Vido Bogdanović, predsjednik dubrovačke organizacije HSS-a i gradski vijećnik: Može li se istina propisat?

0
Može li se istina propisat? Izgleda da može. Neki je barem pokušavaju propisat. I istinu i slobodu. Skoro sinonime. Ne shvaćaju ili u svojoj bahatosti ne žele shvatiti da se ni jedno ni drugo, ni istina ni sloboda, ili jedno, istinita sloboda ili slobodna istina ne mogu propisivat. Rijetki sretnici je tek mogu doživjet, i punu istinu i stvarnu slobodu. Sloboda mišljenja je osnovna sloboda ili bi to trebala bit. To je ona naša intimna sloboda da o svemu i svakome možemo i smijemo razmišljat i mislit što god nas je volja. Dok tako razmišljamo sami sa sobom, i svoja razmišljanja i zaključke držimo za sebe, uglavnom nemamo problema. Osim možda sami sa sobom. Problemi nastaju kad svoja razmišljanja podijelimo, izrečemo, napišemo…..
Gospodari naših sloboda i naših istina ne miruju, kao da svoju moć održavaju ograničavajući naše slobode i naše istine. Usuđuju se zabranjivati slobodu propitivanja istine čak i onima koje plaćaju da bi upravo istinuslobodno propitivali. Uistinu ne razumijem zašto je smatranje ili definiranje nekih elemenata oružanih sukoba na teritoriju nekad Socijalističke republike Hrvatske, a danas samostalne države i međunarodno priznate Republike Hrvatske službeno nazvanih Domovinski rat, dakle pitam se zašto je gotovo blasfemično neke elemente tog rata nazivati ”građanskim ratom”? Čak ne nazivat, nego tek pitat? U svom progonu čuvari vrhunske istine pozivaju se na saborski dokument službenog naziva
Deklaracija o Domovinskom ratu koju je hrvatski parlamenat donio 2000. godine. Daleko bi nas odvelo raščlanjivanje teksta Deklaracije, pogotovo izvan vremena u kojemu je donesena, no brine činjenica da se sad neki na nju pozivaju kao na apsolutnu i obvezujuću istinu ne dopuštajući nikakvu mogućnost, a kamo li slobodu propitivanja tema koje ona obrađuje, ili bolje rečeno, propisuje.
Kad se pažljivo pročitajute nepune dvije kartice teksta lako je uočiti da se nigdje ne spominje ”građanski rat”, dok se uz velikosrpsku agresiju unutar međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske koju su izvršila Srbija, Crna Gora i JNA spominje i ”oružana pobuna dijela srpskog
pučanstva u Republici Hrvatskoj”.
U isto vrijeme Hrvatska enciklopedija nas uči …. građanski rat, oružana borba antagonističkih (klasnih, nacionalnih, vjerskih, političkih) društv. skupina unutar jedne države…… i dalje ……
razlikuje se od oružanog ustanka duljim trajanjem i boljom organizacijom zaraćenih strana ……
E sad budi pametan. Pobjednici smo u Domovinskom ratu i to je najvažnije, Domovinskom ratu koji je bio ključan u osamostaljenju Hrvatske i tranziciji iz sustava specifičnog socijalizma u nešto što se kasnije pretvorilo u ljudožderski kapitalizam. Pobjednici smo u ratu, ma što on bio, građanski ili agresijski ili, kako bi naši agresori rekli, ”kombinovani”, ali smo istovremeno gubitnici u procesu na koncu kojeg smo očekivali ili sanjali slobodu i istinu.
Vrtimo se u krug tražeći svoj put pa lutajući i tumarajući ponovo prolazimo kroz vremena za koja smo mislili, i nadali se, da su zauvijek ostala za nama. Među ostalim, postigli smo da nam i istinu i slobodu uvjetuju svakojaki moćnici propisujući svojevrsne dogme kojih se čak i u svom razmišljanju
moramo slijepo držat. Bez obzira što smo svjedoci vremena, što smo sudionici zbivanja. Jednostavno postoje oni koji su apsolutni, koji su jedini pozvani tumačit istinu te postojimo, postojimo li uistinu?,
mi koji moramo tu i takvu istinu poštovat, tu i takvu slobodu uživat. Oni koji se ohrabre propisanu istinu propitkivat ili se čak usude prigovorit nakapsuliranoj slobodi brzo budu upućeni na otvorena vrata pa da slobodno mogu svoju istinu tražit po bijelome svijetu. Tako je bilo za Austrije, pa između dva rata, bilo je i za vrijeme Tita. Tako je i danas. Zašto istinu i
slobodu ne uspijevamo pronać ovdje, u sebe doma?

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.