„Dundo Maroje“ na engleskom u režiji dr. Marka Foteza 1958.
Štošta se još može povezati izravno ili neizravno s imenom Marina Držića što je interesantno i što bi trebalo predstaviti dubrovačkoj javnosti u njegovoj sljedećoj jubilarnoj godini
Bez obzira na jubilej i sve navedene argumente spomenik Marinu Držiću nije postavljen 1958. godine. Međutim, priča o spomeniku još nije završena.
„Dubrovački vjesnik“ od 4.3.1967. godine, broj 854.
PODIĆI ĆE SE SPOMENIK MARINU DRŽIĆU
Upravni odbor Društva prijatelja dubrovačke starine na svom sastanku održanom u prošli utorak, donio je odluku da u povodu proslave 400-godišnjice smrti velikog hrvatskog komediografa Marina Držića financira izradu odljeva spomenika ovog znamenitog Dubrovčanina – rad kipara Ivana Meštrovića, te je za tu svrhu osigurao sredstva u iznosu od četiri milijuna i petsto tisuća starih dinara. Odluka o podizanju Držićevog spomenika donesena je u skladu s intencijama nedavno objavljenih zaključaka stručne komisije Matice hrvatske.
Meštrovićev spomenik Marina Držića bit će izrađen do sredine travnja ove godine, odnosno do početka znanstvenog simpozijuma što će ga u Dubrovniku organizirati Matica hrvatska. Spomenik će biti postavljen u atriju Umjetničke galerije što je – kako se smatra – najsretnija solucija obzirom na tradiciju i veličinu ovog prostora. U njegovom podnožju označit će se da je on podignut kao doprinos Društva prijatelja dubrovačke starine proslavi jubileja i uspomeni na velikog pisca. Budući da je rok za podizanje spomenika dosta kratak Društvo je preko svojih predstavnika stupilo u kontakt sa umjetnicima u Zagrebu kako bi on bio gotov do predviđenog roka.
Društvo prijatelja dubrovačke starine i inače se, uz druge naše istaknute kulturne institucije, veoma mnogo angažiralo oko proslave značajnog jugoslavenskog(??) jubileja. Pored podizanja spomenika ono će financirati i izradu spomen-ploče na Držićevoj rodnoj kući u iznosu od 800.000 starih dinara kao prilog za štampanje svečane publikacije u kojoj će biti objavljeni radovi naših istaknutih naučnih radnika i književnika o djelu (djelima) Marina Držića i prilikama u njegovu vremenu. DPDS također se obavezalo da će svake godine odvajati određena sredstva (vjerojatno dok se nije otvorio Dom Marina Držića? – kom. D.R.) kao svoj prilog za uređenje Držićevog memorijalnog muzeja.
Odljev spomenika Marina Držića stigao je iz Zagreba u Dubrovnik tijekom rujna 1967. i postavljen je u atriju Umjetničke galerije. Nakon izgradnje hotelskog naselja na Babinom kuku spomenik je tamo preseljen i dugi niz godina bio je na „svom“ trgu na Babin kuku gdje je zadobio oštećenje na vratu od gelera tijekom srpsko-crnogorskog granatiranja. Onda je premješten u foaje Kazališta Marin Držić, da bi konačno 2008. godine bio postavljen na mjesto gdje se i danas nalazi. Osobno smatram da mu je primjerenije mjesto na kraju južnog dijela poljane Marin Držić, i licem okrenut prema Kneževom dvoru.
„Dubrovački vjesnik“ od 23.9.1967. godine, broj 884.
IZLOŽBA O MARINU DRŽIĆU
U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku sutra će u dvorani Doma sindikata (današnje predvorje dr. Alojzija Stepinca u samostanu svete Klare – nap. D.R.) biti svečano otvorena izložba o Marinu Držiću, koja u stvari predstavlja uvod u znanstveno savjetovanje o ovom znamenitom hrvatskom piscu. (...) Izložba se sastoji od oko 300 eksponata, a podijeljena je u četiri tematske cjeline. Tako će na njoj biti prikazani originalno dokumenti o životu Marina Držića iz Historijskog arhiva u Dubrovniku i fotokopije dokumenata iz državnih arhiva iz Siene i Firenze, zatim djela Marina Držića (rukopisi i izdanja), te literatura o Držiću od XVI. stoljeća do danas. Posebnu tematsku cjelinu čine plakati i fotografije s izvedbi Držićevih djela na sceni, ako i odjeci i kritike o tim izvedbama. Izložba u Domu sindikata bit će otvorena do 20. listopada.
