ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Hrvatski pomorski časnici u austro-ugarskoj mornarici
Pretpostavljam da bi malo tko mogao navesti barem jedno ime. O pojedinim hrvatskim admiralima veoma su oskudni podatci jer su bili na pogrešnoj strani tijekom I. svjetskog rata. Zbog toga razloga povjesničari leksikografskih izdanja u bivšoj državi objavili su o hrvatskim pomorskim časnicima minimalan njihov životopis, a izvjestan broj njih je „zaboravljen“, kao npr. kontraadmiral Lucijan pl. Ziegler-Pucić (Pozza), Kotor, 1852. – Dubrovnik, 1930. Nije mi poznato je li u novijoj hrvatskoj historiografiji objavljena knjiga o njima, izuzev o hrvatskom feldmaršalu Svetozaru Borojeviću (1856-1920) koji je zapovijedao 5. armijom na rijeci Soči na talijanskoj bojišnici u I. svjetskom ratu. Vojnim znanjem i zapovijedima postrojbama pod njegovom nadležnošću porazio je Talijane u svih njihovih 12 ofenziva na Soči. U sastavu 5. armije nalazila se je i 37. streljačka regimenta (pukovnija) koji su sačinjavali unovačeni ljudi sa dubrovačkog područja. (O dubrovačkoj pukovniji i proslavi sv. Vlaha na talijanskoj bojišnici objavio sam davno opširan tekst. – D.R.) Kameni spomenik na kojem je upisan natpis: „Krvavim slovima pisali smo povijest“ nalazi se na Vojnom ili Domobranskom groblju u Gospinom polju. Predlažem da poginulim ali i naknadno umrlim od posljedica ranjavanja, bolesti i nestalim pripadnicima 37. streljačke pukovnije na talijanskoj bojišnici treba postaviti posebno obilježje na Domobranskom groblju! Vojno groblje u Gospinom polju utemeljeno je 1832. g. i služilo je za ukop vojnika, časnika i stranih diplomata. Natpis na spomeniku promjenom država nikome nije smetao, jer su ga državne vlasti svaka na svoj način tumačile, te je ostao neoštećen do današnjeg dana, za razliku od mnogih tamošnjih grobnih obilježja.
Ne treba zaboraviti da se na brodovima austrijske eskadre kojom je zapovijedao austrijski admiral Vilhelm Tegethof (1827-1871) nalazio i znatan broj hrvatskih pomoraca kao članovi posade koji su obavljali različite dužnosti. U pomorskom boju kod otoka Visa 20.7.1866. austrijska flota porazila je brojniju i moderniju talijansku flotu. Vjerojatno postoje sačuvani popisi u bečkom državnom arhivu imena posade na austrijskim brodovima (7 oklopnjača, 1 drveni linijski brod, 6 drvenih fregata i 7 topovnjača) među kojima su i hrvatska imena. U mjesečniku „Jadranska straža“ iz 1936. br. 9. str. 365/366 i 388 objavljen je opširniji napis posvećen Viškom boju a povodom 170-e godišnjice od toga događaja.
Najvažniji razlog ovom tekstu je da se ne zaborave hrvatski pomorci koji su vršili službu kraće ili dulje vrijeme u austro-ugarskoj mornarici, ali i definitivno riješi jedna nedoumica koja traje, pretpostavljam kod rijetkih osoba, a to je, zašto DPDS obnavlja tvrđavu na ponti Oštro? Budući muzej kada se završi, a to neće biti skoro jer je tvrđava služila jugo- mornarici kao meta, te je tvrđava pretrpila velika oštećenja. Prema sačuvanom materijalu i podatcima muzej će bit isključivo posvećen Hrvatima (!) koji su služili u A.-U. mornarici. Naravno, bit će predstavljeni različiti pomorski artefakti iz toga vremena koje je DPDS prije nekoliko godina otkupilo. Pretpostavljam da će DPDS otkupiti ako netko posjeduje i ponudi bilo kakav izvorni brodski predmet, dokument ili fotografiju člana obitelji koji je službovao u A.-U. ratnoj mornarici.
