Žute čizmice i limuzine

0

A opet, kako danas djeci objasnit’, da u prošloj, neslobodnoj državi, odvratnoj komunističkoj diktaturi, nisi mor’o ništa plaćat, a sad, u skupo plaćenoj slobodi i demokraciji, moraš plaćat’ zdravstvene usluge. Ako imaš čim

Ukinulo imunitet poznatoj sutkinji Trgovačkog suda. Gospođa je uhićena, radi hrpe kaznenih djela, vezanih uz stečajne postupke. Tako su nam rekli.

A tamo đe je bilo stečajnih postupaka, bilo je i stečajnih upravitelja, pa je uz gospođu sutkinju, uhićena još i balica njezinih partnera, njoj od najvećeg povjerenja.

Poznati njezin advokat misli, da je gospođa toliko puno radila za hrvatsku pravdu, da nije ni obadala, kako sve najveće slučajeve daje istom upravitelju. Ništa nije kriva. Ima bit’, da UDBA-ši opet progone naše najbolje sinove i kćeri, samo zato što vole Hrvatsku. I rade za naše dobro. Nisu im dali ni šest mjeseci, da se u miru spakiraju i maknu od progona u – London.

Drugi opet misle, da će naš Jarak, za koji dan, pred Remetincem javljat’ u njihovu puštanju na slobodu, pa će ih svi slikavat’ kako izlaze s pozornice, jer je prvi čin predstave svršio. Kako bi ”osumnjičeni” nastavili, ili dovršili, sve što nisu – ovršili. Neka institucije rade svoj pos’o, rekli bi naši istaknuti političari.

Primijećeno je da je naša predsjednica, jedinae u Koloni sjećanja kroz Vukovar, nosila žute čizmice iz – Borova. Modni i gospodarstveni stručnjaci su to pohvalili, k’o njezin, osobito suptilan način, podsjećanja premijera i vlade, da je istoimena tvornica, prije rata zapošljavala 24.000 radnika. A danas sedam stotina. Proizvodili su 20 milijuna pari obuće godišnje. A danas, 400 tisuća!

A neki preživjeli Vukovarci, koji očito nisu shvatili njezin modni izričaj, evocirali su i sjećanja, kad’ su nakon pada Vukovara, četnici premlaćivali ili ubijali vlasnike žutih čizmica, znajući, da su ih uglavnom nosili – branitelji. Zato su, tople i udobne crevlje, u strahu bacali i civili i hrvatski branitelji, tih sudbonosnih dana.

A onda, na mjestu odavanja počasti žrtvama, vide našu predsjednicu u žutim čizmama, pa sumnjaju, da je ovo bila još jedna populistička i dnevno politikantskih poruka! Kažu, to je stvar protokola i, u krajnjoj liniji – dobrog ukusa! Oni, koji su stali u njenu obranu kažu, sva ta galama samo zato, što su svi ostali nosili crne, a ona jedina -žute crevlje. Vjerojatno ne znajući, da iz Beograda dolaze vijesti, kako i dan danas, tamo fermavaju i legitimiraju sve, koji ulicom hodaju u takvoj obući.

Naši otoci zimi nisu u žiži političkog interesa. Tako se, prikraćeni za posjete važnih političara, otočani sami zabavljaju. Na lijepom našemu otoku Visu, Gradska uprava i Turistička zajednica, umorni od protekle sezone i svoje bezidejnosti, štampali su građanima plakat, priznajući svoju nesposobnost da im organiziraju nadolazeće blagdane. Pa kažu, sami ih organizirajte, kako znate i umijete, a mi vam donesemo drvene kućice na glavni trg. Na kraju su im poželjeli ugodne i mirne blagdane.

Društvene mreže su oduševljeno prenijele ovaj originalni način samoupravljanja, pa je bilo i savjeta građanima, da poslije blagdana i obavljenog posla, svrate u Gradsku upravu po plaću za dvanaesti mjesec, jer su odradili pos’o umjesto mjesnih vlasti. Ako sve ispadne dobro, ovaj projekt bi se mog’o primijenit’ na Sabor i vladu.

