ZLATAN STIPIŠIĆ GIBONNI, glazbenik – ‘Nije važno da uspiješ u životu, nego da ti život uspije

0
Dubrovački zimski festival, četvrti po redu, s programom započinje ove subote na Stradunu od 21 sat koncertom Gibonnija. Ovaj hrvatski glazbenik, jedan je od osnivača i prvi pjevač splitskog heavy metal sastava “Osmi putnik”, bivši je pjevač grupe “Divlje jagode”, ali ipak je najpoznatiji po svojoj samostalnoj kantautorskoj karijeri. U 21.stoljeće ušli smo pjevajući na Stradunu njegove pjesme, a što nam priprema za otvaranje Festivala i što sve planira u godini koja je pred nama otkrio nam je u razgovoru Zlatan Stipišić Gibonni. 
Vašim koncertom otvara se ovogodišnji Zimski festival u Dubrovniku. Što ste nam pripremili?
Pa, mogu vam reći da sam zadnji put svirao svoj veliki koncert u Dubrovniku prije dugih sedam godina. U međuvremenu su se dogodile neke nove prave pjesme koje još nismo imali
priliku svirati pred dubrovačkom publikom, a ni stare nisu za bacit (smijeh). Na pozornici će biti ukupno petnaest glazbenika, tako da se baš veselim jer mislim da ima mnogo dobrih
razloga da koncert bude odličan.
Već dugo niste svirali na Stradunu.
Sjećate li se onih dočeka nove godine u Dubrovniku kad smo ulazili u 21. stoljeće?
Naravno da da. I to s velikim osmijehom na licu. Mislim da su na taj koncert, kojeg smo radili Oliver, ja i prijatelji, ljudi dolazili autobusima sa svih strana da bi bili s nama, a i od tada je prošlo već sedamnaest godina! Mislim da je to stvarno bilo nešto posebno.
Ove godine imali ste veliki koncert u zagrebačkoj Areni. Što vam je ostalo u posebnom pamćenju?
U posebnom pamćenju mi je ostala fantastična publika. Želio sam stvarno da ljudi osjete da to nije koncert promocije nego koncert zahvalnosti prema publici i vladalo je takvo raspoloženje. Mislim kako smo pametno napravili što smo ga zabilježili i tonski i kamerama i fotoaparatima jer taj koncert neće biti jednostavno ni ponoviti ni nadmašiti. Jako smo bili zadovoljni.
Možete li za sebe reći kako ste uspjeli u životu – što vama ova krilatica podrazumijeva?
Moram vam reći jednu drugu krilaticu koju sam negdje čuo pa sam je posvojio (smijeh). Ona glasi: Nije važno da uspiješ u životu, nego da ti život uspije. Mislim da uspjeti u životu se uglavnom svodi na uspjeh na radnom mjestu, a to da ti život uspije je nešto što si zaslužio, kao prijateljstvo, ljubav… Da si kod ljudi do kojih ti je stalo – dobrodošao. I da je njima stalo do tebe. I to mislim da je važnije. Najvažnije je kad sve ovo prođe, s kim ćeš moći ići na kavu.
Na pragu ste petog desetljeća života. Što biste sve ponovili?
Volio bih još barem ovoliko. Još bih pedeset ponovio (smijeh).
Kako danas gledate na glazbu? Je li moguće zadržati svoju autonomiju i živjeti samo od glazbe?
Ja mislim da je moguće. Moraš znati razlikovati što su ti mogućnosti, a što očekivanja. Obično te očekivanja mogu praviti frustriranim. Moja je narav takva da radim što volim. S time sam manje više sve ispunio, a ništa ne maštam niti očekujem ili sanjarim. Isto kao i ribar,
‘uhvati se nešto”. Koji put ti je pjesma šampijer, a koji put izvučeš samo staru cipelu. Taj slijed prihvatiš kao nešto prirodno.
Uživate li još u vrtlarenju, što vas sve opušta?
Pa, ne bih sebe puno nešto mistificirao vezano za moju internu agrarnu reformu. Ima ljudi koji misle da ja imam neku plantažu, ali to je ništa, tri limuna, dvije naranče, pet šipaka i tako sve
u tom stilu. Sve mačke iz susjedstva mi svrate na kosti od ribe. Stršljenovi se dođu napiti na moju špinu. Bumbari slijeću na lavandu, a majstori svraćaju da im platim račun za mišanje betona (smijeh). I to me veseli, zato što se tamo nemam s kime posvaditi. Ne možeš s
limunima ući u konflikt. Ali, da vam kažem pošteno, nauživao sam se i velikih gradova, i Londona i Chicaga i Berlina. I tamo je fantastično što se tiče moga posla. Možeš ići na koncerte, u klubove, ulice vriju od događanja, pa se svaki put kad se vratim doma zaželim nečega što je skroz suprotno od toga. To je moj sistem kako zadržati moju malu osobnu
ravnotežu.
Zašto je po vama važno da ljudi u svom životu pronađu vremena za hobije, za ono što vole?
Hobiji su iz različitih motiva. Kad imaš četrnaest godina i kad si prisiljen odlučiti u koju ćeš srednju školu, nisi možda siguran čime se želiš baviti. Onda završiš ekonomiju, ali radiš u Oceanografskom institutu. Jer se tako namjesti. Pa onda kreneš tražiti neki hobi da sve
nadomjestiš. Ja sam imao sreće da mi je muzika i zanimanje i hobi.
Što općenito želite u godini Novoj, što biste stavili na prvo i zadnje mjesto?
Moram biti iskren da sam zatečen tim pitanjem, jer obično ne razmišljam puno unaprijed. I ne razmišljam o sebi kao nekoj izdvojenoj vrsti. Mislim da smo svi mi u nekom domino efektu. I što su ljudi oko mene raspoloženiji i sretniji, to je i meni automatski bolje. Ja sam čovjek koji
nikako ne može biti zadovoljan, ako su drugi oko mene napeti i frustrirani. Tako da kad ti kažem da ti želim sve što želim i sebi, onda stvarno mislim tako.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.