ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA Najkontraverznija osoba svjetske književnosti
Radi se o irskom pjesniku, dramatičaru, prozaiku, briljantnom govorniku Oscaru Fingal O'Flahertie Willis Wildeu (1854-1900), koji je poznatiji po skraćenom imenu Oscar Wilde. Rodio se je u Dublinu, u uglednoj i bogatoj obitelji.
Porijeklom Irac, oksfordski đak, načinom života kozmopolit (kozmopolitizam: ideja prema kojoj ljudi uspostavljaju međusobne odnose bez obzira na međusobne razlike, zagovaranje zajedništva, sloge ljudi i naroda – nap. D.R.). Uvijek brižljivo i pedantno dotjeran po najnovijoj modi, s cvijetom u zapučku i štapom za hodanje. („Dandy“ tip muškarca: onaj tko poklanja veliku pozornost svom odijevanju i/ili izgledu – nap. D.R.) Osim što je bio ekstravagantno ekcentričan u odijevanju, također se je isticao svojim ponašanjem i ophođenjem u neformalnim druženjima na javnim mjestima. Živio je za umjetnost i čitav, nažalost, kratki život bio mu je umjetnost. Prkosio je krutim pravilima ponašanja viktorijanskog doba (doba engleske kraljice Viktorije, 1819-1901, vladala od 1837). Zbog svoga ugleda i popularnosti (najveću slavu doživio je s romanom „Slika Doriana Greya“) smatrao je nemogućim da ga osude zbog njegovih javnih ispada u javnosti i homoseksualnih sklonosti. Međutim, to mu se ipak dogodilo, te je 1895. g. osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od dvije godine. Nakon neprestanog kretanja u bogatim londonskim krugovima, u zatvoru se suočio s grubom stvarnošću. Nečovječni uvjeti života za njega nisu bili najveća strahota, već nemogućnost govorništva (bio je erudit enciklopedijskog znanja) i pisanja.
Dobivao je samo jedan komad papira koji bi mu oduzeli kad bi ga ispisao i tek mu onda dali novi list. Nakon odsluženja kazne, odbačen i prezren od engleske javnosti, preselio se u Pariz, gdje je ubrzo umro (30.11.1900.) u 46 godini života.
George Bernard Shaw, Wildeov suvremenik, izjavio je sljedeće: „Oscar Wilde neusporediov je najbolji govornik svog vremena, a možda i svih vremena.“ Nažalost, njegovi sjajni govori trajno su izgubljeni. Teško je zamisliti kakve su bile popratne primjedbe, komentari ili izjave neslaganja s društvenim pojavama njegova vremena – op. D.R. Iz njegove zbirke aforizama „Zločeste misli“ – nakladnik „Šareni dućan“, Koprivnica, 2000 g. po svom izboru navesti ću njegove misli o pojedinim temama, za koje smatram da se mogu prepoznati i primjeniti za naše vrijeme i hrvatsku stvarnost.
Savjeti za početak:
„Budući da je teško početi ni od čega, treba odmah uzeti – sve!“
„Ne kupuj stvari koje ne trebaš – makar ti se i sviđale!“ (Koliko prosjećna žena u Hrvatskoj ima pari cipela? – op. D.R.)
O razmišljanju i mišljenju:
„Čovjek koji ne misli svojom glavom, ne misli uopće. Užasno je sebično misliti da bi svi ljudi trebalo misliti – isto.“
„I dok je razmišljanje u starim civilizacijama smatrano jednim od najčasnijih zanimanja, danas je to smrtni grijeh zbog kojeg čovjek može završiti i u zatvoru.“
O razgovaranju i ogovaranju:
„Užasno je kako ljudi jedni drugima iza leđa govore stvari koje su potpuno – istinite.“
„Neki ljudi nisu za konverzaciju. Ne mislim reći da ne žele govoriti – jer govore cijelo vrijeme – ali ništa ne kažu.“
„Sve što ste danas izgovorili čini se pretjeranim i nemoralnim. Baš vas je bilo zanimljivo slušati.“
„Mnogo ljudi zna dobro glumiti, ali malo ih zna dobro govoriti. To samo dokazuje da je konverzacija teža od glume.“
„Civilizirano društvo nije spremno povjerovati pričama koje štete ugledu bogatih i slavnih.“
O politici:
„Državu trebaju voditi vizionari – ljudi koji vide dalje od trenutka i misle na budućnost. Ovako vode nas gomilom vođeni ljudi koji pokušavaju biti vođe.“
„Krizu se često pokušava odgoditi dijeljenjem pomoći i milostinje umjesto da je se riješi znanjem. Kad jednom kriza ipak nastupi, zbog siromaštva će se teško riješiti i znanjem.“
„Ne volim riječ reforma – to obično znači ostaviti stvari onakvima kakve jesu.“
„Kad vlast pokuša diktirati umjetnicima (i javnim medijima – op. D.R.) što i kako trebaju raditi, umjetnik (javni medij) se preobrazi u stereotip ili degenerira u bezvrijednu i sramotnu vrstu zanatstva ili pak potpuno nestane.“
