno da su mornari potonuli, jer je isto tako, vjerojatna i verzija, da su bili spašeni od nekog broda, pa da su otplovili zajedno s brodom. Vlasti su odmah povele istragu o katastrofi, a traganje za nestali brodom nastavlja, pa je vrlo vjerojatno da će on biti pronagjen. „Srgj“ je potonuo u jednoj pličini tako da se pojedini dijelovi broda zapažaju. Obzirom na to, izvlačenje broda bit će olakšano.

(U istom broju – nap. D.R.)

POGINULI MORNARI NA PAROBRODU „SRGJ“

Kako smo već javili pri sudaru parobroda „Srgj“ sa još nepoznatim parobrodom poginuli su dva mornara: Šime Šarić rogjen 1910 iz Krapnja, neoženjen i Kristo Balić rogjen 1904. iz Visa, oženjen ima 4 djece. Oni su se potopili skupa sa brodom i uprkos brze akcije za spasavanje nijesu mogli biti spašeni. Nijesu nam poznate potanosti.

Ovo je bilo neozbiljno od uredništva „N.S.“ jer u istom broju, najprije navode „da su spašeni od nekog broda“, a u drugom članku istog broja, da su poginuli. Još su napravili jednu grešku jer dvojica pomoraca koji su poginuli nisu iz „Dubrovnika i okolice“. – kom. D.R.

„Narodna Svijest“ od 12.1.1938. godine, broj 2.

PAROBROD „SRGJ“ BIT ĆE NAPUŠTEN

Kako doznajemo, parobord „Srgj“ bit će napušten, jer osim što je rijeka u nj nanijela dosta pijeska, dno je položaja na kojem leži parobrod odveć glibovit, te se je brod već dobro uvalio u glib, što je (bi) znatno otežalo i poskupilo vagjenje.

(U istom broju – nap. D.R.)

O KATASTROFI „SRGJA“

Napokon je ustanovljen indentitet parobroda, koji je udario u parobrod „Srgj“ i uzrokovao katastrofu. To je švedski parobrod „Haga“, čiji kapetan megjutim, tvrdi, da je on za vrijeme sudara bio na sidrištu, što ne odgovara istini.

(U istom broju – nap. D.R.)

IZJAVA BRODOLOMACA NASTRADALOG PAROBRODA „SRGJ“

Dok je „Srgj“ plovio rijekom sa svim potrebitim oprezom prema Anversu komadant g. Nardelli cijelo se je vrijeme nalazio na zapovjedničkom mostu uz pilota, koji je bio uzet već na ulazu u rijeku, kao i službujući časnik. Noć je bila hladna. Odjednom nenadano brod se strahovito potresao od udarca, koji je došao sa „krme“. Odmah se vidjelo, da je došlo do sudara sa nepoznatim brodom, koji je plovio rijekom. Posada „Srgja“ koliko je god bila iznenagjena i koliko je osjetila neposrednu opasnost, ostala je na svome mjestu vršeći do zadnjeg trenutka svoju dužnost. Najžalosnije je pak od svega da brod „Haga“ koji je formalno probušio „Srgj“ nije pružio pomoć brodolomcima već je jednostavno bez traga iščezao. Srećom u blizini našao se jedan njemački parobrod, koji je pritekao ugroženoj posadi „Srgja“ u pomoć. Sa „Srgja“ je otpušten takogjer jedan čamac i njime je spašen dio posade. Voda je već prodirala u nutrinu broda, a strojari su bili još kod strojeva sve dok ih komadant nije pozvao da se spasavaju. Svaki nije imao ni mogućnosti ni vremena da sa dohvati čamca, pak su neki od mornara skočili u hladnu vodu. Svi su spašeni osim dvojice, Šarića i Bečića od kojih je prvi skočio u vodu sa palube i potonuo iznemogao od umora i studeni, a drugi je izgleda išao spasavati svoju imovinu i sigurno potonuo sa brodom.

„Narodna Svijest“ od 19.1.1938. godine, broj 3.

HOLANDEŠKI RIBARI NAŠLI SU PRTLJAG PRVOG ČASNIKA

Kako je poznato sva imovina naših mornara koji su pretrpili brodolom parobroda „Srgj“, propala je skupa sa brodom kod Anversa. Nepoznatim slučajem pak sanduk sa robom, ispravama i novcem prvog časnika „Srgja“ g. kap, Šterna oslobodio se broda i otplivao (odnešen riječnom strujom) brzom rijekom Scheldom. Holandeški ribari na svom teritoriju pronašli su taj sanduk i predali ga svojim vlastima, koji će ga dalje predati urednim putem vlasniku. To se je dogodilo još u ono vrijeme dok su naši mornari bili u Anversu.

Osim istog naziva „Srđ“, dva parobroda imaju još neke zajedničke „crte“ brodoloma.

Brodovi nisu bili u potpunosti osigurani; oba broda bili su u vlasništvu dubrovačkih parobrodarskih društava; nastradali su u gustoj magli udareni od drugih bodova; u oba slučaja posadi brodova nije pružena pomoć, jer su krivci pobjegli s mjesta sudara.

Sreća u nesreći je, da se brodolomi nisu dogodili negdje na otvorenom moru pri magli, jer bi u tom slučaju sigurno bilo više ljudskih žrtava.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.