Vlast loša, u državi vlada kaos

0

Zabilježen je i politikom motiviran bijeg u Republiku. Naime, kuhar ruskog konzula Ghike, Antonio iz Ankone, prijavio je kako se na njihov brod iz Ankone za Grad ukrcalo šestoro članova obitelji Pieruzzi iz Bolonje

Prior dominikanskog samostana Sv. Križa u Gružu javio je s kime je i o čemu razgovarao mletački zapovjednik Zaljeva. Zapravo je denuncirao svog kolegu svećenika i vlastelina Mata Gozze koji je pričao protiv vlastele koja je vodila Republiku, govoreći da je vlast loša i da u državi vlada kaos. Ovome je svjedočio i svećenik Tudisi koji je uz Gozze vidio i Miha Bonu kako razgovara s Mlečaninom. Osim kritika na vlastitu državu, zapovjedniku Zaljeva su spominjali i vlastelina Saba Pozza kojega su nazivali “Veliki Sabo“.[1]

Četiri mletačka vojnika porijeklom s Levanta dezertirala su s jedne galere i pronađeni su na Mljetu. Najprije su privedeni u Babino Polje i izolirani iz zdravstvenih razloga. Kada se s njima došlo obračunati dvanaest naoružanih otočana, trojica su pobjegla u benediktinski samostan zatraživši zaštitu kancelara na otoku te privođenje naoružanih otočana. Mletački vojnici nisu dobili što su tražili, ali su uspjeli izbjeći da padnu u ruke otočanima.[2]

Patrun mletačke feluke furiozno je uletio u trgovinu Moše Luzzena gdje je vlasnika i njegovog sunarodnjaka Jakoba Rusija vrijeđao govoreći im svašta protiv njih osobno, ali i protiv Židova kao naroda.[3]

Dojavljuju se i sama kretanja stranog brodovlja. Tako je Ivan Margaretić vladi dojavio kako je iz blizine samostana Sv. Marije u Gradu dvogledom pratio neku mletačku šambeku koja je plovila uz Lokrum čiji su mornari mjerili dubinu mora. Nakon toga brod je otplovio prema Cavtatu.[4]

Dolasci stranaca na teritorij Republike redovito su prijavljivani. Narednik Stijepo Kristović bio je u kući neputa Ivana Skance u kojoj su se smjestila dva stranca. Razgovarao je s njima i doznao kako je riječ o Poljacima koji su felukom došli iz Barlette i koji namjeravaju ići u Crnu Goru i Albaniju. Kristović je naveo da jedan od Poljaka govori njemački i francuski, a drugi francuski i talijanski. Dodao je kako su ga zamolili da im preporuči vodiča za putovanje, a on im je kazao kako bi trebali otići do Kotora i tamo se raspitati o tome jer je taj mletački grad u neposrednoj blizini obje destinacije u koje žele ići.[5]

Baldo Lubura iz Gruža prijavio je kako je, ploveći iz Albanije s četvoricom kolega na barku, na molbu nekog svećenika, ukrcao 18-godišnjeg Marka. Mladić je bio sluga kod nekog Osmanlije, a kada ga je ovaj htio prevesti na islam, on je odlučio pobjeći. Dubrovački mornari su ga tijekom putovanja držali sakrivenoga pod pramcem barke pa su istaknuli, zbog sanitarnih propisa i mogućih pitanja, kako se s njime tijekom cijelog putovanja “nisu miješali“, odnosno da nisu dolazili u kontakt.[6] Albanac Lazar Campsi, koji je imao trgovinu u Gradu, kazao je vlastima da mu je u radnju došao neki Jurković i rekao mu da bi jedan Albanac, koji je došao u Grad, htio govoriti s njime. Sastali su se pored fontane u Taboru i tu je Campsi doznao da mu je sunarodnjak preko Kotora i Perasta do Dubrovnika bježao nakon što se sukobio s nekim ljudima. U sukobu je ubio jednoga, a drugoga ranio i pritom zadobio ozljede na glavi i ruci.[7] U Dubrovnik je pobjeglo i 30 muškaraca, osmanskih podanika iz Podgorice i to jer navodno nisu željeli sudjelovati u sukobima Crnogoraca i skadarskog paše. U Grad su došli barkom iz Bara, a rekli su kako im namjera nije zadržati se u Republici, već otići na osmanski teritorij u Bosni.[8] Na dubrovački teritorij je pobjegla i Morlakinja, sluškinja Sulejman-age Fetahagića iz Trebinja, pa je on poslao nekog Morlaka da je traži.[9] U Sustjepanu, naselju na Ombli, jednom prilikom su se pojavila tri muškarca i žena. Mještani, njih četvorica, vlastima su prijavili kako žena stalno stoji u kući, a da trojica muškaraca svakog jutra odlaze na posao u Gruž kod vlastelina Lucijana Gozze.[10]

Pojavljivanje stranaca dovelo je jednom prilikom i do brze intervencije mještana što je rezultiralo uhićenjem stranca. Vuko Peruško iz Paštrovića daje iskaz u kojemu prepričava kako je s Korčule sa sedmoricom kolega išao barkom prema Prapratnome. Iskrcao se iz barke i uputio prema Stonu da uzme nešto vina, a po povratku ga je na jednoj uzvisini pored Prapratnog pričekala naoružana grupa seljana. Uhapsili su ga i priveli knezu u Stonu. Nakon razgovora s vlastima u Stonu i provjere putnika u Prapratnome, pušteni su.[11]