„Vlast degradira – kako onoga tko je provodi, tako i one nad kojima se provodi.“
O povijesti:
„Memoare najčešće pišu ljudi koje je pamćenje davno izdalo ili u životu nisu učinili ništa vrijedno – pamćenja.“
„Čovjek koji se previše obazire na vlastitu prošlost, ne zaslužuje – budućnost.“
O ljudima:
„Ljudi su neutaživo znatiželjni. Žele saznati baš sve (o drugima – op. D.R.) osim onoga što vrijedi znati.“
„Ljudi rijetko razumiju druge, a sebe – nikad.“
„Očekivati zahvalnost od nezahvalnika isto je kao i očekivati oživljavanje mrtvaca plakanjem.“
O prijateljstvu:
„Svatko se može rastužiti zbog prijateljeva neuspjeha, ali samo se pravi prijatelj može razveseliti zbog njegovog uspjeha.“
„Čemu prijatelji ako im ne možete reći sve u lice?“
O životu:
„Većina ljudi ne upravlja svojim životom. Vrlo su rijetki ljudi koji stvarno žive. Većina ih tek vegetira.“
„Nesreću koja dolazi izvana i nastaje pukom slučajnošću čovjek još i može podnijeti, ali trpjeti zbog vlastitih pogrešaka. to je najteža životna bol.“
„Sebičnost nije kad živiš kako želiš, već kad od drugih zahtijevaš da žive na tvoj način.“
„Vulgarnost i glupost dvije su vrlo rasprostranjene pojave u današnjem životu. Prirodno je da zbog toga žalimo, ali tu se ništa ne može učiniti.“
O braku:
„Sjajna je stvar kad upoznaš ženu koja te razumije, ali je iznimno i opasna – jer to obično sluti na brak!“
„Opasno je u javnosti poklanjati pažnju vlastitoj ženi. Ljudi onda obično misle misle da je tučete kad ste sami kod kuće.“
„Za razliku od poligamije, mnogo je romantičnije oženiti jednu, a voljeti mnoge.“
„Kad žena ulovi muža u preljubu, ili postane jako neuredna, ili jako dotjerana. Za razliku od neurednosti, za dotjeranost je također zaslužan muž – ali ne njezin.“
„Tajne koje se mogu saznati od tuđih žena, znaju biti prijeko potrebne u ova današnja vremena. To vam može potvrditi svaki iskusniji muškarac.“
O grijehu:
„Nema većeg grijeha od – gluposti.“
„Svakoga treba uzeti kao da je zao – dok se ne dokaže suprotno.“
„Samo je jedno gore od nepravde – pravda bez adekvatne kazne. Bez prave kazne – pravda postaje krivda.“
O vjeri:
„Propovijed je slabašan tanjur ako iz njega nemaš što jesti.“
O moralu:
„Svakog iole pametnijeg ili drukčijeg odmah olajavaju sa svih strana. Najgori su licemjeri koji nastupaju kao moralni stupovi društva.“
„Ne može se zakonom natjerati ljude da budu dobri – to dolazi samo po sebi.“
O ponašanju:
„Dužnost je ono što se očekuje od drugih, a ne od nas samih.“
„Igranje vatrom (politikom – op. D.R.) zna biti vrlo korisno, ali treba pripaziti da se ne opečeš. Opeku se jedino oni koji ne znaju pravila igre.“
„Uvijek je lakše uništiti nego stvoriti. Ali kad se uništava vulgarnost i glupost, za to treba ne samo hrabrosti, nego i drskosti.“
„Zabadanje nosa u tuđe stvari, jedna je od najpostojanijih karakternih osobina ljudi.“
O izgledu i odijevanju:
„Neki ne posjeduju ništa, a izgledaju kao da imaju sve. Što više čovjek može poželjeti?“
„Biti moderno odjeven danas je puno važnije nego, recimo, biti iskren.“
„Nečija maska nam ponekad govori više od njegova izraza lica.“
O bogatstvu i siromaštvu:
„Nemoguće je problem siromaštva rješavati zabavljanjem siromašnih.“
O pušenju:
„Jedina korist od naših diplomata jest u tome što prijatelje opskrbljuju najfinijim cigarama.“
O hrani i piću:
„Čovjek koji se upusti u konzumiranje veće količine alkohola ubrzo može osjetiti sve dobre strane – trovanja (alkoholom).“
O školi i obrazovanju:
„Neki su toliko osjednuti obrazovanjem i odgojem drugih da nemaju vremena ni za vlastito obrazovanje.“
O poslu i radu:
„Ako dobro poznajete zakone, onda možete raditi što god želite i kad god to poželite.“
„Svaki dobar odvjetnik koji dobro poznaje zakone može ih kršiti kad god poželi. Tko zna zakone, zna i posao.“
O novinarstvu i novinama:
„Nekad su ljudi imali pljuvačnice – danas imaju tisak!“
„Kad su ljudi spoznali važnost i moć novina, od novinara su napravili svoje dobro plaćene sluge.“
O sebi:
„Po dolasku u Ameriku, u carinski sam obrazac upisao podatke: profesija – genij, bolesti – talentiranost.