Kako bi se čitatelji još bolje upoznali sa čašću hrvatskih zapovjednika, koji moraju imati svoje mjesto u muzeju, navodim kraći povijesni događaj nakon poraza Austro-Ugarske.
„Pod pritiskom političkih i vojnih zbivanja stigla je 30.10.1918. u 20,00 sati u Pulu zapovijed iz Beča, da se austro-ugarska flota preda Jugoslavenima. Austro-ugarska zastava spuštena je 31.10.1918. u 16,45 na ratnim brodovima u Puli. (...) Sve što se dogodilo poslije toga trenutka i dalje, ne odnosi se više na rat između Saveznika i Austro-Ugarske, nego su djela protiv nove države.“ Narodno vijeće SHS imenovalo je admiralom i zapovjednikom bivše austro-ugarske flote u Puli kapetana bojnog broda Janka Vukovića Potkapelskog. (Jezerane, 1871- Pula, 1918). Bio je zapovjednik ratnog broda „Viribus Unitis“ („Ujedinjenim snagama“ – geslo cara Franja Josipa I.), koji je u svom brodu potonuo u pulskoj luci po starom časničkom viteškom običaju. „Viribus Unitis“ naknadno (!) su potopili Talijani, admiralski brod nove države koji je pripao novonastaloj državi SHS koja je na temelju objave američkog predsjednika Thomasa Woodrowa Wilsona (1856-1924) stvorena voljom naroda i nije bila u ratu sa Antantom. Dolaskom u Europu, njegovi napori da ostvari svoje principe o pravednom miru razbili su se o spletke francuskih i engleskih političara. Jedino što mu je pošlo za rukom bila je njegova zamisao o stvaranju svjetske organizacije za očuvanje mira te je dobila konkretni oblik u odredbama u Ligi (Društvu) naroda. Zbog političkih neuspjeha Liga naroda poslije II. svjetskog rata nije obnovljena. Prestala je postojati još 1940. dok je formalno ukinuta 1946. Osnovana je nova organizacija pod nazivom Ujedinjeni narodi. (UN) u listopadu 1945. godine. Da bi se dobila prava slika o broju unovačenih Hrvata u A.-U. mornaricu slijede dva kratka novinska izvješća.
„Prava Crvena Hrvatska“ od 22.6.1912. g; br. 382.
HRVATI U BOJNOJ MORNARICI
„Po statističkom izvještaju od 3810 novaka u ratnoj mornarici ima: Hrvata 1219,
Nijemaca 900, Madžara 662, Italijana 581, Čeha 253, Slovenaca 116, Poljaka 44, Slovaka 20, Rumunja 12 a Rusina 3.“ U svezi novačenja evo još jedne novinske notice koja nam „govori“ da se redovno novačenje u A.-U. vojsku vršilo vjerojatno tijekom veljače svake godine. Nema sumnje da je težacima najteže padao odlazak u mornaricu ili vojsku kad je trebalo započeti s pripremnim poljoprivrednim radovima. Koliko je trajala vojna služba u kopnenoj vojsci, a koliko u mornarici nije mi poznato.
„Prava Crvena Hrvatska“ od 22.2.1913. g; br. 417.
VOJNO NOVAČENJE
„Za ratnu mornaricu biće na 8. marča kod ć. k. kotarskog Poglavarstva u Dubrovniku; za ć. k. Domobranstvo na 12. marča na Grudi u općinskoj dvorani; na 14. marča u Cavtatu u općinskoj zgradi; na 17. i 18. marča u Dubrovniku kod Poglavarstva, a na 26. marča u Stonu.“ Tekst završavam s podsjećanjem na stradanje (nerazjašnjena eksplozija) ratnog broda „Triton“ 9.5.1859. A.-U. mornarice usidrenog kod Lokruma. Među poginulim članovima posade bilo je i hrvatskih pomorca čija imena, po mojem mišljenju, trebaju biti u budućem Muzeju-tvrđavi na ponti Oštro.
3.jpg)
