Vokativ muških imena

0

Autori knjige  Hrvatski u upotrebi – lekcije za bolje ovladavanje hrvatskim jezikom, Marko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić napisali su tekst pod gornjim naslovom, za koji mislimo da može biti zanimljiv i našim čitateljima pa ga u cijelosti prenosimo.

“Muška imena koja u nominativu završavaju na nepalatalni suglasnik u vokativu završavaju na -e ( Petre, Ivane, Adame, Mladene ).

Muška imena koja u nominativu završavaju na palatalni suglasnik (č, ć, dž, đ, š, ž, lj, nj, j) u vokativu završavaju na –u ( Jurju, Regoču, Blažu ).

Muška imena koja u nominativu završavaju na –a, – ica ( Ilija, Matija, Ivica, Jurica ) imaju vokativ oblikom jednak nominativu.

Muška imena koja u nominativu završavaju nastavcima -o, -e ( Anđelko, Karlo, Franjo, Zlatko, Marko, Srećko, Željko//Julije, Hrvoje, Vergilije, Valerije ) i muška imena koja  završavaju na k,g,h,c,( Patrik, Dag, Salih ,Franc ) imaju vokativ oblikom jednak nominativu.

Razlika nominativa i vokativa važna je ne samo zbog formalnih razloga (pridržavanja norme standardnog jezika) nego i zbog očuvanja vokativa te jasnoće i razumljivosti. Pri izricanju vokativa često se griješi zbog izjednačavanja vokativa s nominativom, odnosno zbog nerazlikovanja tih dvaju padeža.

I strana muška imena kada se javljaju u standardnome jeziku, s obzirom na to kojim glasom završavaju, u vokativu dobivaju padežni nastavak kao i hrvatska muška imena, npr. John-Johne, Robert-Roberte”.

T.K.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.