„Iako se bliži kraj stoljeća, mislim da neću doživjeti sljedeće. Kad bi se to ipak dogodilo, bilo bi to više nego Engleska može podnijeti.“
„Žalosno je da pola čovječanstva ne vjeruje u Boga, a druga polovica ne vjeruje u mene.“
U zbirci se nalaze njegove misli i o drugim temama, ali je najviše izjava posvetio ženama što nije nimalo iznenađujuće, jer je upoznao one sa dna kao i one iz visokog društva.
„Žene treba voljeti, a ne pokušavati razumjeti.“
„Žena je sasvim zadovoljna svojim izgledom tek onda kad uspije izgledati barem deset godina mlađa od vlastite kćeri.“
„Za ženu je privlačno biti u trideset petoj. Londonsko je visoko društvo prepuno žena
koje su odlučile zauvijek ostati u trideset petoj.“
„Žene su pouzdanije od muškaraca jer ne pamte važne stvari.“
„I dok nemoralne žene koje žive u neimaštini proglašavaju kurvama, istovremeno za bogate nemoralne žene kažu da su – moderne.“
„Radije bih otkrio kakvu pristalu djevojku nego cijelu Ameriku.“
„Obožavam žene s burnom prošlošću. S njima je uvijek vraški zabavno razgovarati.“
„Mudro zborite, draga gospođice, a to što pritom izgledate tako privlačno još je važnije od izgovorenog.“
U zbirci ima dosta njegovih ironičnih i zajedljivih misli posvećeni Englezima i Engleskoj. On ističe: „Ja nisam Englez. Ja sam Irac – a to je nešto posve drugo.“
„Stogodišnjica smrti (2000. god.) slavnog pisca bila je obilježena istovremeno u Parizu, Londonu i Dublinu. Veleposlanici Irske i Velike Britanije digli su u Parizu čaše sa skupocjenim šampanjcem u čast genija, a katolički svećenik održao je dirljiv govor o nekad izgubljenom sinu koji je ponovno nađen. U Londonu je lord Douglas, unuk Wildeovog najpoznatijeg ljubavnika Bouiza svirao polku na klaviru za predsjednicu Irske Mary McAlis. Irska je predsjednica svečano otvorila londonsku izložbu o Oscaru Wildeu u Britanskoj biblioteci. (Troškove je snosio proizvođač šampanjca!) U Dublinu je komemoracija prošla najskromnije – okupljanjem nekoliko desetina njegovih poklonika ispred Wildeove rodne kuće. Interesantno je da su u Dublinu i Londonu tek nedavno podigli spomenik Oscaru Wildeu. U Londonu je spomenik 1998. g. ponosno otkrio britanski tajnik za kulturu Chirs Smith, inače otvoreni homoseksualac. On je zahvalio što je dao svoj život da bi danas saživjelo društvo koje tolerira različitosti. Na spomeniku su uklesane Wildeove riječi: „Svi smo u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvijezda.“
U Dublinu se nalazi Wildeov spomenik poznat po skupocjenom metalu od kojeg je izrađen njegov kaput.“ (Znači li da je sam spomenik izrađen uobičajno od bronce, a kaput kojim je ogrnut od neke plemenitije kovine? – kom. D.R.)
Spomenik ili spomen ploča postavlja se znamenitoj osobi, koja je ostavila, kako se uobičajno kaže, „neizbrisiv trag“ u književnosti ili u bilo kojoj drugoj aktivnosti, bez obzira na privatni (intimni) život. Ponovno podsjećam na lokalnu nezahvalnost prema znamenitom Dubrovčaninu. Začuđuje nezainteresiranost i ignorantski stav svih dosadašnjih lokalnih vlada (od osamostaljenja Hrvatske), a ni oporba se nije istakla prijedlogom, da se iskaže zahvalnost Ruđeru Boškoviću postavljanjem spomenika njemu u čast na istoimenoj poljani. Prije će rijeka „Sava poteći uzvodno“, nego što će se podići spomenik za veliki domoljubni doprinos R. Boškovića na području diplomacije u korist svoje domovine i na području raznih znanosti. „Nezahvalnost je pomanjkanje kulture.“ – Bjornstjerne Bjornson.
3.jpg)
