Vrbovanja za stranu vojsku

0

Svoje je državljane, bilo da su vrbovani ili vrbovatelji, Republika oštro upozoravala i prijetila im kažnjavanjem

Najprije Republika preko uredbe Malog vijeća Dubrovčanima brani odlazak u strane vojske.[1] U uredbi se navodi “da nitko od našijeh sudita nesmije ni dizat ni činit za soldata nikoga od turskih podložnika ni nikuda vodit ih ni po moru ni po suhu ni u naš Stat (državu) ni izvan našega Stata na nijednu stranu ni davat Brode ni hodit s Brodima u kojem bi ih vodili ni imat nikakve ruke u temu poslu pod cijenu od života“.[2] Nakon ove poruke piše i naputak da se uredba ima pročitati u sva tri sela u području granične Vitaljine. Dodatak odluci je potvrda kako je ona pročitana mještanima u nekoliko naselja u tom području pa je dostavljen popis Morlaka koji su sudjelovali u priči s vrbovanjem, kao vrbovatelji ili kao vrbovani.

Republika zatim šalje Stellu s kredencijalom i darovima Ibrahim-paši u Drvar gdje oni razgovaraju o ovom problemu. O svemu su obaviješteni zapovjednik Herceg Novog Burović i knez Slivnice, a paša je najavio akciju protiv osmanskog podanika Katića.[3]

Kroz denuncijacije više nema podataka o ovom slučaju, ali on može biti ogledan primjer da je dubrovačka država, uz sve ostale mjere koje je imala na raspolaganju, postupala u ovakvim slučajevima. Pri prvoj dojavi, naime, država je reagirala s ciljem da vrbovanje onemogući. Ispitivala je svjedoke, susjede u mjestu boravka stranaca koji su vrbovali, a ako bi u priči bili i podanici sa susjednih, mletačkih i osmanskih teritorija dojavljivali bi tamošnjim vlastima. Svoje je državljane, bilo da su vrbovani ili vrbovatelji, Republika oštro upozoravala i prijetila im kažnjavanjem.

Dojave o vrbovanjima, ponovo za napuljsku vojsku, nastavljene su. Kapetan Ivan Rosić tako govori o tome da mu je jedan seljanin sa Šumeta pričao da ga je u napuljsku vojsku vrbovao neki narednik,[4] a nakon što Marko Marchesani vladi prijavljuje kako ga je neki Filip s još dvojicom muškaraca nagovarao da pođe u napuljsku vojsku, pokrenuta je opsežna istraga.[5] Vjerojatno isti Rosić, za kojega se u ovoj denuncijaciji navodi da je kapetan Pila, prijavio je da stanoviti Filip, mornar s feluke iz Apulije, redovito ide u kuću Saveria konopljara, Napuljca, u Pilama. Navodi da u toj kući skupljaju venecijanske dezertere i druge koje uspiju nagovoriti da idu u plaćenike. Filip je viđen s trojicom muškaraca od kojih je jedan prepoznat kao sluga u Bettere.[6] Potom pred malovijećnike dolazi Antonio Negodić iz Splita koji radi kao sluga u Bessona na Pilama. Negodić u iskazu, napravljenom u formi razgovora, govori o nekom starijem muškarcu iz Apulije, čije ime ne zna, koji je i njega vrbovao u vojsku nudeći mu plaću od devet groša. Vrbovatelj je bio u pratnji nekog mladića odjevena u bijelo. Za obojicu Negodić kaže kako bi ih prepoznao kada bi ih sreo pa dodaje kako su ga zvali na brod i u kuću da s njima jede i pije. Negodić iskaz završava prenoseći informaciju od vrbovatelja da su uspjeli nagovoriti 3 do 4 muškaraca da im se pridruže. Nakon njega pred senatore dolazi Mato Rajčević iz Popova. Za čovjeka iz Apulije kaže da se zove Jakob i dodaje da mu je pomagač mornar Filip. Kazao je da su njih dvojica njega i Mata Bana iz Popova pozvali da postanu napuljski plaćenici pa su ih odveli u kuću u Pilama k Saveriju. Tamo su im, a bila je tu i supruga Saveria, obećavali svašta, od devet dinara plaće dnevno, preko hrane i odjeće do kapare. Dogovorili su se da će dva Mata krenuti preko Konala do Gruža gdje bi ih dvojac trebao pričekati i prebaciti do apulijskog broda pored Kalamote. Međutim, kada su krenuli preko Konala, putem su sreli “Ivana što nosi mrtvace i otvara grobove“, a koji im je rekao kako će završiti u tamnici jer idu u napuljsku vojsku. Mato Ban se okrenuo i pošao natrag u Grad, a Rajčević je nastavio put prema gruškoj luci. No, kada je došao u Gruž, nije dočekao vrbovatelje. Spustila se noć i on je krenuo prema Gradu. Negdje putem sreo je Filipa koji ga je uzeo pod ruku i poveo ponovo prema Gružu. Vrbovatelj ponovo nije imao sreće. Sreli su vojnika Vuka Miladina koji se počeo derati na Filipa i prijetio mu je kamenom. Mato je pobjegao, a Filip je potrčao za njim. Nije ga sustigao, ali je i njega i drugoga Mata sreo dva, tri dana kasnije pa im je ponovio ponudu dodavši kako se ne trebaju brinuti jer ih “nitko neće ni viđet“. Neuspješno. Rajčević na kraju iskaza navodi kako je od nekog Splićanina čuo da su Filip i Jakob zvali Konavljane da im se pridruže u vojsci potkralja Napulja pa da su navodno dvojica iz Cavtata došla u Grad kako bi to i učinili. Iskaz je dao i Mato Ban koji navodi kako Jakob živi u kući ispod Minčete pa da je pristao ići u vojsku “jer da ne može ovdje gol i gladan živjeti“. Tako smo doznali kako su ih vrbovatelji u Pilama nahranili prženom ribom, kruhom i vinom. Susjed Saverija, Ilija Dobroslavić, kazao je kako su u tu kuću redovito dolazili Filip i još dva napuljska mornara, a drugi susjed navodi kako su isti ljudi često u Saveria pa je čuo kako su jednom prilikom uspjeli vrbovati osam Dalmatinaca. Iskaz je dao i vojnik Miladin koji je rekao da je dvojici Mata govorio što ih sve čeka u vojsci pa im preporučio da radije nađu neki posao u Dubrovniku i služe u nekoga doma. Kazao je da mu je Ban nakon ovih događaja zahvalio jer ga je spasio od prijevare.[7]