„Dubrovački vjesnik“ od 30.9.1967. godine, broj 885.
DJELU M. DRŽIĆA ODREDIT ĆE SE POTPUNIJE MJESTO U KNJIŽEVNOSTI
Na početku novinskog izvješća navode se imena brojnih predavača i nazivi njihovih znanstvenih tema u svezi Držića. – nap. D.R. (...) Uvod u znanstveno savjetovanje Matice hrvatske predstavljala bi izložba „Marin Držić“ koju je priredio Ogranak Matice hrvatske iz Dubrovnika, a otvorena je 24. ovog mjeseca. Prvog dana održavanja znanstvenog savjetovanja, 4. listopada u 13 sati, na kući u Širokoj ulici u kojoj je Marin Držić svojevremeno djelovao kao rektor obližnje crkvice bit će otkrivena spomen-ploča, dok će sljedećeg dana također u 13 sati, u atriju Umjetničke galerije biti otkriven spomenik Marinu Držiću, rad kipara Ivana Meštrovića. (...) Ovom prilikom potrebno je spomenuti, da se radi i na otvaranju Držićevog memorijalnog muzeja, pa je za tu svrhu Skupština općine već odobrila 4 i pol milijuna starih dinara, dok će do konačne realizacije ove zamisli doći uz pomoć priloga radnih i ostalih organizacija i pojedinaca. Sa svim tim manifestacijama jubilarna godišnjica smrti znamenitog Dubrovčanina bit će dostojno obilježena, što je i dug naše sredine prema njegovom djelu.
U istom broju objavljeno je opširno novinsko izvješće u svezi „cjelovitog prikaza života i rada velikog komediografa“ – nap. D.R.
Držić se je „vratio“ u Grad, odnosno postavljen je njegov spomenik 2008. godine prigodom obilježavanja pola milenija od rođenja dubrovačkog književnika, ali i urotnika. Današnjim rječnikom, reklo bi se, da je bio revolucionar koji je želio srušiti truli aristokratski režim koji je ugnjetavao narod. (Jedno hipotetsko razmišljanje: Što bi se dogodilo sa Dubrovačkom Republikom, da je Cosimo I. de Medici, prvi veliki vojvoda Toskane (1519-1574) prihvatio njegov zahtjev iz sasvim drugih interesa, tj. zbog pljačke i plijena, te se udružio sa Mlečanima te pokušao vojnom intervencijom srušiti „legitimnu“ dubrovačku vladu? Sama opsada Grada imala bi teške posljedice, a kamoli još i bombardiranje s mletačkih brodova. Turci bi eventualno došli „pomoći“ s vojskom i Dubrovnik bi bio razoren, spaljen, opljačkan kao poslije potresa 1667. godine.)
Štošta se još može povezati izravno ili neizravno s imenom Marina Držića što je interesantno i što bi trebalo predstaviti dubrovačkoj javnosti u njegovoj sljedećoj jubilarnoj godini. Predlažem sljedeće: Neka neki dubrovački ugostitelj ispeče kopuna (bez priloga ptica koje su zakonom zaštićene) i ponudi se ukusna pečenka na lutriji ili tombuli.
Evo jedne interesantne vijesti u svezi „glumaca“ koji su doslovno platili glavom svoje sudjelovanje u Držićevim djelima tijekom 50-ih i 60-ih godina XX. stoljeća, tj. nedugo nakon završetka Ljetnih igara.
(„ Dubrovački vjesnik“ od 11.9.1962. godine, broj 622)
„GLUMCI NA RAŽNJU“
Nije ovo nikakva dezinformacija ni neukusna šala. U subotu navečer zaista su ispečena i pojedena dva ne tako beznačajna „glumca“, koja su učestovala u izvedbama ovogodišnjih Igara. Nedužno jare iz predstave Držićeva Skupa i ništa manje čedna koza iz predstave Gundulićeve „Dubravke“, ispečeni su na ražnju i pojedeni na intimnoj svečanosti koja je održana u subotu na večer na staroj ljetnoj pozornici. (U ulici don Frane Bulića - nap. D.R.)