Naš ministar zdravstva je, na izlasku iz sto tisuća eura skupe limuzine, izvijestio javnost i medije, kako ni’ko na svijetu nije dovoljno bogat, da liječi sve bolesnike. Pa tako ni mi! Trideset devetoro, teško bolesne hrvatske djece, neće dobit’, lani otkrivene, bezobrazno preskupe lijekove. Sumnja se, da je krivac lupeška farmaceutska industrija. Pa, znaju li oni, da vlada može, za cijenu samo jedne porcije lijeka, svom ministru kupit’ veliki ‘Audi’.

A, sve da se on odluči vozit’ u tramvaju i proda auto, to bi bilo dovoljno tek za jedno dijete. I to samo za prvu terapiju.

Da ne govorimo, kako bi izgledala naša vlada, raštrkana po raznim zagrebačkim tramvajima? Kako bi izgledala naša vojska bez eskadrile borbenih aviona? Svi bi nam se rugali! Ili, da se smanje plaće i penzije saborskim zastupnicima. Da se ukinu županije i župani. Udruge i povjerenstva. Nadzorni odbori i… savjetnici i pročelnici. Sve bi stalo! To bi i djeca razumjela. A opet, kako danas djeci objasnit’, da u prošloj, neslobodnoj državi, odvratnoj komunističkoj diktaturi, nisi mor’o ništa plaćat, a sad, u skupo plaćenoj slobodi i demokraciji, moraš plaćat’ zdravstvene usluge. Ako imaš čime.

Mlađi Hrvati, rođeni iza rata, ako ovo doznaju, mogli bi krivo zaključit’, da je siromaštvo došlo s demokracijom.

Nekad su za imućne ljude govorili, da su tako sposobni, da ni u zahodu ne bi ostali gladni. To je bio stari uvredljivi štos, u vremenima, kad’ se, recimo u nas na Orsuli, smeće još bacalo u more. Danas je zbrinjavanje smeća, važno ekološko i političko pitanje. Nečije smeće, nekome je zlato. Evo na primjer, ovo poznato smetlište blizu Koprivnice, toliko je uspješno, da je svoga sposobnoga direktora, plaćalo k’o saborskog zastupnika. Ili važnog ministra. Uz to je on, sam sebe nagradio bonusom od milijun kuna na godinu. Reklo bi se, današnjom terminologijom, sam svoj uhljeb. I onda, umjesto da mladom direktoru smetlišta čestitaju na domišljatosti i inovativnosti, odlučili ga smijenit’. A on, samo slegnuo ramenima i mirno zamolio, da se to ubrza, kako bi se mog’o prijavit’ Zavodu za nezaposlene, radi potpore. Ima čovjek familiju, kaže, pa mora od nečega živjet’.

Kad’ su naši političari doznali, kako Europska agencija za lijekove, iz Londona ne bi baš rado selila u Zagreb, brže bolje su, dvije ure prije odluke, uvrijeđeni javili Briselu, da je RH odlučila povući svoju prijavu. I tako se suprostavit’ korumpiranoj europskoj birokraciji.

Jedna poučna basna kaže, kako se gladan međed mučio, kako bi se popeo na krušku, ali kad’ je vidio da nije dovoljno spretan, odmahnuo je šapom i rek’o: ma ionako nisam gladan.

Naša dva Milana, ministar zdravstva i zagrebački gradonačelnik, napravili su sve što su mogli, prilikom svoga puta u Brisel. Hrvatska jes’ malo osramoćena, ali je zahvaljujući njima, u ovom postupku prikupila vrijedno iskustvo natjecanja za sjedište budućih agencija i tijela Europske Unije. Možda, Agencije za izlazak članica iz zajednice?!

Naravoučenje iz gornje basne bi bilo, ili se nauči penjat’ na krušku, ili strpljivo čekaj, dok kruške same ne popadaju.

Komentari

Komentari

Share.

About Author

Comments are closed.