I Francuzi su vrbovali. Tako sluškinja Frana javlja da jedan Francuz vrbuje na Pelješcu,[8] a stanoviti Antun javlja da je u trgovini jedan Francuz nudio angažman u napuljskoj vojsci i to u regimentama za Albaniju i Makedoniju.[9] S obzirom da dojave potječu dva dana za redom, moguće je da je riječ o istom Francuzu. Za Francuze vrbuju i jedan muškarac iz Budve ili Paštrovića s kolegom “obučenim kao Risnjanin“. Njih su se dvojica motali više dana u trgovini Mata Petrovića na Pilama, a on ih je prijavio vladi.[10]

Francuzi su predmetom dojave svećenika Mata Letunića koji vladi javlja da su u Dubravicu došla dva muškarca “obučena kao Francuzi“, jedan na nogama ima cipele, a drugi opanke. Drugi je svećenik u ljekarni od osobe koja živi u kući francuskog konzula čuo podatke o pripremi crnogorske vojske i dolasku pet ruskih nava u vode pored Albanije.[11]

Rafo Gozze govori o incidentu koji se s francuskim kapetanom dogodio zbog maslinova ulja.[12] Gozze je išao Placom. Prolazeći pored trgovine nekoga Radelje gdje se prodaje ulje, vidio je francuskog kapetana kako se dere na ženu koja je prodavala ulje. Govorio je da je to sramota, da je tiranija to što čine strancima. Vojnici Đuro Maslać i Boško Vukojević su R. Gozze rekli: “Ovo je ništa što je malo prije bilo. Isavao je štap ženu i htio je da mu da ulja. Da sam ja tu bio, bio bi mu razbio glavu.“ Čini se da je spor izbio zbog toga jer je Francuz tražio više ulja nego što mu je žena mogla ili htjela prodati.[13]

Ivan Garofolo prijavio je pijanog francuskog mornara koji je u oštariji neke Jele u Gružu psovao na Republiku i na Dubrovčane. Kada je alkoholiziran ušao u oštariju, zatražio je kruha, sira i vina, a Jele ga je odbila govoreći mu da ide doma spavati. Na to se Francuz raspametio, počeo je mahati pištoljima pa je, hvaleći svoj Marseille, proklinjao Republiku i govorio kako su svi Dubrovčani zli.[14]

Ivan Hajtilović javio je vladi kako je pod Ratcem u Primorju vidio francusku polaku s albanskom posadom i nekim dubrovačkim mornarima. Francuzi su tražili izvjesnog Ivana iz Dalmacije, navodno iz Makarske, koji je bio na brodu, ali je pokrao robu i pobjegao. Naveli su i da dio robe pripadao francuskom konzulu u Gradu.[15]

Venecijanci su očekivanim dijelom denuncijacija vezanih za kretanje stranaca. Najprije, i oni se pojavljuju kao vrbovatelji. Stefan Varčević iz Risna pričao je da su njega i još 20-ak osoba, od čega je većina iz Boke, Venecijanci pokupili kako bi ih mobilizirali u svoju vojsku. Naveo je kako su bili i u Moluntu te kako je među “pokupljenima“ jedan Konavljanin iz Mrcina. Došavši u Split, nesuđeni su se vojnici uspješno razbježali.[16]

Prior benediktinskog samostana na Lokrumu vladi je dojavio kako su Mlečani na otok na prijevaru iskrcali izvjesnog Židova Jakoba. Nesretni je Židov prepričao prioru kako je najprije mislio da će se brod vratiti po njega, ali da je, nakon što je shvatio da od toga neće biti ništa, lutao po otoku i na kraju došao u samostan. Tu se požalio kako mu je na brodu ostalo stotinu cekina koje je pripremio za putovanje u potrazi za obitelji.[17]

(nastavlja se)

[1]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 20; 21.5.1740.

[2]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 20; 21.5.1740.

[3]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 21; 23.5.1740 i br. 23; 25.5.1740.

[4]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 292; 30.10.1787.

[5]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 27; 4.4.1791.

[6]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 21; 9.4.1791.

[7]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 20; 10.4.1791.

[8]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 42; 18.4.1755.

[9]              Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/1, br. 43; 19.4.1755.

[10]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 41; 16.5.1792.

[11]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 265; 23.1.1771.

[12]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 110; 6.12.1794.

[13]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/2, br. 110; 6.12.1794.

[14]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 4; 21.1.1780.

[15]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 28; 1.9.1780.

[16]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3176/1, br. 402; 18.8.1789.

[17]             Denuncijacije Malom vijeću, sv. 3175/2, br. 330; 28.1.1774.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.