Za slavljenike ove večeri Dubrovačke ljetne igre završene su tek u nedjelju, u rane jutarnje sate, a ne prije petnaestak dana kada je spuštena zastava s Orlandovog stupa. Zli jezici govore da je do ovog odlaganja došlo zbog toga što se čekalo da se jare i koza oporave nakon teških i složenih zadataka koje su morali izvršavati na predstavama u Parku muzičke škole i na Gracu.
A radi se međutim o nastavljanju dugogodišnje tradicije da se „glavni“ akteri dobro ugoje i na kraju pojedu na svečanosti u kojoj glavnu riječ imaju članovi tehničkog osoblja. Oni se pored ostalog brinu da „glumci“ budu što deblji, a na kraju sami obavljaju sve poslove u vezi s klanjem i pripremanjem jarećeg odnosno kozjeg pečenja.
Publika je pljeskala na završetku svake predstave ne znajući da je četveronožnim „glumcima“ kratkotrajna sezonska „glumačka karijera“ već određena i/ili ZAPEČE(če)NA.
Sljedeće novinsko izvješće također je zanimljivo pogotovo za današnje vrijeme, jer nažalost često je važan nečiji privatni interes, a ne povijesno nasljeđe, odnosno javno dobro.
ĆEVAPČIĆI SU DOBILI OTKAZ
(„Dubrovački vjesnik“ od 17.7.1965. godine, broj 769)
I prije nego što su se počeli prodavati u privatnoj gostionici, koju je namjeravao da otvori jedan građanin u Širokoj ulici, ćevapčići su dobili otkaz. Radi se naime o tome, da je jedan privatnik imao namjeru da otvori ćevapčinicu, pa je u tu svrhu počeo adaptirati prostorije. Međutim, kada su to doznali odgovorni rukovodioci Zavoda za zaštitu spomenika, odmah su intervenitali, jer je njima bilo poznato da je u toj zgradi godinama živio veliki dubrovački umjetnik (književnk) Marin Držić.
„U ovoj zgradi radio je i djelovao Marin Držić punih 15 godina – kazala nam je Dubravka Beritić, direktor(ica) Zavoda – pa je sasvim razumljivo da se ne možemo pomiriti s time da se u takvim prostorijama otvori gostionica. U tim prostorijama mogli bi se prodavati recimo suveniri, ali nikako ćevapčići“.
Građanin koji je htio otvoriti privatnu gostionicu je svakako oštećen, ali sada bi bilo od malog značaja utvrditi krivca (vjerojatno neki općinski birokrata – op. D.R.). Netko je bez sumnje pogriješio kada je građaninu dozvolio da (za)počne radove na adaptaciji, jer je razumljivo očekivati da odgovorni (iz Općine) trebaju znati koje su zgrade od historijskog značaja. U Dubrovniku bez sumnje ima veći broj zgrada koje imaju kulturno historijski značaj, pa je za pohvalu inicijativa Zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji je odlučio da na takvim zgradama postavi spomen ploče (zašto se to nije učinilo na vrijeme i sa secesijskom zgradom „remize“ od strane današnjeg Zavoda?? – op. D.R.). Za jednu ovakvu akciju bilo je već krajnje vrijeme, ali paralelno s time trebalo bi odlučiti što se može nalaziti u takvim zgradama i prostorijama, kako i ubuduće ne bi dolazilo do nepotrebnih nesuglasica.
Nažalost, više nema osobe poput g-đe Dubravke Beritić koja bi već u začetku spriječila devastaciju naslijeđene spomeničke baštine! – kom. D.R.
Ponudio sam dosta raznovrsnog sadržaja koji su objavljeni u lokalnoj tiskovini iz različitih godina u svezi Marina Držića. Vjerojatno ću sljedeće godine povodom jubileja objaviti nove zanimljivosti koje su na izravan ili neizravan način povezane sa Držićem.