Zabilježen je i politikom motiviran bijeg u Republiku. Naime, kuhar ruskog konzula Ghike, Antonio iz Ankone, prijavio je kako se na njihov brod iz Ankone za Grad ukrcalo šestoro članova obitelji Pieruzzi iz Bolonje (otac, majka, kći i tri sina te jedna sluškinja). Kao povod bijegu naveden je sukob jednog od sinova, Luigia, s vlastima u Ankoni.[12]

Među denuncijacijama su i prijave nestanka dvije osobe. Anica, kći Pava Denota, prijavljuje tako nestanak engleskog kapetana Hopsona kojega je u kući Boža Dobroslavića služila osam dana.[13] Naime, jednog jutra kući nije bilo Hopsona, a na stoliću je ostavio dva pisma koja je ona odnijela vlastima. I stanoviti Domeniko govori o Hopsonu kojega je vidio kako odlazi dodajući da pretpostavlja da je otišao na osmanski teritorij. U spisima je uz Aničin i Domenikov iskaz stavljeno i kratko pismo u kojemu se Hopson, vjerojatno stanodavcu Dobroslaviću, ne navodeći razloge i destinaciju, ispričava što je hitno s prijateljima morao otići tog jutra.[14] Druga prijava dolazi od patruna Antonija Albanca koji vlastima govori kako je mornar s njegovog broda Pietro Ive nestao. Kazao je da je zadnji put viđen kada su uplovili u Porat i da mu nije poznat motiv njegovog odlaska.[15]

Gradska luka, Porat, mjesto je dolaska brojnih stranaca. Sukobi s nekima od njih zabilježeni su i u denuncijacijama. Josip Calichio govori vlastima kako su se dvojica muškaraca iz Apulije, koji su došli barkama u Porta, sukobila s dubrovačkim vojnicima Saulanom i Savinovićem. Iako su vojnici nasrnuli na njih drvenim štapovima, stranci su im oteli batine pa ih pretukli.[16] Lošije su prošla braća Migliaresi s Calabrije. Nakon što su izazivali nered i prijetili pištoljima u Portu, uhapšeni su i privedeni u zatvor; najprije u Dvor, a potom i u Bokar.[17] Probleme su pravili i pomorci koji su se pravili neuki oko zdravstvenih odredbi i kartona koju potvrđuju ispravnost robe i putnika. Tako je neki Murto iz Skadra došao u sukob s vojnikom u Portu jer je on od njega zahtijevao da robu, dovezenu barkom iz Ulcinja, stavi u karantenu.[18] Slično su postupili i Rovinjani koji su s dvije barke iz Kotora išli prema Zadru. Kada su upitani za zdravstveni karton, rekli su kako su oni kuriri koji nose poštu u Zadar koji više nije bio pod mletačkom vlašću.[19] U Portu su se potukli Austrijanac i dvojica Francuza,[20] a pored Vrata od Ponte austrijski je časnik ispljuskao ključara koji je po zalasku sunca zatvarao vrata od Grada. Ponašanje bahatog Austrijanca vlastima je prepričao Mato Beato koji je i sam bio među vratima od Ponte kada je “raštio od Ponte bio zatvoren“. On je vidio Austrijanca “stasa povišega, sabljom na sebi, u velati s klobukom na glavi“ pa je čuo, ali ne i razumio, kako je nešto govorio ključaru Ivu Tepšiću. Nakon obraćanja, Austrijanac “mu je do prdeljusku“ i rekao mu “Jebem ti dušu!“. Ključar ništa nije odgovorio, već mu je otvorio vrata i pustio ga da izađe iz Grada. Nikola Ban je također svjedočio događaju. Na Beatovo je dodao da je Austrijanac Tepšiću rekao da ne zatvara vrata dok mu on to ne kaže pa se ubrzo vratio s dvojicom kompanjona i ponovo otišao na Pontu.[21]

Austrijanci su zabilježeni u još dvije denuncijacije i jednom prijepisu dijela pisma. Republika se nekako dokopala i dijela pisma koje je bilo stranom diplomatu. Naime, u denucijacijama je i prijepis pisma koje je napuljski sekretar poslao austrijskom konzulu u Dubrovniku. U njemu Napuljac piše da ne sumnja u to kako je osmanska vojska u rasulu i da je u Carigradu veliki strah, pa i od ustanka. Piše i kako ruska mornarica neće za sada imati nikakvih problema pri napredovanju po Jadranu.[22]

(nastavlja se)

 

[1]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 242; 24.8.1770.

[2]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 371; 21.11.1775.

[3]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 97; 1.5.1783.

[4]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 338; 9.4.1788.

[5]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 158,159; 11.7.1768.

[6]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 25; 13.8.1780.

[7]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 191; 20.5.1785.

[8]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 380; 18.3.1789.

[9]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 123; 12.4.1795.

[10]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 134; 17.5.1796.

[11]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 279; 2.7.1787.

[12]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 143; 29.10.1796.

[13]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 263; 21.9.1786.

[14]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 263; 21.9.1786.

[15]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 67; 28.2.1793.

[16]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 118; 17.9.1783.

[17]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 141; 18.9.1796.

[18]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 232; 17.11.1785.

[19]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 159; 11.2.1798.

[20]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 140; 4.9.1796.

[21]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 166; 29.5.1798.

[22]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 206; 2.12.1769.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.